Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Tuđman Sanaderu: HDZ je gubio predsjedničke izbore, a ne ja
Prije nekoliko dana predsjednik je HDZ-a Ivo Sanader izjavio kako ne dolazi u obzir da HDZ podrži Miroslava Tuđmana kao predsjedničkog kandidata, jer je M. Tuđman gubitnik na parlamentarnim izborima, a HDZ je dva puta pobjeđivao na izborima, pa nema razloga da HDZ podržava gubitnike. Takva je odluka Ive Sanadera legitimna, ne treba je i ne može se osporavati, već je treba prihvatiti kao političku odluku predsjednika HDZ-a.
Međutim, komentar zavređuje Sanaderovo obrazloženje, njegovo političko umijeće izvrtanja činjenica u privide, umijeće skrivanja iza tih privida diskvalifikacijama oponenata, te nespremnost da se o ključnim pitanjima sadašnjosti i budućnosti Hrvatske raspravlja javno i argumentirano.
Predsjednički izbori nisu isto što i lokalni i parlamentarni izbori. Nikada nisam sudjelovao na predsjedničkim izborima, pa se ne mogu smatrati gubitnikom. HDZ je dva puta bio gubitnik na predsjedničkim izborima, a ne pobjednik kako implicira Sanader. Osim, ako ne želi poručiti da su HDZ-ovi kandidati M. Granić i J. Kosor bili to samo formalno, a da je stvarnu potporu HDZ davao S. Mesiću. Takav odgovor, iako bliži činjeničnom stanju, ipak je samo formalan i ne otkriva u čemu je bit nesporazuma i neslaganja.
U listopadu 2007., uoči zadnjih parlamentarnih izbora, glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak, tražio je od mene da obitelj Tuđman i ja osobno damo potporu HDZ-u na predstojećim izborima. Moj je odgovor bio da s politikom HDZ-a nisam suglasan u dvije točke. Prvo, da ne podržavam hadezeovu politiku prema haaškom Tužiteljstvu, jer su javno deklarirali da "razvijaju prijateljske odnose s Tužiteljstvom", dok je Hrvatska obvezna surađivati sa Sudom. Drugo, da nisam suglasan s politikom HDZ prema europskim integracijama, jer je nedovoljno samosvjesna i kritična, što ima za posljedicu da vodi Hrvatsku u EU preko zapadnobalkanskih integracija.
Unatoč tome, rekao sam I. Jarnjaku, da sam spreman dati HDZ-u potporu ako je HDZ spreman povući poteze koji bi bili vjerodostojni i jasna poruka biračima. Jasna bi poruka bila da (na izborima 2007. godine) budem na listi HDZ-a kao nezavisni kandidat, koji u Saboru ne bi bio protiv suradnje s haaškim sudom, ali bi bio protiv optužnica i suradnje s Tužiteljstvom; a u vanjskoj politici bio bih protiv sporazuma i ugovora koji su protivni članku Ustava o novim jugo/balkanskim integracijama. Ako je točno da je i HDZ na tim pozicijama, što je Jarnjak tada tvrdio, onda takvi moji stavovi ne bi bili u suprotnosti s HDZ-ovim interesima. No očito da su bili, jer je na Središnjem odbor HDZ-a moj odgovor Jarnjaku odbačen.
Balkanske integracije
Tko je trenutačni pobjednik ili gubitnik, te tko će biti politički, društveni ili povijesni pobjednik ili gubitnik, očito će se prelamati kroz ocjene, s jedne strane, o utemeljenosti i opravdanosti haaških optužnica protiv hrvatskih generala i dužnosnika, odnosno, kroz ocjenu politike prema europskim integracijama. Ta dva procesa su čvrsto povezana, poput spojenih posuda. Pristanak na kvalifikacije iz optužnica ima za posljedicu pristanak na uvjete za europske integracije, a pristanak na nametnute uvjete (balkanske) integracije posljedica je pristanka na haaške optužnice.
Na sreću, politička i povijesna zbivanja nisu rezultat samo nastojanja vladajućih nacionalnih i međunarodnih čimbenika i njihovih strategija. Osim toga u demokratskim društvima postoje i pravila koja onemogućavaju da se činjenice i istine prikrivaju od javnosti svo vrijeme, tako da prividi, laži i neistine žive samo neko vrijeme. Tako i istina o Domovinskom ratu i oslobodilačkim operacijama neće se ni u Haagu moći održati kao zločinački pothvat, unatoč nastojanjima različitih krivokletnika, lažnih svjedoka i falsifikatora povijesnih činjenica, koji su, nažalost, najčešće stizali u Haag iz Hrvatske.
Po haaškoj optužnici protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača "Oluja" je operacija zločinačke organizacije s ciljem etničkog čišćenja, a po drugoj optužnici protiv dr. J. Prlića, generala Praljka, Petkovića i drugih, ta je ista zločinačka organizacija vodila ekspanzionističku politiku s ciljem podjele BiH. U okolnostima, kada je ICTY u oba navedena slučaja po prvi put suočen sa stvarnom obranom hrvatskih generala i dužnosnika, već je sada vidljivo da su kvalifikacije Tužiteljstva u optužnicama neodržive. To je i hrvatskoj javnosti postalo jasno, pogotovo u slučaju protiv generala Gotovine, jer se taj slučaj medijski prati s puno više pozornosti.
Obrat se na ovom suđenju dogodio već na početku procesa, jer većina izjava svjedoka Tužiteljstva ide u prilog obrani, a ne tezama tužitelja, pa je već sada očito da se teza o zločinačkom pothvatu neće moći održati. To je pak potvrda da je politika predsjednika Tuđmana 1990-ih vodila računa o hrvatskim nacionalnim interesima, ali i poštivala međunarodna pravila igre. Izlazi na vidjelo sve više dokaza i dokumenata da je hrvatska politika oslobađanja okupiranih područja, kao i politika prema BiH, bila rezultat partnerskih odnosa s nizom zemalja. Tada su bili uspostavljeni i posebno intenzivna suradnja i partnerski odnosi s američkom stranom, posebno na vojnom i izvještajnom području. O tome mogu izravno svjedočiti jer sam tada vodio ne samo Hrvatsku izvještajnu službu, nego i koordinirao rad svih hrvatskih izvještajnih službi, što je uključivalo i cjelokupnu suradnju sa stranim službama. Zato je moja moralna i znanstvena obveza bila da o tome svjedočim i nakon 2000 godine, zajedno s nizom drugih ljudi koji su sudjelovali u stvaranju i oslobađanju Hrvatske. Napisao sam niz članaka, objavio četiri knjige, uredio nekoliko zbornika i preko dvadeset svezaka međunarodnog časopisa, a sve je to poslužilo obrani u Haagu.
Nakon što Tužiteljstvo završi s ispitivanjem svjedoka optužbe, obrana generala Gotovine imat će osnove tražiti da se to suđenje prekine, jer nije dokazano postojanje zločinačke organizacije i zločinačkog pothvata. Kada, prije ili kasnije, taj proces bude završen oslobađanjem od neodrživih kvalifikacija optužnice, onda će Ivo Sanader i njemu slični tvrditi kako je to zasluga njihove politike. Pri tome će lagati i prešućivati kontinuitet jedne te iste politike koja počinje krivokletstvom Stjepana Mesića u Haagu, pristankom Račanove šestorke na haaške optužnice za "Oluju" donošenjem saborske deklaracije 2000. godine, dostavljanjem mimo svih zakonskih normi i procedura desetaka tisuća klasificiranim državnih, vojnih i izvještajnih dokumenata haaškome Tužiteljstvu (zbog čega je Tužiteljstvo izjavilo kako su od Hrvatske "dobili dokumente koje ni u snu nisu mogli očekivati").
Sanader se neće moći veseliti pozitivnom ishodu presude u slučaju Gotovine, jer su njegove zasluge išle u drugom smjeru: "akcijski plan" za uhićenje Gotovine, instrukcije toga plana o kriminalizaciji generala Gotovine u medijima, pristanak na haaško suđenje novinarima koji su objavljivali dokumente što opovrgavaju optužnice, itd. No, uvjeren sam da će on i tada tvrditi kako je pobjednik a da su njegovi oponenti, i svi oni koji su osporavali kvalifikacije haškoga Tužiteljstva, gubitnici.
Ista se podjela na pobjednike i gubitnike (a gubitnike se diskreditira etiketom "rigidna desnica") nameće i glede (ne)pristajanja uz politiku ulaska Hrvatske u EU.
Lažna dilema o Europi
Lažna je dilema treba li Hrvatska ući u EU. Pitanje je u kakvu EU i pod kojim uvjetima. EU je već nekoliko godina u institucionalnoj krizi. Godine 2005. nije prošla tadašnja verzija EU Ustava, a novu verziju ove je godine odbila Irska nezadovoljna stupnjem demokracije unutar EU. Skeptične su i druge članice (Austrija, Njemačka, Češka, Mađarska).
Učinci hrvatske politike u europskim integracijama mjerit će se po tome kakvo će mjesto Hrvatska izboriti u EU i kakva će biti EU, a ne po tome kada će RH ući u EU. No danas, upozoravati da je legitimno postavljati pitanje o pravima Hrvatske u EU (a ne samo o obvezama "preuzimanja europskih standarda"); da će se uspjeh integracije RH u EU mjeriti po kvaliteti života i sigurnosti hrvatskih građana; po prostoru koji će biti ostvaren za međunarodno djelovanje i emancipaciju nacionalnog i kulturnog identiteta; upozoravati na planove nekih čimbenika u EU koji prije svega vide Hrvatsku u zapadnobalkanskim asocijacijama a tek potom u EU; upozoravati da je realno očekivati da će Hrvatska biti primljena u EU u paketu sa Srbijom (zbog tuđih a ne naših interesa) - sve je to sotonizirano jer je u suprotnosti s vladajućom politikom, ali i stavovima oporbena SDP-a.
Zbog toga što su se najjača vladajuća i oporbena stranka usuglasile oko bespogovornog prihvaćanja uvjeta koje nameće Bruxelles, demokratski sustav se urušio, nema više bitnih političkih razlika, ali niti prava na različito mišljenje oko ključnih pitanja budućnosti hrvatskog društva i države. Kako bi se takvo stanje održalo, ponovo su nam nametnute stare podjele na pobjednike i gubitnike, podobne i nepodobne, prijatelje i neprijatelje.
Hrvatskom su društvu takve podjele neprimjerene i neprihvatljive. Uvjeren sam da će se to pokazati i na izborima za predsjednika Republike. Stranka koja će predložiti kandidata koji bi zastupao stranačke interese moći će računati prvenstveno na glasove stranačkog biračkog tijela. A to može biti oko 30 posto glasova; nedostatno i vrlo rizično i za najveće stranke. Jer prevagu će na predsjedničkim izborima donijeti braniteljska Hrvatska, vjernička Hrvatska i iseljena Hrvatska. Te tri Hrvatske koje neće honorirati "podanički mentalitet" kada se radi u ugledu i budućnosti Hrvatske.
Miroslav Tuđman
Večernji list (Obzor)
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Ali, ako pretpostavimo da bi i M. Tuđman imao nekakav dobra program, opet to ne bi mnogo pomoglo, jer krdo glasača HDZ-a ne bi nikad glasovalo za nekog kandidata kojeg ne podržava ta njihova bajna stranka. Na izborima 2003. od nekih hadezeovaca sam čuo komentar da je Miroslav Tuđman "izdao oca" time što ide na posebnu stranku i listu, a ne s HDZ-om.
Ovako barem pocinje vjetar, koji ako Bog da, donese ponovno jos koju oluju.
Srdacno
Naravno da je ovo šaljivo.
Birači sa Splitske rive , sa Čavoglava , dragovoljci ,...su PREVARENI ,IZDANI I PONIŽENI! Zbog tih stvari i INTELEKTUALCI moraju reagirati . Jasno je i tko je to učinio i tko treba za to odgovarati .
Na kraju će se takav kandidat KOJI OPTUŽUJE i pojaviti , a iza njega će stajati intelektualci sa imenom i prezimenom!
To je jos jedna "bianco mjenica" za izdaju, i neutralizacija otpora, sve dok ne vidimo konkretne rezultate, to jest dokle nisu heroji i slobodni.
Ako se nekima ne zuri rijesiti to pitanje (nego radije pregovaraju s izdajicama nacionalnog interesa i nacionalnih heroja, s kojim vise nije smjelo biti nikakva razgovora nakon izdaje), groteskna tezina izdaje od strane HDZ-ovih celnika ne ce spasiti nikoga od haaskog zrtvenika. To nije u interesu ni gosp. Miroslavu Tudjmanu.
Ovaj tekst mi je nazaslost potvrdio ono sto sam napisala na adresu kampanje iz redova "desnice" (kakva "rigidna", molim), upravo oko gosp. Tudjmana, kad je puhala u jedra HDZ-u i na proslim izborima – ta diskretna potpora HDZ nije mogla nikomu postenom promaknuti :
« Svi koji su se usprotivili HDZ-u i svim njegovim izdajama, po nalogu su HDZ-a sustavno sabotirani i izolirani iz hrvatskog društvenog života bilo u Hrvatskoj ili svijetu. Čak se i glasovi oporbe s desnice što se održala u javnom životu Hrvatske preklapaju s aktivistima za HDZ. Jesu li i u ovim činjeničnim stvarima crkveni dužnosnici posredovali, pitanje je za purgatorij svakomu tko ga sebi postavi. »
voiceofcroatia.net/.../
Nisam naravno imenovala (jer ne treba imenovati, kazu) da je to islo na ovu adresu, ali sada citamo u ovom tekstu od gosp. Tudjmana i kako se to dogodilo.
Naravno, sve bi ovo bilo lako zaboraviti, da se i dalje ne vodi bitka za neutralizaciju svake oporbe time sto se ovako umirujete hrvatski narod, u korist Sanadera i HDZ-a, jer eto bit ce generali oslobodjeni od haaskih optuzbi. Dajte neki rezultat pa govorite o tome! Dokle god su oni u haaskom zatvoru (ili hrvatskom), sve je ovo prasina u oci.
Ja ne mislim da ce to ici tako lako, i kakva bila namjera ovog teksta, on je ucinio uslugu oportunizmu, izdaji i prijevari, jer nije najbitnije tko ce biti “zasluzan” nego kada ce nasi istinski heroji biti oslobodjeni.
Ovaj je tekst za mene zapravo jos jedno razocarenje, jer nismo za to sve zrtvovali. Ovo je sve sabotiranje i zavravanje javnosti, da bi se neutralizirao svaki otpor izdaji. Tako djeluje tekst gosp. M. Tudjmana, i ocekujem od njega puno bolje, jer ipak smo zrtvavili dosta za tu Hrvatsku u kojoj su nasi « rigidni densnicari » jos uvijek komforni, a mi nismo ni dobrodosli.
Ocekujemo bolje i vise, konkretno. A toga nema i nema, sve ove godine. Za one sto su u zatvoru, sigurno beskrajno duge. Tuzno i kukavno od “desnice”. Ma tko joj bio duhovni vodja…. Nema u tome nikakva duha.
Bez rukavica,
Ivana Arapovic
voiceofcroatia.net
Kao ni za haaske, ni za ove dokumente ne zna se gdje zavrsavaju.
Da se i ti dokumenti ne bi preinacivali, a Hrvatska dobivala kojekakve nove « obespravljene nasljednike » imovine i infrastrukture u bivsoj jugoslaviji, bilo bi dobro da nam se predoce ti podatci, jer su ih upravo stotine obavjestajaca u nas prikupljali.
Olaka predaja tih podataka i sutnja popratili su Daytonski (ne)sporazume i inicijative poput SECI-ja koju je priopremio Richard Shciffter odmah nakon preuzimanja tih podataka o sukcesiji.
www.voa.gov/.../sc2379.html
G. Soros je « donirao » « nepoznat iznos » zenevskom informativno-do kumentacijskom centru, te zbog toga valjda svi sute, a ovaj podatak nase sluzbe bi morale imati, jer su ovakve donacije isle preko Hrvatske.
To je lijepo strjeljivo usljed ostvarne “mediteranske inicijative” ili Shciffterova plana, za sto hrvatski biraci nisu glasovali (ali zato jesu Sarkozy i Sanader).
M. Tudjman bi imao obvezu potegnuti to pitanje kao bivsi celnik izvjestajne sluzbe. Pa bi svi razgovori tekli malo drugacije, i o haaskim dokumentima…. i gdje svi ti dokumenti zavrsavaju.
Hrvatska je uvijek sve ustupala za nista, i sutjela kao posljednji krivac, pa i dan danas nema drugih pitanja osim « zasluga ».
Dakle, ja predlazem jedno novo pitanje ljudima koji su itekako strucni za nj. Da ne bude neocekivanih “rekompenzacija ”, koje, sumnje nema, Sanaderova vlada ce izvrsavati…. Kao i sve druge « akcijske planove ».
U komunizmu je neposlušnost značilo put u dijasporu (oni sretni), dakle i koljači na Križnom putu imali su svoje opravdanje.
Nisam čuo da je netko iz HDZa vratio knjižicu jer se ne slaže sa akcijskim planom hvatanja Ante Gotovine !
Oni ne mogu bez Tita makar se zvao IVO!
Članstvo HDZa navodno misli drukčije od svoje stranačke vlasti ali nemoćno šuti škriplje zubima , mrmlja u sebi , tuži se na lošu probavu i stenje pod težinom svog ugojenog lidera gospodara satova.
Članstvu je žao Gotovine ,Glavaša , Norca, ............... .... psuju međun. zajednicu,srbe (malo tiše) ,Mesića a naročito lijeve (da bi se znalo da su oni desni)
Kad se isplaču i napsuju ulijeću u Ciboninu dvoranu ostrašćeni ozarena lica urnebesno zagalame u poznatom stilu "Ivo -partija!" "Ivo klanja ti se sve živo i desno i livo!"
"Život damo Ivu ne damo"
"Ivo svaka ti čast donio si nam vlast!"
, a ondra udri na janjetinu.
Obzirom da sam se nagledao ovoga za vrijeme Tita nek mi oprosti dično članstvo
slični vama su veličali i Jugoslaviju.
Zato očekivanja da će se HDZ promjeniti iznutra je utopija dok imaju vlast i mast.
Tornado koji bi mogao pokrenuti bitne procese i ponovno podignuti hrvatski stijeg treba poteći od čovjeka koji ne pripada ovim titoidnim strankama!
M. Tuđman sije paniku!?
Ideja Ivana Aralice da se za predsjednika države kandidira Miroslav Tuđman “pokazuje očaj i paniku koji sve više zahvaćaju desnicu”, piše u jednom tjedniku s današnjim datumom stilski virtuoz i revolveraš lijevo-liberaln e misli. Međutim! Međutim!
Moglo bi, međutim, biti posve obratno. Moglo bi, dakle, biti da je tom idejom posijana panika u lijevo-liberaln om političkom miljeu u kojem je, da ne bi bilo zabune, i Hrvatska demokratska zajednica. Jer, teške riječi “očaj i panika” ne upotrebljavaju se kad je posrijedi slab, zanemariv takmac! Najteži je malj za najjačeg bika!
U sutrašnjoj “Tjednoj inventuri” pišem zašto je bilo apsurdno HDZ-u ponuditi Miroslava Tuđmana kao kandidata za predsjednika, ali ako ne ništa, postignut je promidžbeni učinak. Sanader je načelno uvjerljiv kad kaže da HDZ ne želi gubitnika M. Tuđmana (premda ga ne želi iz svojih ljevičarskih razloga).
Ali takvu je načelnost porekao primjer sadašnjeg predsjednika Mesića koji je u svoju prvu predizbornu kampanju ušao kao gubitnik a na kraju je trijumfirao.
Sad ostaje vidjeti tko je Miroslav Tuđman i zašto jest ili nije dobar kandidat za budućeg predsjednika države. Prvo da “raskrstimo” s prezimenom Tuđman, s mogućim suviškom naklonosti ili odbojnosti prema sinu koji bi proizlazio iz uspomena na oca.
Miroslav je modernija, suvremenija inačica prvoga hrvatskog predsjednika. Dok mu se otac kao razočarani i odbačeni partizan i povjesničar sukobljavao s komunističkim vlastima pripremajući se da povede neovisnu Hrvatsku, Miroslav je “karijeru” počeo uoči Hrvatskoga proljeća pokretanjem vrlo zapaženog omladinskog “nacionalističk og” tjednika TLO a nastavio nastavničkim usponom na Filozofskomm fakultetu u najmodernijem znanstvenom području - informatici.
Politički angažman u novoj Hrvatskoj počet će kao jedan od osnivača Hrvatske socijaldemokrat ske stranke (uz Antuna Vujića), no tijekom rata bavit će se obavještajnim poslom i kao obavještajni čelnik bit će uvelike zaslužan za oslobođenje Hrvatske. Suborci s terena iz vremena rata sjećaju se njegove nezapamćene hrabrosti.
Izuzmemo li ljevičarske pamflete, koji su popratili i njegovu sadašnju kandidaturu, na njegovu radu, profesionalnost i, stručnosti i čestitosti nije bilo ni jedne jedine sjene! I jučer i danas u tim pamfletima obilježavalo ga se kao “desničara” i “tvrdog desničara”, što on nikada nije bio u onom značenju koje mu je pripisivalo medijsko, uglavnom jugonostalgičar sko opanjkavanje.
Da nije njegove samozatajnosti, da je agresivniji i temperamentniji u nastupima, da ima pristup medijima koji po svojim kakvoćama i doprinosima zaslužuje, Miroslav Tuđman mogao je odavno biti za Hrvatsku presudan rival današnjim najmoćnijim političarima, pa je zacijelo i zato bio ocrnjivan kao malo tko iz Tuđmanova vremena.
Ali čini se da bi praksa i Račanove i Mesićeve i Sanaderove vlasti napade na njega mogla lišti djelotvornosti i otvoriti mu vrata za mnogo ambicioznije bavljenje politikom i pridobivanje birača. Pogotovo kad je riječ o onima koje je razočarala kmetska podložnost Račana, Mesića i Sanadera europskim i svjetskim gazdama te krčmenje hrvatskih nacionalnih bogatstava i državnoga suvereniteta.
U zaštiti nacionalnih interesa zacijelo bi baštinio oca, od kojeg se pak razlikuje modernošću i obrazovanjem dragocjenim za mirnodopskog, suvremenoga državnika. Velik odjek zamisli o njegovoj kandidaturi, i pozitivan i negativan, govori o gladi za relativno novim imenom koje privlačnim čine i neke stare vrijednosti.
Ne bi li se naklonošću baš takvom imenu birači na predsjedničkim izborima mogli “osvetiti” za sva razočaranja kojima su ih u posljednjih desetak godina usrećivali SDP i HDZ!?
04. 09. 2008.