Predavanje dr. Jure Krište s predstavljanja knjige "Riječ je o Bosni"

Dr. Jure Krišto, povjesničar i znanstveni savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu, na putu u Philadelphiju na 40. slavistički kongres (20.-23. studenog) posjetio je Chicago i na zamolbu Hrvatskog kulturnog društva Napredak održao je predavanje naslovljeno „Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini: u povodu 100. obljetnice aneksije.“ Predavanje je održano 16. studenog 2008. u prostorijama hrvatske katoličke župe sv. Jeronima na Princeton aveniji. Osim predavanja prestavljena je i Kriština nedavno objelodanjena knjiga „Riječ je o Bosni“ (Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2008.) Župnik fra Jozo Grbeš je zaželio svima dobrodošlicu, posebice gositima iz Hrvatske i fra Marku Puljiću, kustosu Hrvatskih franjevaca u Chicagu. Ante Čuvalo je predstavio dr. Stjepana Matkovića, ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, koji je također bio na putu na slavističku konvenciju u Philadelphiji, a dr. Matković je zatim govorio o Krištinu znanstvenom radu, posebice o njegovoj najnovijoj knjizi. Iza kratka prikaza knjige slijedilo je predavanje.

Dr. Kristo je pošao od podsjećanja slušateljstva na teškoće i neriješene probleme s kojima se susreće Bosna i Hercegovina kao država i Hrvati u njoj kao najugroženiji i najnezadovoljniji dio, premda su službeno priznati konstitutivnim narodom. Zatim je istaknuo kako pogled u povijest posljednjih 100 godina otkriva mnoge elemente koji su doveli do sadašnjeg stanja u BiH. Austro-Ugarska Monarhija, koja je dobila mandat da upravlja Bosnom i Hercegovinom, a koji je započela 1878. (dakle prije 130 godina), učinila je mnogo dobroga u toj zemlji. Napravljene su prometnice i željeznicke pruge, bitno je poboljšano školstvo, zemlja je katastarski uređena, uspostavljena je efikasna uprava itd. Monarhija, međutim, nije htjela provesti agrarnu reformu da se ne bi zamjerila lokalnom muslimanskom stanovništvu te je kršćansko pučanstvo i dalje ostalo u podređenom položaju i u sustavu kmetstva. Hrvati su dodatno bili zakinuti tako što im nije bilo dopušteno političko organiziranje, štoviše i uporaba hrvatskog imena bila je zabranjena.

Tijekom priprema Monarhije za anektiranje BiH (aneksija se ostvarila 1908.) politička situacija još se više zakomplicirala. Na početku 20. st. iz Dalamcije je prodirala ideja “novog kursa”, a iz banske Hrvatske „naprednjačka“ ideologija sloge Hrvata i Srba i potrebe ujedinjenja u zajedničkoj državi. Na krilima te ideologije 1906. na vlast u banskoj Hrvatskoj došla je Hrvatsko-srpska koalicija. Ono malo politički svjesnih ljudi u Bosni i Hercegovini, s nadbiskupom Josipom Stadlerom na čelu, osjetili su opasnost koja prijeti BiH te su se organizirali u Hrvatsku narodnu zajednicu. Većina njih je tada pristajala uz pravašku ideologiju Ante Starčevića da je BiH hrvatska zemlja, a muslimani su Hrvati. Pobojali su se politike Hrvatsko-srpske koalicije koja nije marila za pripojenje BiH ostalim hrvatskim zemljama u zajedničkom Hrvatskom kraljevstvu, nego je promicala (u biti srpsku) ideju da BiH mora biti samostalna država, a za Srbe to bi bio prvi korak prema konačnom pripojenju Srbiji. Na žalost u Hrvatskoj narodnoj zajednici uskoro su nastale diobe, jer su vodeći ljudi laičke inteligencije (Ivo Pilar, Nikola Mandić i dr.) te franjevci sve više pristajali uz politiku Hrvatsko-srpske koalicije i uz ideje jugoslavenstva.

Kako je Stadler ostajao na svojim starim pozicijama, moralo je doći do formalnoga rascjepa hrvatske političke organizacije na dvoje. Takve i slične podvojenosti među Hrvatima BiH su se nažalost nastavile do danas. Dr. Kristo je na kraju svoga predavanja ponovno povukao paralele između povijesnih zbivanja i sadašnjega stanja u BiH. Istaknuo je nedosljednu i potiračku politiku “medjunarodne zajednice” prema Hrvatima u toj zemlji, provizornost političkog uređenja i neizvjesnu budućnost. Ukazao je na pogubnost manjka interesa političara iz Republike Hrvatske za sudbinu BiH, posebice za sudbinu Hrvata u toj zemlji, te na još veću pogubnost odnosa Bošnjaka/muslimana i Srba prema Hrvatima u BiH. Podsjetio je na upozorenje uglednoga novinara između dva rata Ive Lendića da su Hrvati ulazili u saveze i zdušno radili na uspostavi novih državnih zajednica, ali su jednako zdušno i rušili te političke zajednice kad im se očekivanja nisu ostvarila. Stoga dr. Krišto zaključuje da bi se Bošnjaci i Srbi morali zalagati za pravedno političko rješenje u Bosni i Hercegovini i radi svoje vlastite budućnosti.

Ante Čuvalo