Mira Donadini - Žlica dobrote

Žlica dobrote

Više od milijardu potrošenih kuna za darove, ukrase, raspoloženje, bližnje, voljene osobe, sebe.

Iziđoh iz brzaca. Zaustavim se i pogledam. Zna li itko kamo vodi ova rijeka, gdje utječe? Hoće li svi doći do utoka? Tko će ih dočekati? Hoće li se ikada vratiti? Kakvi?

Poželih da u momu malom životu sve ostane obično. Bog me ču. Dođoh na objed. Na stolu vidjeh i dodatak: zdjelicu brokule. Naiđe Vinka. Otvori poklopac prazne posudice u ruci, približi mi je i upita: - Ima li malo za našu Maru? -

Napunim posudicu brokulama. Vinka zahvali i ode k bolesnici.

Kada sam jutros na tržnici kupovala povrće i stavljala ga na vagu, sjetim se Mare, pa dodam i brokule. Potom dođem u samoposlugu, potražim kiseli kupus i kupim još jednu vrećicu.

Učini mi se da je Mara jučer ostala kod mene, da sjedi za mojim stolom i da zajednički dijelimo zalogaj.

Bože! Hvala Ti što si poslao Vinku s posudicom i što si me potaknuo.

Koliko bi posudica u ove blagdanske dane mogli napuniti na velikim i bogatim stolovima? Koliko bi se Marâ moglo nahraniti žlicom naše dobrote?

Negdje, na sjeveru naše Domovine, jedna je dobra duša ugostila djevojčicu bez primjerene roditeljske skrbi. Kod nje će provesti školske praznike, upoznati pažnju i učiti, kako raditi, živjeti, biti pošten Božji čovjek…, biti suosjećajan.

U Splitu četvrtu godinu raste dječak Marko, koji je postao sreća obitelji koja nije mogla imati djece.

Svaki dan, njih troje zajedno mole i zahvaljuju Bogu na daru.

Također u Splitu, jednu kuću zovu topla kuća. Kada sam pomislila da je to radi toga što je u njoj toplo, rekli su mi da toplinu šire stanari, koji s ljubavlju brinu jedni za druge. U to smo se, nenajavljeni, i uvjerili.

Ne zaboravimo Dobro! Obnavljajmo ga, stvarajmo ga i širimo! Govorimo i pišimo o njemu, jer će ljudi misliti da ga više nema, da je iščeznulo i zaboravit će ga.

Završavajući ovo kratko slovo, mislim na p. Stjepana Kuzmića i njegovu emisiju o potrebi pisanja Bijele kronike, nasuprot Crnoj kronici, koja je preplavila sve tiskovine i priopćivala, umrtvljujući čovjeka i bacajući ga u beznađe.

Hvala p. Stjepanu Kuzmiću. Želim mu brzi oporavak i obilje Božjega blagoslova!

Otvorena Tvomu Duhu, čekam Tvoje poticaje, Gospodine, Bože živi!