Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
I dok se sredstva javnog priopćavanja pune vijestima o grješkama, o nedopuštenom i neodgovornom ponašanju naših liječnika, dovođenja časti na optuženičku klupu, dok se u nama, potrošačima njihova znanja i umijeća stvara nelagoda i strah, u očekivanju rezultata posljednjih pretraga, primih poruku koja bî ispisana rukom liječnika:
Sutra ću podići licencu, zahvaliti Gospodinu i zamoliti Ga, da čuva moje pacijente i mene. Svaku sam licencu do sada najprije "potvrdila '' pred Svetohraništem…
Zašto su ovakvi nezanimljivi?, ne prepoznajemo ih?, a potrebni su nam… Ne, oni se ne bi slikali, njima ne trebaju mediji. Međutim, bi li mi mogli, nasuprot zlu koje raste, neodgovornosti kojoj je dana puna sloboda, na drugu pliticu tezulje staviti uloženo vrijeme, dobro i trud u naše zdravlje? Recimo, prenesimo tu dragu riječ i drugima. To je Dobro, ono se dijeli i pomaže nam osjećati se bolje i sigurnije, otklanja ili makar ublažava strah od dijagnoze, pomaže nam s njom živjeti. Zahvaljujmo Gospodinu za Dobro koje nam pruža i zamolimo Ga da nam drži otvorene oči pred njim, da ga uvijek prepoznamo i da s povjerenjem idemo prema njemu, prenoseći ga i dijeleći ga drugima.
Mira Donadini
Donadini.net
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
oca, "kojeg nikada nije bilo doma". Završio je medicinu u "zloglasnoj NDH", 1941, čiju diplomu, na latinskom, sa grbom i vidljivim datumom (te natpisom izdavanja u NDH), veličine m2, je ponosno držao na zidu sobe našeg stana. Kao domobran, ubrzo je "ispekao doktorski zanat", doista PRAKTICIRAJUĆI medicinu,u ratnim uvjetima, širom Bosne! Zarobljen 1943. zajedno s jednim veterinarom, "postao" je partizan, pa iz "partizanštine" nije puštan do kraja 50ih. na Kozari, gotovo je izgubio glavu u tadašnjim ratnim operacijama, no zbog bezbroj operacija i spašavanja života ranjenika, partizani su shvatili da ga "trebaju", te mu dodjeljuju "medicinske činove" i organizaciju medicinske skrbi. Za nagradu, nakon rata ga "ne puštaju" i ne demobiliziraju. Vraća se, nakratko, u svoju rodnu Donju Stubicu, gdje, naivan, u partizanskoj uniformi (nije smio hodati kao "civil"), obavlja CRKVENO vjenčanje, uz hod na Mariju Bistricu, jer naprosto "država" još nije funkcionirala. To mu je, naravno, doživotna karakteristika u "fasciklu", potvrđena nehtjenjem "ulaska" u KPJ. Samo zahvaljujući činjenici da je imao uniformu, njegov brat blizanac, zarobljeni domobran u D.Stubici, tih dana nije streljan, a tu sreću nisu imali ostalih desetak iz grupice zarobljenih.
No, otac je bio potreban, pa ga upućuju kao "šefa saniteta KNOJA" u Bosnu da, do 1947 nastavlja "ofenzive na terenu" po planinama Bosne u borbi protiv ČETNIKA! O toj činjenici, da su ČETNIČKE jedinice harale Bosnom do 1947, današnji mladi nemaju pojma.
Zarobljeni četnici su uglavnom razoružavani i puštani kućama, samo su vođe "likvidirane", onako, demokratski, suđenjima od 15 min, ala, J.Blažević. Dok, je moj otac, "planinario" 2 godine Bosnom, a majka živjela u iznajmljenim sobičcima, bez grijanja, uz nedostatak hrane, razrušenog Jajca i Sarajeva, vrli komunisti, "odgovorni drugovi" zauzimali su urede, pozicije, useljavali u "napuštene" stanove (istina, poneki s ovcama i kravama, ali Bože moj, naučili su se ubrzo životu u gradu...). Za nagradu, po završetku operacija, dobio je premještaj u Karlovac i postaje "šef" Vojne bolnice. Naivan, uključuje se, amaterski, u "grupicu" muzičara i svira cello, a što "napredni" marljivo bilježe kako se "grupiše, pa se sluša i svira sumnjiva muzika" (klasika ne liči na "žikino kolo"). Dakako, ne pomaže i naivnost, kada se uključuje s onima što organiziraju teniski klub u Karlovcu, u kojem postaje prvi predsjednik (nakon II rata). Pa, "poznato" je da je tenis sport "reakcionara" i "kapitalista".. . Nakon višegodišnje "bitke", drugovi mu uslišuju želju i "već" 1954 dobiva dozvolu da se vrati u Zagreb, u Vojnu bolnicu, na današnjoj Šalati. Iz vojske ga naravno, usprkos bezbroj molbi, i dalje ne puštaju (makar nije ušao dobrovoljno, a mobilizirani tijekom II rata su svi odavno demobilizirani) . Dodjeljuju mu činove, trebaju ga, a šef bolnice ne može biti redov ! Sumnjiv je, neće u partiju, a čini se da mu je i žena "sumnjiva" i "reakcionarno utječe na djecu" (vjeronauk!!!). Zato još 61. "ilegalno" odlazim na vjeronauk na Trešnjevku, na "skraćeni kurs", bez ostale djece (što nisam dugo shvaćao, zašto sam sam sa svećenikom), da bih bio firman "ispred Katedrale" od nadbiskupa s mnoštvom "reakcionarne" djece. Bit će da i Božić krišom slave (pazi, jedan ppukovnik "slavne JNA", u 50im)! Sprema mu se premještaj u Novi Sad, u Zagrebu očito smeta "nečijim ambicijama". Nema druge, vrijeme leti, već je 12 godina iza rata, pa otac piše posljednji puta, na "Maršalat u Beograd", direktno Titi, "molbu" da ga "otpuste-demobi liziraju" iz JNA ! Nezamislivo i "nezahvalno", a početkom 50ih bi se to vjerojatno tretiralo kao dokaz izdaje !!! Nakon "razgovora ugodnog" na Dedinju, ipak ga "otpuštaju". Do 1980 mijenja razna radna mjesta u zdravstvenom sustavu, po Zagrebu i odlazi u mirovinu. Dobivao je brojna priznanja, sudjelovao u nizu stručnih skupova, no, materijalno, cijela je obitelj ovisila samo o jednoj "mršavoj", socijalističkoj plači (parole: "biti će bolje u budućnosti...") . U 40im i 50im živio je u bolnici, jer se smjena nadovezivala na noćno dežurstvo, pa se radilo 16 i čak 24 sata u komadu, pa opet normalna 8 satna smjena. Kakva dodatna plačanja prekovremenog !!!
Iz tog razdoblja (prije osnovne škole) pamtim samo šetnje s majkom, a jedva se sjećam jedne s ocem.
Neopisiv zanos opet se rađa početkom 90ih, prolazi još jednom teških 5 godina, zbog poodmakle dobi, ali živi za "rađanje Hrvatske". Rođen u Austro Ugarskoj, školovan u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje dobiva "SVEDODŽBU na čirilici", završava studij u NDH, "prisilno" živi i radi u "mrskoj" drugoj YU, dočekuje RH i proživljava "pad" Tuđmanove ere, te umire 2001. u "račanovštini"!
Tako tipičan put brojnih Hrvata, a može se reći da je zapravo bio "sretan" prema sudbinama mnogih znanih i neznanih Hrvata. Neki od njegove generacije iz Klasične gim. i sa fakulteta, nastradali su, neki su emigrirali (poput Dr.Hitreca iz Chichaga), neki su proživjeli skromno svoj vijek u Hrvatskoj.
Svi su oni bili, po današnjim medijskim shvaćanjima i kriterijima javnosti i političara, "nezanimljivi", a "na žalost" POTREBNI su, iako su bezbroj puta sumnjičeni i "smetali" .
Lako ih je "natovariti" obvezom prema društvu, proglašavati "krivcima" za nesavjesnost u obavljanju prakse, za korupciju, za prevelike prihode...
No, kada njima "zagusti" i takvi kritičari, "mijenjaju ploču" i traže "spas" (zdravlje) od onih po kojima su "sipali otrov".
I danas djeluju brojni lječnici, savjesno i potplačeno, ne stvaraju "svoje" obitelji ili im se ne posvećuju dovoljno, prezauzeti obavezama i vlastitim stavom spram ODGOVORNOSTI prema pacijentima. Od kojih ne rjetko, nepravedno, doživljavaju i neugodnosti, za učinjeno dobro "nitko ne zna", ali za jednu pogrešku "saznati će cijela nacija", ma koliko ona bila nenamjerna i rezultat brojnih okolnosti. Da ima nesavjesnih, vjerojatno ima, kao i u svakoj struci. No, medijski, jako je interesantno "hraniti" javnost AFERAMA i "slučajevima".
Odgovornost političara, koji "tjeraju u ludnicu", ipak nije po volji "neovisnih" medija u Hrvatskoj danas.