CEFTA je pokrenuta

CEFTA je pokrenuta 

Novinska vijest, možda, je „suhoparno“ izvijestila čitateljstvo o činjenici da je „trgovački“ sporazum između zemalja, udruženih prema formuli „bivša YU – Slovenija+ Moldavija+Albanija“, stupio na snagu. Istina, očekuje se još ratifikacija u nekim parlamentima (pr. Srbija), no, „glavno da je mehanizam pokrenut“! Sjedište CEFTE, privremeno je u Bruxellesu, jer su animoziteti prema Beogradu ili, od međunarodne zajednice, favoriziranom Sarajevu, još uvijek prejaki. Službena politika Hrvatske prepuna je hvalospjeva ovoj integraciji, navodeći brojne prednosti hrvatskom gospodarstvu u pristupu na „višemilijunsko“ tržište potencijalnih kupaca. Nema nikakvih upozorenja o možebitnim gospodarskim problemima po Hrvatsku, nastalih stvaranjem ove trgovačke zone, a još manje o eventualnim političkim posljedicama.

Doista se valja upitati, što će hrvatska poljoprivreda i nadležno ministarstvo poduzeti, kako bi se poljoprivrednici obranili od povećanja ionako enormnog uvoza jeftine hrane naših istočnih susjeda. U političkom smislu, pitanje je što znači ovaj zemljopisno-gospodarski okvir, iz perspektive hrvatskog pristupanja „euroatlantskim integracijama“, kako se najavljuje, kroz dvije-tri godine ili čak prije? Postoje li intencije daljnjeg, jačeg „povezivanja“, prvenstveno političkog, izvan ovog trgovačkog „CEFTA-okvira“ ? 

Što zapravo smjeraju moderatori ovog integrativnog procesa, čiji Bruxelleski činovnici odrađuju ovu zadaću prema planu? Da li je zaista Srbija „otvorena“ hrvatskom kapitalu i dugoročno sigurna za ulaganja? Zar smo zaboravili pljačku roba i nekretnina, provedenu 1990, te nikad, za otuđeno, vraćenu naknadu? Lipicaneri su posljednji kamenčić u mozaiku srpske pljačke 90ih, još uvijek „nerješiv“ problem, pa kako da se onda vrati oteta imovina, primjerice ona INA-ina? Osim toga, čini se da se hrvatska „politika“ baš i ne trudi remetiti „idilične“ odnose sa Srbijom, jer smo se lijepo „svatko svakom ispričao“ za ono što je bilo! I dalje je, izgleda, na snazi parola „Idemo dalje, zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti!“. Jest da ima problemčića, poput 15-godišnje okupacije HRVATSKOG državnog teritorija od strane Srbije, bez ikakve naznake da će se u idućim godinama bilo što dogoditi s povratkom HRVATSKOG suvereniteta nad Dunavom i prekodunavskim prostorima. 

Pitanje je samo, slaže li se provedbom ovih integrativnih procesa i hrvatsko biračko tijelo, a što će se uskoro i saznati. Kako su sporazumi potpisani i provedba započela, na žalost, neke su stvari izgleda nepopravljivo pokrenute.

Damir Tučkar, dipl. ing.

Od sutra na snazi CEFTA
(objavljeno 21. kolovoza 2007.)

U Hrvatskoj danas stupa na snagu novi, prošireni CEFTA-in ugovor kojim su regulirani trgovinski odnosi među zemljama jugoistočne Europe.

Taj multilateralni ugovor o slobodnoj trgovini zasad će se primjenjivati samo između šest članica, a uz Hrvatsku, riječ je o Albaniji, teritoriju Kosova pod upravom UN-a, Crnoj Gori, Makedoniji i Moldaviji jer Bosna i Hercegovina te Srbija u svojim parlamentima još nisu provele proces ratifikacije.

Te dvije zemlje, koje su najvažniji trgovinski partneri Hrvatske, do daljnjega, dakle, ostaju izvan okvira koji uređuje daljnji proces liberalizacije, odnosno ukidanja barijera u međusobnoj slobodnoj trgovini. Unatoč tome hrvatski pregovarači zadovoljni su završnicom procesa proširenja CEFTA-e koji je potkraj 2005. godine inicirao premijer Ivo Sanader kao alternativu planu Europske komisije o stvaranju zone slobodne trgovine na Balkanu.

- Proces teče prema planu, ugovor stupa na snagu tijekom ljeta, a očekujemo da će se uskoro ratificirati i u Srbiji i Bosni i Hercegovini, kazao je glavni pregovarač za CEFTA-u Vladimir Vranković. Kao glavnu prednost koju bi CEFTA-in ugovor Hrvatskoj trebao donijeti izdvaja uklanjanje brojnih izuzeća koja su postojala u pojedinačnim ugovorima o slobodnoj trgovini među tim zemljama i veću sigurnost gospodarstvenicima u nastupu na tim tržištima. Naime, kako je najčešće riječ o državama koje još nisu članice WTO-a, nije bilo mogućnosti sankcioniranja jednostranih odluka kojima se dokidala sloboda trgovine, kakav je bio slučaj upravo sa Srbijom i BiH koje su uvele diskriminirajuće trošarine i carine na pojedine grupe proizvoda iz Hrvatske.

U slučaju Srbije, podsjetimo, riječ je o cigaretama, nafti i voćnim sokovima, dok je BiH jednostano povećala carine na uvoz mesa. Takve sporove ubuduće će, prema ugovorom utvrđenoj proceduri rješavati zajednički odbor uz potporu Tajništva CEFTA-e, tijela koje će biti smješteno u Bruxellesu.

Ugovor će, kaže Vranković, posebice hrvatskim građevinarima, otvoriti ta tržišta. Sve zemlje potpisnice, osim Hrvatske, naime, imaju nacionalnu povlasticu u procesu javnih nabava, što je onemogućavalo dobivanje velikih građevinskih poslova. To bi, nakon prijelaznih razdoblja trebalo biti ukinuto. Srbija, koja je dosad izbjegavala ratificirati ugovor o CEFTA-i, ponajprije zbog obećanja koje su predhodne vlade dale multinacionalnim kompanijama prilikom prodaje svoje duhanske industrije o očuvanju monopola do 2009. godine, najavljuje da će to učiniti u rujnu.

U BiH je, pak Ured visokog predstavnika ukazao na nužnost ratifikacije unatoč protivljenju poljoprivrednika koji u CEFTA-i vide opasnost od rasta uvoza hrane.

Mirela Klanac
Jutarnji list