Antun Vuković - Komu još smeta istina o podrijetlu Hrvata?

Znamo svi, da je u vrijeme komunističke vlasti, pitanje hrvatskog podrijetla bila jedna od tabu tema, ali danas i unatoč slobodi, suverenosti, nezavisnosti i obnovi hrvatske državnosti, hrvatski narod i dalje stoji pred otvorenim pitanjem, izraženo šahovskom terminologijom "u pat poziciji", gdje diktiranu slavensku teoriju hrvatskog podrijetla još nismo odbacili a istinu iranskog podrijetla još nismo prihvatili. Ovdje u zapadnoj Europi vrijedi nepisano pravilo da narod, koji ne poznaje svoju povijest, ne treba očekivati niti bolju budućnost, jer ako štujemo naše pretke iz bliže prošlosti, kakva je razlika da ne štujemo naše pretke od prije 2500 godina. Latinska poslovica nas upozorava da onaj koji posiječe korijenje, ne treba očekivat plodove.

Ako pogledamo unatrag četrnaest stoljeća boravka tu gdje jesmo, pitajmo se da li nam se to u stvari, doslovno rečeno, i događalo? Vama, draga braćo i sestre Harauvati ja se javljam iz iseljeništva, trećeg dijela našeg raskomadanog hrvatskog tijela, nekada jedinstvene i cjelovite Domovine. Zato, imati strpljenja i saslušat i vidjet vlastitim očima materijalne dokaze našeg iranskog podrijetla, pitanje je samo vremena i načina. Biti duševno spreman, uvidjeti korist i svrhu dokazivanja podrijetla iz Pradomovine Harauvatije i prepoznati veličinu, pitanje je našeg osobnog poštenja prema sebi, svojoj obitelji, prema Bogu i narodu. Pokraj toga još uvijek prolazimo površno, odmahujemo rukom ili sliježemo ramenima. Vremena nemamo mnogo, jer statistike kažu da izumiremo. Dokazati svoje podrijetlo, ne znači suhoparno lupetat po dalekoj povijesti samo radi toga da netko potvrdi svoje akademsko zvanje, kojega ja za Vašu utjehu i onako nemam. 

Dokazati svoje podrijetlo znaci ispuniti mozaik naše povijesti manjkavim kockicama i pružit onima koji dolaze iza nas manje međusobne suprotnosti, manje sudbonosnih polarizacija i neponovljivog bratoubilačkog krvoprolića. Drugim riječima, našoj djeci i njihovoj djeci pružit čvrste osnove zajedničkog i sretnijeg života, ali samo na tlu Lijepe Naše, sretnijeg života od našega. Istina našeg podrijetla ispravlja sve krive Drine, tumaranja u ćoravim ulicama i lutanja u magli kao guske. Istina našeg podrijetla je lučonoša našoj mladosti za budućnost, vraćanje i jačanje samopouzdanja i volje za samoodržanje. Istina našeg podrijetla je poštivanje naših davnih predaka i njihove neotuđive hrvatske baštine, naše današnje svetinje. Ne rijetko se dokazivanje podrijetla iz Irana dovodi u vezu sa nacizmom, klerofašizmom i ustaštvom, što je samo alibi za sve i svakoga komu još uvijek smeta istina. Ohrabrujuća činjenica je, da svih šest preostalih teorija zajedno nema toliko logičkih i nepobitnih dokaza koliko iranska sama. Zapravo, podrijetlo Hrvata je već dokazano, samo što postojanje preostalih neuvjerljivih teorija ima svrhu i zadatak pravit zabunu, dezorijentaciju i nevjericu. 

I kod nas u Stuttgartu odgovorni za društveno-politički i duhovni rad pridržavaju se starorimske izreke iz vremena Nerona i Julije Cezara, da narodu treba vina i igara. Time je narod prezauzet i uljuljan u lažno raspoloženje, gdje pravi razlozi, zašto smo ovdje na tuđem tlu u gostima ima, sekundarno značenje. Da bi se pridržavali pravila, da narodu treba voćnih sokova i znanja, ne nailazi na razumijevanje kod odgovornih. Ali i unatoč, istina iranskog podrijetla ruši sve podjele među nama, skida maske lažnim prorocima a ponajviše onima iz vremena komunizma i jugoslavenstva. Iransko podrijetlo nije suhoparno teoretsko naklapanje, već praktična nezamjenjiva karika Pradomovine i Domovine. Autoritet današnjice, vatikanska povijesna enciklopedija, primjera radi, u svesci broj 3 pod slovom "C" na stranici broj 948 kaže : Hrvati su jedan od najstarijih naroda a u stoljeću 6. pr. K. živjeli u Iranu.

Dostignuća etničko-genetskih najnovijih istraživanja poklapaju se sa arheološkim, povijesnim, lingvistikom, folklorom, agrikulturom, nasljednom baštinom, tradicijom, mentalitetom, biološko-antropološkim, pismom, antroponomima, toponomima, običajima, usmenom narodnom predajem, topografijom, enciklopedijskim međunarodnim zapisima, zapisima u vjerskim svetim knjigama i na kraju usporedbi narodnih imena, upućuju nas samo na jednu te istu adresu, na lokaciju naše iranske kolijevke Harauvatije na današnjoj tromeđi Irana, Afghanistana i Pakistana. I sam, već preko četrdeset godina u iseljeništvu na tri kontinenta, nisam propustio priliku skupit gradivo, što o našem podrijetlu znaju drugi narodi. To što su drugi pronašli, nije u biti što bi mi sami htjeli reći i čuti o sebi, pa to ima i posebnu vrijednost.

Jednoga dana, kada velika većina Hrvata prepozna važnost i veličinu našeg pravog podrijetla, ta ista kritična masa danas je o tome samo načula ili ništa ne zna, a kada se na pristupačan način podastru dokazi, ta ista kritična masa Hrvata riješit će našu budućnost, vratit nas sve na djedovska ognjišta i zaustavit daljnje izumiranje.

Antun Vuković Stuttgart