Laži o Thompsonu i hrvatskom narodu

Narod hrabrih branitelja - a kakvih političara? (8/33)

Pri kraju prošloga nastavka spomenuli smo da u izradu nacrta Zakona o suzbijanju diskriminacije nisu bile uključene vjerske zajednice, kao što nisu bile pozvane ni na javnu raspravu. Sada možemo reći da o svemu nisu bile obaviještene ni obiteljske ni braniteljske udruge, iako je predlagatelj Zakona Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, koje se u svojem imenu rado “kiti” tim zajednicama. No zato su uključivane i pozivane neke udruge koje gotovo da imaju više zaposlenika nego članova! U jednoj izjavi potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor navodi da su u izradi Zakona “nevladin sektor predstavljali Centar za ljudska prava i HHO” (Večernji list, 11. 6. 2008.). Upravo je u prostorijama spomenutoga Centra održan “okrugli stol” 28. ožujka 2008. I ostali smo šokirani! Zašto?

Što je Centar za ljudska prava? Nevladina udruga? Kako to da se onda nalazi na internetskoj stranici hrvatske Vlade i to pod područjem “Javni sektor”? A na popisu institucija državnoga javnoga sektora nalaze se, primjerice, Središnji registar osiguranika (REGOS), Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski fond za privatizaciju, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), Financijska agencija (FINA), Državni zavod za reviziju, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka i, odmah iza nje, Centar za ljudska prava!!! Pogledali smo zatim u Statut te “nevladine udruge”, koji se može naći na internetskoj stranici Centra, te vidjeli da je ona osnovana na temelju Zakona o ustanovama, a ne Zakona o udrugama. U Statutu jasno stoji: “Centar je javna ustanova osnovana sukladno Zakonu o ustanovama” (čl 2.). A odmah nakon toga i sljedeće: “Osnivač Centra je Republika Hrvatska. Prava i dužnosti osnivača Centra obavlja Vlada Republike Hrvatske” (čl. 3.). Naravno da je zanimljivo vidjeti tko postavlja Upravno vijeće Centra. Možda neka Skupština, kako je to u udrugama, ili...? Evo Statuta: “Članove/ice Upravnog vijeća Centra imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske” (čl. 10. st. 1.).

Dakle, potpredsjednica Vlade ne zna da “Centar za ljudska prava” ne samo da nije “nevladin sektor”, nego nema pojma o tome da je on pod njezinim izravnim djelokrugom! Vjerojatno će se začuditi kad joj objavimo tko su sve članovi Upravnoga vijeća Centra, te neobične “nevladine udruge” u kojoj sjede sve redom njezini suradnici uključeni u izradu Zakona o suzbijanju diskriminacije. Evo “tajnih podataka”, koje i sami možete provjeriti “kliknete” li tri puta računalnim “mišem”. Članovi Upravnoga vijeća Centra za ljudska prava jesu: Ksenija Turković (Katedra za kazneno pravo, Pravni fakultet u Zagrebu), Ankica Gorkić (Srpski demokratski forum), Biljana Kašić (Odjel za sociologiju, Sveučilište u Zadru, suradnica “Ženskih studija”), Gordana Lukač Koritnik (pravobraniteljica za ravnopravnost spolova), Luka Mađerić (predstojnik Ureda za ljudska prava Vlade RH), Jurica Malčić (pučki pravobranitelj), Vesna Mildner (Odjel za fonetiku, Filozofski fakultet u Zagrebu), Žarko Puhovski (HHO), Dubravka Šimonović (načelnica Odjela za ljudska prava Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija) i Tin Gazivoda (ravnatelj Centra). Otkad su to državni pravobranitelji, djelatnici ministarstava i voditelji Vladinih ureda “nevladin sektor”? I kakav je “nevladin sektor” u ovom slučaju čak i HHO, kad je njegov predstavnik član Upravnoga vijeća Vladina Centra? Znali smo dosad da neki ljudi sjede u više nevladinih udruga, ali da istodobno sjede u Vladinim tijelima i nevladinim udrugama, to je vjerojatno jedna od hrvatskih “inovacija”, kakvima se predlagatelj hvali da obiluje i kontroverzni Zakon.

I dok se tako informiramo o Centru za ljudska prava, zanima nas kako se on postavlja prema konkretnim ljudima. Očekivali bismo da se trudi nikomu ne gaziti njegova ljudska prava. Taj bi Centar treba biti uzor objektivnosti i korektnosti prema svima, bez obzira na nacionalnost, spol, vjeru, političko i drugo uvjerenje, itd. Od Centra za ljudska prava očekuje se čak da i onima koji sami nisu idealni u obdržavanju ljudskih prava, ne podmeće više od onoga što su oni sami eventualno počinili. Od Centra za ljudska prava očekuje se da ne kleveće bez ikakva dokaza i protivno svim javno poznatim činjenicama. I dok traju najnoviji napadi na hrvatskoga pjevača Marka Perkovića Thompsona, pogledajmo kakvu je istinoljubivost, u jednoj ranijoj prigodi, javno promicao Centar za ljudska prava (i prije negoli ga je Vlada uzela pod svoje okrilje): “Iako je Thompson redovito na svojim koncertima pjevao pjesme koje glorificiraju ustaške zločine nad Srbima, Židovima, Romima i drugima (“Evo Jure i Bobana” i “Jasenovac i Gradiška Stara”), čini se da je dio hrvatske javnosti ove pjesme doživljavao kao izraz domoljublja, a ne 'govor mržnje', odnosno da se u hrvatskom društvu ovo dvoje još uvijek često doživljava kao istovjetno” (Rasna netrpeljivost i “govor mržnje” - međunarodni i hrvatski standardi i praksa; Izvještaj pripremljen za potrebe stručnog okruglog stola: “Kako se boriti protiv 'govora mržnje' i rasno motiviranog nasilja”, Centar za ljudska prava, Zagreb, 24. ožujka 2004.).

Ne želimo raspravljati je li Thompson na inkriminiranoj snimci u jednoj nama nepoznatoj prigodi zaista osoba čiji se glas čuje kako pjeva pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara”, nego se pitamo kako to da je, prema sastavljaču Izvješća, “Thompson redovito na svojim koncertima pjevao” navedenu rasističku i šovinističku pjesmu. “Redovito” znači na svakom koncertu! “Redovito” znači da morate biti čudan izuzetak ako baš na koncertu na kojem ste vi bili nije pjevao baš tu pjesmu! “Redovito” znači da biste je čuli i na nekom od koncerata koje su prenosili najgledaniji i najslušaniji hrvatski elektronički mediji. “Redovito” znači da je ta pjesma dio njegova redovitoga repertoara. “Redovito” znači da ste je u posljednjih desetak godina i sami mogli snimiti stotinu puta! “Redovito”, na kraju, znači da optužba uopće ne bi spala na jednu jedinu slikovno i zvučno nejasnu snimku. Kako ustanova koja se zalaže za ljudska prava može svjesno promicati takvu bjelodanu laž? I to laž o konkrentoj osobi, ali i laž o hrvatskom narodu!

Jer izvješće podmeće znatnom dijelu hrvatskog naroda da je pjesme poput “Jasenovac i Gradiška Stara” “doživljavao kao izraz domoljublja, a ne 'govor mržnje', odnosno da se u hrvatskom društvu ovo dvoj još uvijek doživljava kao istovjetno”. Znate li da je Zakon o suzbijanju diskriminacije predvidio da se pučki pravobranitelj konzultira s takvim “nevladinim sektorom” prigodom sastavljanja izvješća o diskriminaciji u Hrvatskoj (čl. 15.)? Znate li da je predviđeno da se takav “nevladin sektor” može pojaviti na sudu kao “umješač” u korist tužitelja, a protiv tuženika (čl. 21.)? Iako mediji pokazuju jednu te istu ustašku kapu na glavi jednoga neodgovornoga mladića na nedavnom Thompsonovu koncertu u Zagrebu (među 60 000 posjetitelja prema medijskim nagađanjima, a dvostruko više prema procjenama organizatora), hoće li se sutra na sudu, kao “umješač” na strani tužitelja, pojaviti nekakav Centar i “izvijestiti” ga o svih 60 000 “redovitih ustaških kapa”?

Hrvatsko odgovorno društvo
Ivica Relković, predsjednik