Odgovor Alojzija Stepinca Ivanu Fumiću

Predstavnik SAB-a Hrvatske Ivan Fumić izjavljuje prigodom ovogodišnje komemoracije u Jasenovcu, da je Katolička crkva „posljednji bastion ustaštva“, a predsjednik Mesić tom istom prigodom proziva „gadove“ koji bi htjeli umanjiti zločine Jasenovca ,poziva kardinala Bozanića da dođe u Jasenovac, i hvali hrvatske „antifašiste“ kao osloboditelje zemlje (Slobodna Dalmacija od 21.4.2008.). Čitajući ovakve izjave „bivših“ gorljivih komunista pitamo se, je li moguće da ovim pokušavaju prekriti teške zločine koje je komunizam, ta najkrvavija ideologija u povijesti čovječanstva sa preko 100 milijuna ubijenih u svijetu, počinio u II. svjetskome ratu i nakon njega?

Je li moguće da su zaboravili genocid Titovih komunista nad hrvatskim narodom na Bleiburgu, Kočevskom rogu, Macelju, Teznome i na stotinama drugih postaja hrvatskoga Križnoga puta? Misle li ti „bivši“ komunisti, da hrvatski narod pati od gubitka pamćenja? Ne čudi nas citirana izjava Mesića kad sa prisjetimo, da je to čovjek kojega francuski list „Le Monde“ citira da je na početku svoga mandata izjavio, da je UDBA bila sestra bolničarka prema diktaturi Franje Tuđmana, i koji je nedavno dao izjavu, da je na Bleiburgu ubijeno samo nekoliko ljudi. Uostalom,ako treba iskazati pijetet prema žrtvama Bleiburga i Križnoga puta isto tako kao i onima iz Jasenovca, a to je potrebno i humano, zašto predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić nije nikada posjetio Bleiburg?

Što se pak tiče gore spomenute izjave Ivana Fumića prisjetimo se, da je taj bivši glavni komunistički sudac vojnoga suda 5. oblasti u Zagrebu, među ostalim, osudio 1972. godine osamnaestogodišnjega Radu Pejića na tešku kaznu robije dok je ovaj služio jugovojsku u Sloveniji. Osuđen je zbog javno izrečenog mišljenja, da će se Hrvatska odvojiti od Jugoslavije. Stoga nas ne čude izjave čovjeka koji je kao sudac služio režimu, u kojemu je bilo više političkih uznika nego li bolničarki, u kojemu u skoro svim sudskim postupcima obrana okrivljenih se potpuno slagala sa tužiteljima, i u kojemu su sudci izražavali isto političko mišljenje kao i generali, ali uvijek nakon ovih drugih. Kao odgovor na izjave Fumića citirajmo dio iz propovjedi , koju je održao blaženi Alojzije Stepinac , tadašnji nadbiskup zagrebački, na završetku pokorničke procesije u Zagrebu 31. listopada 1943. godine.

„Odgovorit ćemo konačno i onima, koji nas optužuju, da smo pristaše rasizma, jer, kako vidite, Katolička je crkva u nečijim glavama za sve kriva. Mi smo svoje stajalište prema rasizmu definirali otkad rasizam postoji, a ne možda danas.A to stajalište je kratko i jasno. Katolička crkva ne pozna rasa koje gospoduju, i rasa koje robuju. Katolička crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je jednako čovjek crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imaju neumrlu dušu. Jedan i drugi su istoga kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasni nauk Katoličke crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koje vrijedi reći, da su u laži kratke noge!

Katolička crkva ne može priznati, da koja rasa ili narod, zato što je brojčano jači i bolje oboružan, smije počiniti nasilja nad brojčano slabijim i manjim narodom. Mi ne možemo odobriti da se ubijaju nevini zato, što je možda tkogod iz zasjede ubio jednog vojnika, pa bio on bilo koje rase. Sistem strijeljanja stotina talaca radi zločina kojemu se ne može otkriti krivca, poganski je sistem, koji nije nikada urodio dobrim plodom, niti može uroditi“. Mislimo, da od uspostave hrvatske države nije bilo sustavnijeg i promišljenijeg napada na Katoličku crkvu u Hrvata od ove orkestracije koja je od nedavna započela. Stoga je došlo vrijeme, da Katolička crkva, svi vjernici, kler i laici, jasno i argumentirano odgovore na ova podmetanja, koja imaju za cilj rušenje vjerskih svetinja goleme većine hrvatskoga naroda.

Prof. Branimir Lukšić, Split