Problematika usvajanja djece od strane homoseksualnih parova u RH

 Narod hrabrih branitelja – a kakvih političara? (5/33)

U prošlom smo nastavku vidjeli kako se olako u Zakonu o suzbijanju diskriminacije “barata” Ustavom Republike Hrvatske, pa nam riječi potpredsjednice Vlade da se HDZ i sadašnja Vlada protive tome da homoseksualni parovi steknu pravo usvajanja djece te da to ovaj Zakon ne će dopustiti (Večernji list, 11. lipnja o. g.), ne znače gotovo ništa. Ne znače nam ništa riječi političke retorike, nego činjenice. A činjenice su potpuno drukčije. Naime, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, doista će biti diskriminatorno staviti bilo koju osobu prema bilo kojoj osnovi iz čl. 1. st. 1. u “nepovoljniji položaj” (čl. 1. st. 2.). Nigdje se u Zakonu ne izdvaja usvajanje djece, nego se za sve neizdvojene slučajeve jasno postavlja: “diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena” (usp. čl. 9.). Dakle, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije diskriminatorno je homoseksualnim parovima ne dopustiti usvajanje djece!

Točno je da postoji drugi Zakon prema kojem to nije moguće, ali to ne znači da je neistina da Zakon o suzbijanju diskriminacije to ne dopušta. Dapače, on to postavlja kao imperativ. Točno je da će trenutačno u praksi doći do sukoba Obiteljskoga zakona i ovoga Zakona, moguće je i da će neko vrijeme sudska praksa ići u korist Obiteljskomu zakonu, no perspektiva je potpuno suprotna. A Zakon o suzbijanju diskriminacije jest “Zakon s perspektivom”. Uostalom to potvrđuju najstručniji članovi skupine kojoj je potpredsjednica Vlade povjerila izradu nacrta Zakona. Tako Snježana Vasiljević s Pravnog fakulteta, prema istom članku Večernjeg lista o mogućnosti posvojenja djece kaže: “Zakon o suzbijanju diskriminacije jest organski – za sobom povlači mijenjanje drugih zakona, no stvar je političke volje kad će se to i dogoditi”.

Potpredsjednica Vlade pak kaže: “Da bi homoseksualni parovi mogli posvajati djecu, trebalo bi mijenjati Ustav, Obiteljski zakon i cijeli niz propisa” (Večernji list, 11. 6. 2008.). I što ćemo sada? Vjerovati pravnim ili političkim argumentima? Pravno, dakle, nije prijeporno da će Zakon otvoriti perspektivu koja će dalje ovisiti samo o trenutačnoj političkoj volji. To znači da HDZ i sadašnja Vlada možda ne će pokazati tu volju, ali će otvoriti vrata nekoj budućoj Vladi da to učini namjesto njih! I takav “odlučan” i “beskompromisan” HDZ u svojoj izjavi javnosti i vlastitim biračima predstavlja potpredsjednica Vlade i HDZ-a! Ako neka vrata otvaraš, onda budi dovoljno dosljedan pa i uđi kroz njih! Držati vlastite birače tek nemislećom glasujućom masom koja ti osigurava “mandat”, a ponašati se tako da u tom “mandatu” vlastito biračko tijelo doživljavaš tek kao smetnju, nije korektno ni, kad-tad, politički pametno.

Stoga na ministričinu reakciju da je “besmisleno komentirati tvrdnje da će Zakon o sprečavanju diskriminacije dopustiti posvajanje djece homoseksualnim parovima” možemo samo jednako “argumentirati” da je besmisleno komentirati njezinu odlučnost “da se ova vlada i HDZ protive tome i da u našem mandatu homoseksualnim parovima neće biti omogućeno posvajanje djece”. Besmisleno je to komentirati, jer tko uopće jamči HDZ-u, nakon što se ogluši na vlastito biračko tijelo i progura Zakon o kojem veće suglasje imaju oporbeni SDP i HNS nego njegovi vlastiti redovi, da će od hrvatskog naroda više ikad dobiti drugi mandat!? Zaključak je tada jednostavan: pa naravno da to ne će biti za vašeg mandata!

Ivica Relković
Hrvatsko odgovorno društvo