Diskriminatorno bi moglo biti i “mama – tata”

Diskriminatorna je pojmovna bipolarnost muško – žensko
Diskriminatorno bi moglo biti i “mama – tata”

Osim izravne diskriminacije Zakon o suzbijanju diskriminacije u članku 2. st. 2. uvodi i neizravnu: “Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriteriji ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna”.

Što je to “naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa” koja “stavlja” ili bi samo “mogla staviti” neke osobe u nepovoljniji položaj? Da ne bismo izmišljali vlastite primjere, dobro je zaviriti u “nove vrijednosti” koje se i u zapadnim zemljama ovih godina jednako nameću kao i u nas. Tako je krajem prošle godine antidiskriminacijski zakon u Kaliforniji potpisao “konzervativni” guverner Arnold Schwarzenegger. Prema tom se zakonu “u državnim školama zabranjuje sve što bi moglo biti protumačeno kao negativno prema drugim alternativnim izborima, posebice što se tiče seksualne orijentacije”. Nadalje, “novi zakon čak dopušta da muški učenici koriste ženske svlačionice i ormariće i obrnuto, ako se izjasne da su nekog drugog seksualnog opredjeljenja” (Dnevnik.hr, 18. 10. 2007.).

U Kaliforniji su se roditeljska vijeća i obiteljski odbori pobunili protiv takvog zakona jer će “djecu od pet godina izložiti homoseksualizmu, biseksualizmu i transseksualizmu iako se tome protive roditelji, učitelji, pa čak i školski odbori”. Uobičajeno je da dijete ima 'tatu' i 'mamu', no u novim okolnostima to bi moglo biti diskriminatorno, pa bi se u škole trebao uvesti neutralni pojam zbog djece iz istospolnih zajednica. Tako jučer u Kaliforniji, a sutra u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je uobičajena praksa da se u udžbenicima kao slika obitelji danas nalaze crteži, fotografije, skice koje pokazuju “mamu”, “tatu” i “dijete/djecu”. Prema hrvatskom Zakonu to je diskriminatorno, ne samo zbog istospolnih zajednica, nego i zbog samohranih roditelja (prema osnovi “bračni i obiteljski status”, čl. 1. st. 1.).

Svaka situacija u kojoj se na naizgled neutralan način u bilo kojem obliku i u bilo kojem okruženju obitelj prikazuje takvom uobičajenom “majka-otac-dijete” slikom, postat će diskriminatorna. Sve su to primjeri nove rodne izobrazbe koja se u svijetu nameće, a i u Hrvatskoj ima svoje zagovornike. Naum je da se u takvu ozračju poučavaju učenici od najranije dobi i to bez pristanka roditelja. I dok se u Kaliforniji preporučuje da roditelji ispišu djecu iz državnih škola i upišu ih u privatne škole, u Hrvatskoj će to, prema ovom Zakonu, biti svejedno jer on obvezuje i javna tijela i sve pravne i fizičke osobe. Naravno, zagovornicima “novih vrijednosti” (a zašto ne reći i novih stereotipa) ne pada na pamet da svoja uvjerenja provjere na izborima, u javnim kampanjama, otvorenim raspravama, sučeljavanjima argumenata. Oni svoje “nove vrijednosti” jednostavno žele svima nedemokratski nametnuti, pa makar to morali učiniti i zakonima.

Citirani članak Zakona otvara u Hrvatskoj sve one promjene zakona i propisa, kako reče pravnica Snježana Vasiljević, koji su nastali na temelju “naizgled neutralne odredbe, kriterija ili prakse”. A to će u praksi značiti i promjenu svih “stereotipnih” obrazaca koji imaju, recimo, M i Ž oznake, uključujući osobne iskaznice, putovnice, obrasce za zapošljavanje, zdravstveno osiguranje i sve druge dokumente u kojima se nalaze “stare” spolne, a ne nove rodne rubrike. Budući da, prema tim radikalnim pogledima na spolne/rodne identitete, nema očekivanog suglasja između spola i roda, odnosno da se to dvoje međusobno uopće ne uvjetuje, u odgoju djece (počevši od rodilišta) ne će se smjeti automatski sugerirati podudarnost spola i roda, nego ćemo svu djecu trebati odgajati “neutralno” da bi ona u tom “neutralnom” razvoju sama izabrala svoj rod.

Hrvatski Zakon traži da se tako ponašaju i javna tijela (rodilišta, škole), ali i sve pravne osobe (jaslice, vrtići...), pa čak i fizičke osobe bez ikakve razlike (roditelji!) jer je spol sekundarna odlika i potencijalno naša “pogrešna predodžba” o osobi, dok je izabrani rod jedini identitet osobe. Znači li to da će se u rodilištima morati ukinuti uobičajena praksa bilježenja je li se rodilo “muško” ili “žensko”, jer je to prva “naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa” koja roditeljima sugerira u kojem smjeru da krenu s odgojem djeteta, pa i samih sebe u odnosu na dijete? Jer evo što kažu promicatelji novih “rodova”: Rodna odredba (spol) odnosi se na ono što doktorica kaže da jesi prilikom rođenja. U većini kultura to su M ili Ž oznake i obično su određene prisustvom (muški spol) ili nedostatkom (ženski spol) penisa.

Spol je nešto što nam je učinjeno davno prije nego smo mi imali mogućnost bilo što reći po tom pitanju. Neki ljudi razlikuju spol i rod govoreći stvari poput: “moj spol je ženski, ali moj rod je muški”. Zašto ne reći: “Ja sam muškarac s vaginom”? Zašto ne bi dekonstruirali i taj biološki imperativ koji označava genitalije kao muške ili ženske? Zašto prihvaćati mišljenje naučnika/ica koji bi željeli sve stvari lijepo i uredno posložiti u predvidljive dvojnosti? Smatramo da ne postoji razlog za podjelom ljudskih tijela na ženski i muški spol, osim da takve podjele odgovaraju ekonomskim potrebama heteroseksualnosti, tj. da “žena” kao pojam postoji samo da učvrsti i utvrdi dvojni i suprotni odnos prema “muškarcu” (Hodžić-Bijelić-Cesar, Spol i rod pod povećalom, CESI, Zagreb, 2003., str. 81). Navod smo preuzeli iz priručnika koji je ušao u hrvatski školski sustav kao sastavni dio programa Zdravstvenog odgoja i obrazovanja udruge Forum za slobodu odgoja. U Hrvatskoj je spomenuti zakonski članak toliko neodređen i široko postavljen, a u suodnosu s drugim člancima Zakona i toliko ambiciozan u pronalaženju svih tragova diskriminacije, da će u praksi izazvati ili potpunu besmislenost i nekorisnost ili nasilnu i sustavnu “diskriminizaciju” društva.

U emisji “10 do 8” (Nova tv, 9. 6. 2008.) Viktor Zahtila (potpisan kao gay aktivist, poznat i kao novinar te autor lažnog intervjua Davora Butkovića s premijerom Ivom Sanaderom u Jutarnjem listu) vrlo je jasno rekao da za njih ne postoji “muško-ženska” binarnost, nego rodni spektar identiteta koji se nužno ne podudara sa spolom. Jednako tako je s visoka komentirao da “Crkva nije nekakva institucija čije bi se mišljenje uopće više trebalo shvaćati ozbiljno”, pa se pitamo nisu li tako razmišljali i u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, budući da u izradu nacrta Zakona nisu uključili nijednu vjersku zajednicu, niti ih pozvali na javnu raspravu i “okrugli stol” (kao što se to vidi na pozivnici koju je potpisala ministrica Jadranka Kosor). S druge strane, u Zakon su izravno ugradili “crkvu” (usp. čl. 9.), rabeći pravno netočan naziv, ne razlikujući da neke vjerske zajednice (npr. islamska) nisu “crkva”.

Hrvatsko odgovorno društvo
Ivica Relković, predsjednik