Inicijativa člana HKV-a za pokretanje projekta na temu Domovinskoga rata

Član Hrvatskoga kulturnog vijeća Josip Malović predložio je pokretanje posebnoga projekta skupljanja gradiva na temu Domovinskoga rata. U obrazloženju Malović naglašava kako se u vezi s tim pitanjem kod mjerodavnih državnih institucija već poslovično nailazi na "slijeganje ramenima" te odbijenice u smislu kako "u proračunu za to nema novaca...". Zbog toga je odlučio razraditi vrlo podrobno svoju inicijativu, ne bi li se na taj način unutar naše udruge našao potporu za njezino ostvarenje. Izdvajamo: "Projekt "Povijest Domovinskoga rata" zamišljen je kao polu-leksikon, a sastojao bi se od tri dijela: dva knjiška dijela i dijela koji uključuje CD-ove odnosno DVD-ove. 1. dio – knjiga: Kronologija Domovinskoga rata – datumi, mjesta i sudionici s najosnovnijim podacima poredani vremenskim slijedom događanja - s jednostavnim smjerokazom prema drugom i eventualno trećem dijelu. 2. dio - knjiga, ili knjige: Ratna i druga događanja u vrijeme Domovinskoga rata: uvodno poglavlje (a) o političkim i drugim prilikama, koje su dovele do rata, detaljni opisi ratnih zbivanja, tko je bio agresor, tko je vodio agresorske i zločinačke akcije (ako ima konkretnih podataka), broj napadača, tko se branio, tko je vodio obranu, brojnost i naoružanje branitelja, broj poginulih, prognanih, poimenično sa svim osnovnim podacima, i sve drugo... Smjerokaz prema trećem dijelu... 3. dio – Dokumenti o Domovinskom ratu – na CD-ima i na DVD-ima: snimke autentičnih svjedočenja, fotografije, zemljopisne karte, video i filmske snimke, dijelovi dokumentaraca...."

O "zajedničkome zločinačkom pothvatu"

Ovaj izraz uveo je u međunarodno ratno pravo Haaški tribunal ( ICTY ) za „krojenje“ pravde među agresorima i braniteljima na području bivše Jugoslavije. Meni se čini, da se prije nije koristio. Doduše, ja nisam pravnik... Izgleda, da je u uporabi s određenim ciljem – da se izjednači žrtva s agresorom. Uz to, pojam nije baš jednoznačno određen – može se shvatiti, da su se zločinci zajednički složili na neki pothvat ( koji i ne mora biti zao) – ili se više osoba složilo da učini neki zločin... U ratu – meni se tako čini - mora sudjelovati više osoba, pa je rat uvijek zajednička aktivnost! Čemu taj izraz, nego da se krivotvori povijest našeg Domovinskoga rata na štetu naše države i našega naroda. Ranije je postojalo historiografsko pravilo „vremenskog odmaka“ od burnih povijesnih događanja kao što su ratovi.

No, kako se u haaškome Tribunalu naša povijest počela pisati samo na „podacima" „Veritasa“ Save Štrbca bez čekanja spomenutog odmaka, a na štetu Hrvatske – to nam daje pravo i dužnost, da sami počnemo sustavno pisati svoju povijest, povijest našega Domovinskog rata. Mnogi od nas negoduju zbog krivotvorenja, ali se sami ne prihvaćaju posla. Ima časnih pojedinaca, koji znalački obrađuju pojedine teme i događaje, ali njihova djela, kao djela pojedinaca nemaju potrebnu težinu ni kod nas ni u svijetu. Zbog toga predlažem, da se svi oni - i oni, koji bi se ugledali u njih - udruže u tome važnom i velikom poslu u jednoj instituciji kao što je Hrvatsko kulturno vijeće (HKV). Predlažem ukratko projekt toga posla... Kako je to malo dulji tekst, nastojat ću ga pisati u više odlomaka, koji će se moći čitati i kao zasebne cjeline...

Projekt - Povijest Domovinskoga rata

Zamišljen je kao polu-leksikon, a sastojao bi se od tri dijela: dva knjiška dijela i dijela CD-a i DVD-a:

I dio – knjiga : Kronologija Domovinskoga rata – datumi, mjesta i sudionici s najosnovnijim podacima poredani vremenskim slijedom događanja - s jednostavnim smjerokazom prema drugom i eventualno trećem dijelu.

II dio - knjiga, ili knjige: Ratna i druga događanja u vrijeme Domovinskoga rata : uvodno poglavlje(a) o političkim i drugim prilikama, koje su dovele do Rata, detaljni opisi ratnih zbivanja, tko je bio agresor, tko je vodio agresorske i zločinačke akcije ( ako se to zna ), broj napadača, tko se branio, tko je vodio obranu, brojnost i naoružanje branitelja, broj poginulih, prognanih, poimenično sa svim osnovnim podacima, i sve drugo... Smjerokaz prema trećem dijelu...

III dio – Dokumenti o Domovinskome ratu – na CD-ima i na DVD-ima: snimke autentičnih svjedočenja, fotografije,zemljopisne karte, video i filmske snimke, dijelovi dokumentaraca....

Kako ostvariti Projekt?

Na realizaciji ovog Projekta, koji je i kulturni zadatak – HKV može okupiti povjesničare, književnike, pravnike, novinare i druge, koji mogu sakupiti povijesnu građu na svim izvorima, mogu je sistematizirati, opisivati i komentirati događaje, koji se odnose na to vrijeme u našoj zemlji i izvan nje. Mogli bi ocjenjivati ponašanje i djelovanje značajnih ljudi i faktora u tom vremenu i prostoru i njihove utjecaje na događaje. Mogli bi prikazati i poslijeratnu ulogu haaškoga Tribunala, njegovu vezu sa Štrbčevim „Veritasom“, „igre“ međunarodne zajednice oko izjednačavanja krivnje žrtve i agresora, itd.

Posebno mjesto se predviđa za branitelje u prikupljanju podataka na terenu, gdje su živjeli i ratovali. Gdje poznaju ljude, njihova stradanja i probleme. To bi znatno skratilo vrijeme prikupljanja građe. Ako su znali čuvati svoj dom, ili su ga izgubili, znali ga osloboditi, obnoviti – onda su oni mjerodavni i za oblikovanje povijesti svoga kraja i svoga života.... Ne treba im nitko izmišljati njihovu povijest! Na tehničkim i uređivačkim poslovima, kao i na financijama, angažirat će se također odgovarajući stručnjaci.

Za vođenje cjelokupnoga uređivanja Povijesti izabrat će se Redakcijski kolegij. Za početnoga voditelja Kolegija predlažem gospodina Hrvoja Hitreca, koji bi ga osnovao sazivajući ljude potrebnih kvalifikacija i kvaliteta – i sazvao prvu sjednicu na kojoj bi se sa pozvanima dogovorio o konačnom sastavu, vodstvu i radu. Posebno mjesto u Kolegiju dobit će predstavnici Hrvatskog instituta za povijest i Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

Autorski kolegij

Za pisanje II dijela Povijesti HKV će okupiti autore, koji su već napisali pojedinačno djela, koja mogu biti sastavni dio ove Povijesti, ako se autori s tim slože i – eventualno - učine sitne potrebne prilagodbe u cjelinu Povijesti - kao i one, koji žele pisati predložena ili odabrana poglavlja - i s njima sklopiti ugovor o suradnji na ovom poslu, u kojem bi se navele njihove obveze, obveze HKV-a preko Redakcijskog kolegija u pogledu rokova, honorara i svega ostaloga, kako se dogovori. Razumije se, da će autori zadržati sva svoja prava. Uvjereni smo, da bi njihova djela uz mišljenja Kolegija dobila veći publicitet i veću „težinu“ kao sastavni dijelovi Povijesti Domovinskoga rata. Nakon uobičajene redakcije smanjile bi se, eventualne, pogreške, pa bi se smanjio i broj mogućih osporavanja...

Uvodni prijedlozi tema i poglavlja

Kolegiji će se dogovoriti od kojih će se tema i poglavlja sastojati Povijest Domovinskoga rata, a ovo predloženo može biti samo poticaj, ubrzanje dogovaranja.

- Okolnosti stvaranja države Jugoslavije ( uvijek podređeni status Hrvata i Hrvatske u prijašnjim državama – s Austrijom, Ugarskom,... i uvijek iznevjerena očekivanja, uvijek u nečemu iskorištavana...).
- Stanje u SFRJ
- Zašto se raspala SFRJ
- Uloga „međunarodne zajednice“
- Razoružavanje Hrvatske i embargo
- Spaljivanje Ćelija, „balvanizacija“, zasjede na Plitvicama, u Borovu selu,....
- „Komadanje „ Hrvatske ( Maslenica, Dubrovnik, Slavonija,...)
- Razaranje „Peruče“ i drugih energetskih postrojenja...
- Procjena učinjene materijalne štete Hrvatskoj.....itd.
- Splitski dogovori Tuđman – Izetbegović,...itd.
- Gospić – Medak
- Tko su civili, a tko vojnici

Neki izvori povijesne građe za Domovinski rat

Vjerujemo, da još postoje kompleti bar jednih dnevnih novina iz toga vremena (napr. Večernji list ), koje su redovno pisale o ratnim zbivanjima. Njihovim kronološkim slaganjem dobio bi se kronološki poredak zbivanja, posebno za jedan dio I dijela Povijesti. Dvadesetak vještih i pismenih ljudi moglo bi iz njih preslikati potrebne materijale za oko mjesec dana normalnog rada. Oni bi time već bili kronološki složeni... U arhivima HTV-e vjerujemo, da još postoje snimke, fimovi i komentari tada aktualnih događaja, koje bi HTV mogao posuditi Redakcijskom kolegiju ( konačno, to je u interesu svih nas, mi svi smo plaćali/i još plaćamo TV – pretplatu....) Pretpostavljamo, da je dobar dio povijesne građe arhiviran i u Hrvatskom institutu za povijest, kao i u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskoga rata, pa očekujemo i njihovu suradnju na ovom poslu. Jedan dio gradiva očekujemo i u arhivima Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane, koji bi nam omogućili određena presnimavanja... Znatan dio materijala nalazi se i kod pojedinaca, kojima bi se mogli obratiti za pomoć – ako bi trebalo.... Našlo bi se građe i u nekim arhivima u drugim državama – posebno susjednim. Vjerujemo, da bi nam ponešto mogli ustupiti – ako ništa, ono za razvijanje dobrosusjedske suradnje...

Terensko prikupljanje podataka planiramo izvršiti uz pomoć braniteljskih udruga iz Domovinskog rata, naravno uz odgovarajuću novčanu naknadu! Za taj dio posla namjeravamo načiniti i tiskati prikladne popisne liste, koje bi popisivači ispunjavali. Podatke iz njih sistematizirali bi ljudi u uredima. Oni bi bili ISTINA, koja se ne bi mogla ni pobijati ni ignorirati....Za početak predlažem Redakcijskom kolegiju Povijesti Domovinskoga rata, da u svoj krug uključi i gospodina Mladena Pavkovića, koji bi organizirao i vodio ljude iz braniteljskih udruga na terensko prikupljanje građe. Osiguranim novčanim sredstvima i dobrom organizacijom većeg broja ljudi vjerujemo, da bi ovaj veliki i važni posao mogli obaviti za godinu dana. Ovom prilikom molimo sve građane Hrvatske – naročito branitelje – da se prema svojim mogućnostima i utjecajem zauzmu kod raznih državnih institucija, da nam pomognu – naročito novčano! – da možemo što prije početi ovaj posao i što prije ga obaviti. Jer, vrijeme brzo prolazi...!

Novčana i neka druga sredstva

Nakon toga će voditelj Kolegija zamoliti Predsjednika Vlade RH za razgovor, upoznati ga s ovim Projektom i prijedlogom, da Vlada RH povjeri njegovu realizaciju HKV-u. Zamolit će ga, da ovo stavi na dnevni red Vlade na koju bi došli i članovi Kolegija s potrebnim objašnjenjima... Ako Vlada prihvati Projekt i osigura potreban novac raspodijeljen po ministarstvima i drugim državnim institucijama, moglo bi se užurbano početi s radom. Naravno, na sjednicu Vlade trebalo bi doći s prethodno dogovorenim izvorima novca s Premijerom ili osobom, koju on za to odredi....

Vrijeme prebrzo odmiče

Ovako velik i važan posao obično traje godinama, ali mi nemamo vremena toliko „čekati“, jer iskrivljavanje ovog dijela naše povijesti traje već oko deset godina na relaciji „Veritas“ - haaški Tribunal – svjetski moćnici pod krinkom „međunarodna zajednica“... Naša javnost obasipa se uvjeravanjima o silnim hrvatskim zločinima u Domovinskome ratu i poslije njega, pa naivni ljudi – posebno djeca u školi – počinju u to vjerovati. Haaški ICTY-i to službeno „ objavljuje „ formulacijama o „zajedničkome zločinačkom pothvatu“ u optužnicama protiv naših junaka – vojskovođa...

Naša državna vodstva počinila su veliku pogrešku prihvaćajući takove formulacije, jer to može imati nesagledive negativne posljedice za našu državu, pa i za njih same! Može služiti kao sredstvo raznih ucjena, pritisaka itd. Svatko od nas može se optužiti za „članstvo“ u tom „zločinačkom pothvatu“ ! Izgleda, da toga postaju svjesni i naši državni dužnosnici nakon saslušavanja nekih naših novinara, jer su „odali tajnu“, koga Haaško tužiteljstvo planira još od njih „učlaniti“ u „pothvat“!Nevjerojatno je, da naši dužnosnici to „ ne shvaćaju“ – prešućivanje je prije oblik dodvoravanja „međunarodnoj zajednici“.

Ali, to je previsoka cijena „ulaznice“ u EU ! Njeni apetiti prema našoj domovini su nezajažljivi: hoće jeftino „pokupovati“ naša prirodna bogatstva, hoće da ih „pustimo u naše dvorište“ da po njemu uzimaju što hoće i koliko hoće ( odustajanje od ZERP -a,), slobodno kupovanje naših nekretnina , „kupovanje“ naših otoka ( Sjetimo se Aljaske !)...Uvode plansku privredu koju su posebno kritizirali u doba komunizma, određivat će, koliko i čega ćemo smjeti proizvoditi (posebno u poljoprivredi i brodogradnji)....., kakove i čije proizvode ćemo smjeti/morati kupovati i čime plaćati....Ako se tako ponašaju danas, dok smo samo „pred vratima“ EU, kako će se tek ponašati „kad uđemo“ ! Trebamo li uopće „ulaziti“?....

I zbog toga Povijest Domovinskoga rata treba što prije napisati onako, kako je i što je zapravo bilo – istina i samo istina ! Moramo je što prije napisati ! Da se ne zaboravi! Da naše potomke u školi to naučimo ! Da ona bude oslonac i obrani naših ljudi u Haagu! I onih, kojima sude naši sudovi. Da otežamo (onemogućimo) njeno krivotvorenje!....Dužni smo to i našim braniteljima, od kojih nekih više nema među nama, i onima, koji se odlučuju na suicid.... ( A zbog čega oni to čine?).

Zbog čega krivotvorenje na štetu Hrvatske?

Bivšu Jugoslaviju složile su pobjedničke sile iza Prvog svjetskog rata u Versaillesu - 1918. godine. Srbiju su nagradile vodećim mjestom u njoj zbog sudjelovanja na solunskoj fronti. No i zbog toga što je srpski narod tada bio najbrojniji u sastavnim dijelovima nove države. Druge sastavne dijelove nije bilo teško „nagovoriti“ na ujedinjenje „kroz maglu“ zbog negativnih iskustava u prethodnim državnim zajednicama... I danas, kada vodeći hrvatski političari teže Hrvatsku što prije uvesti u novu državnu zajednicu, u EU, javljaju se naznake, da bi Hrvatskoj opet moglo biti nepovoljno kao i u dosadašnjim zajednicama: Hrvatska još nije članica EU, a već se od nje traži odricanje od svoje imovine za korist članica EU – traži se unaprijed odricanje od ZERP-a u korist Italije i Slovenije....

Zamislimo brak u kojem rade i muž i žena. Dok – napr. - ženina zarada ide u zajdničku blagajnu, muž veći dio svoje zarade drži samo za sebe...Kako li će se naši potomci iskoprcati iz te nove Unije!? Kao da smo stoljetnim dodvoravanjem nekim moćnicima razvili naš specifični dodvornički genom i u njega ugradili gen povijesne zaboravljivosti! Kad pogledamo zemljovid naše države, podsjeća na ubijenu gazelu,koju zvijeri razvlače na sve strane... Kako li će tek izgledati poslije oslobođenja i izlaska iz EU-e...! Kako su tadašnje sile „stvarateljice“ Jugoslavije u svom sastavu imale neke male narode, koje su „držale“ i još drže u svom sastavu ( Da li im je to po volji?), bilo je prirodno, da i Jugoslavija izgleda slično. Tako Ujedinjeno Kraljevstvo (Velika Britanija) još i danas ima problema s Irskom, Francuska s Iberima, Rusija s Azerbajdžanom, Turska s Kurdima, itd. Uglavnom matični narodi „zastupaju“ i male narode za koje u školi nismo ni čuli. Zašto bi onda bilo drukčije i u Jugoslaviji? I sad se Hrvatska drzne „izaći“/izaći iz takove države nezadovoljna svojim statusom iskorištavanosti! Ako to tako ostane, bit će loš primjer za njihove „patuljaste“ narode, koji bi se mogli ugledati u Hrvatsku.

Osim toga hrvatski primjer pokazuje, da djedovi i pradjedovi današnje „međunarodne zajednice“ nisu 1918. godine napravili dobar posao s Jugoslavijom. A to nikako ne može tako ostati! Odatle stalno „podmetanje „ Hrvatskoj – embargo na uvoz oružja u Domovinskom ratu – pa „dokazivanje“, da je obrana zapravo „zločinački pothvat“ – pa povezivanje u Zapadni Balkan – pa....sve da bi opet „ bilo kako je bilo“. I da se „malima“ pokaže, da se ne isplati boriti za samostalnost, jer je to uzalud! Treba drastično pokažnjavati hrvatske stratege, da se više nitko ne usudi stati na čelo borbe za samostalnost. Ako se Hrvate može uz to međusobno zavaditi – još bolje!

Da li je to korupcija?

Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman bio je među inicijtorima za osnivanje i rad ICTY – a s najpoštenijom namjerom i uvjerenjem, da će on suditi agresorima na samostalnu državu Hrvatsku međunarodno priznatu. Međutim pokazalo se i opet da čovječji um može i najplemenitije ideje izvrnuti u njihove suprotnosti. Tako je i taj Haaški tribunal počeo progoniti i suditi hrvatskim stratezima u borbi za oslobođenje države, dakle braniteljima, izjednačujući ih s agresorima. Izmislio je čak i „Zajednički zločinački pothvat“ sve s ciljem, da je Domovinski rat bio zapravo agresija i da je bio ne samo uzaludan, nego besmislen. I da je najbolje sve vratiti da bude onako, kako je i bilo. Važnu ulogu u tom „povratku“ dobio je taj Haaški sud djelujući na nelogičan način i izvan svojih ovlasti vjerojatno pod nečijim tihim utjecajem. Da se takav „utjecaj“ na sud događa u Hrvatskoj, „monitoring“ međunarodne zajednice proglasio bi to korupcijom u našem sudstvu... U ovom međunarodnom sudstvu toga nema!! To može biti najviše „lobby“!

Pa ni ovo „igranje“ raznim tajnama, zaštićenim dokumentima.... nije korupcija – to je više posao (biznis!). Zaposlenici u Tribunalu proglase nešto tajnom, ne smije se objavljivati! Onda to uz pomoć nekoga od njih „procuri“ (vjerojatno za neki novac), novinari to nekako „saznaju“ i objave. I tada počinje hajka na njih: te saslušanja, te optužbe za nepoštivanje Suda, pa presude.... Ali, čovjek se zapita, čijom je to krivnjom procurilo na Internet i slično? Netko od zaposlenika morao je čuvati tu tajnost po „opisu radnog mjesta“. Nigdje se nije čulo, da je neka od tih osoba zbog toga ukorena, kažnjena ili otpuštena s posla! Sve je rješavano onom „držte lopova“....

Tko su civili?

Izgleda, da je i pojam „civila“ zamagljen u interesu što težeg „zajedničkog zločinačkog pothvata“ i da bi se hrvatski branitelji što lakše optuživali i osuđivali. Postavlja se pitanje: Ako je netko u civilnoj odjeći bez oružja na „ratnom području“- da li je civil ili vojnik? Ako je taj u civilnoj odjeći naoružan u tom području (jer iz nekih razloga nije u odori – siromaštvo,ili...), da li je on civil ili vojnik? Ako je on na tom području u odori a bez oružja, ako je i naoružan – da li je vojnik ili civil? Ako je taj u civilnoj odjeći u gradu i telefonom usmjerava topničku vatru po našem gradu – a bez osobnog oružja - što je on? Kako je s njim, ako je maloljetnik, a kako, ako je starac? Ima li razlike, ako je žena?...

Da li ICTY optužuje samo za ubojstva civila – kao za ratni zločin? A kako je s ubojstvima vojnih zarobljenika (u vojnim odorama bez oružja i bez otpora)? Ako stara bakica u civilnoj odjeći strojnicom puca po napredujućim osloboditeljima, pa je oni ubiju – da li je to ratni zločin? Ako napredujući osloboditelj opazi u zaklonu neprijateljskog ranjenog vojnika i priđe, da mu pomogne - a ovaj ga ubije – kako se to tretira?

Neobična mjerila ICTY-a

Pokazala su se presudom „vukovarskoj trojci“ neprikriveno. Dok je razaran Vukovar s okolicom, „međunarodna zajednica“ ( Tko li je to ?) gledala je to skrštenih ruku, a mogla je zaustaviti! Tužiteljstvo je „nabrojilo“ 264 ubijene osobe . ( A što je s ostalima?). Sud je od trojice optuženih dvojicu osudio na ukupno 25 god zatvora! ( jedan nije kriv). Imamo jednostavan račun : 25 god = 9125 dana + 5 dana prestupnih = 9130 dana : 264 ubijenih = skoro 35 dana za jednog ubijenog. Zaista stimulativno za ubuduće !! To je izazvalo ogorčenje u Hrvatskoj, dr. Sanader je otputovao u New York izraziti negodovanje u UN-u. I izgleda, da će na tome i ostati - „prašina“ će se sleći i nikomu ništa! Čovjek se pita, koliko to vrijedi jedan vukovarski život u toj zapadnoj civilizaciji u koju srljamo?! Koliko bi u Velikoj Britaniji bio kažnjen „mučitelj“ koji bi se neljubazno branio od nasrtljivog psa, ako bi ga prijavio neki zaštitnik životinja? Usporedimo vrijednost jednog Vukovarca s vrijednošću lordovskog psa-goniča u lovu na lisice! ( Da li netko štiti i te lisice?). Da je barem negdje u tom „civiliziranom“ svijetu postojalo ( ili postoji!) neko društvo za zaštitu Vukovaraca, Srebreničana, Škabrnjana,....

Kronološki slijed događaja

Bilo bi logično, da Haaški tribunal optužuje i sudi za ratne ( i ostale) zločine onim redoslijedom, kojim su se događali, a ne ovako „natraške“. Kao osnovno, Srbi su prvi krenuli u agresiju na Republiku Hrvatsku. Da oni to nisu započeli, ratnih zločina s hrvatske strane ne bi ni bilo. Po toj logici trebalo je najprije „loviti“ i pritvoriti napr. Mladića, koji je palio i žario najprije po Zagori. Da se od njega oslobodimo morao je krenuti Gotovina! Da nije počeo Mladić ( uvjetno rečeno),Gotovina ne bi ni trebao spremati Oluju, ni „zajednički zločinački pothvat“. Pa je suditi i osuditi trebalo najprije Mladića! Ali da, Tužiteljstvo se moralo najprije domoći Gotovine! I zatvoriti ga iako mu možda krivnja ne će ni biti dokazana! ( Lijepa li je ona: „čovjek je nevin dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže krivnja“!). No u Haaškom tribunalu najprije se proglasi krivnja i čovjeka zatvori – a dokaz će se utvrditi naknadno! Kao u jednoj Nušićevoj komediji. Da bi komedija bila tragedija, hrvatske su vlasti u tome zdušno pomagale! Opet dodvoravanje! Zamislimo li, da će i Mladić i Gotovona biti osuđeni na doživotnu robiju i da će živjeti do istog datuma – Mladić će na robiji biti manje od Gotovine za vremensku razliku njihovih uhićenja. A on je zapravo osnovni krivac ( uvjetno rečeno).

Prekomjerna topnička vatra

I zbog toga ICTY okrivljuje Gotovinu kao sudionika „zajedničkog zločinačkog pothvata“ , kad se radi o oslobađanju Knina. Sad se čovjek pita, kolika je onda „pravomjerna“ vatra? Da li kao ona kojom su Srbi razarali Vukovar i Dubrovnik, ili kod razaranja Dresdena, ili Hirošime, Nagasakija....? Kako bi hrvatski vojskovođe ubuduće to znali ( Ako ih bude,ako tko od Hrvata bude htio voditi hrvatsku obranu znajući, da će najvjerojatnije zbog toga biti suđen u nekom tamo „Haagu“, kamo će ga izručiti njegovi sunarodnjaci, koje je branio i oslobađao. Jer jedan od ciljeva suđenja i kažnjavanja branitelja je i to, da se nitko više ne usudi braniti....), kako se to i kojim mjernim jedinicama mjeri „mjernost“ topničke vatre – trebalo bi to jasno definirati. Mjeri li se to brojem granata prema broju stanovnika grada ( Koliko granata na 100 stanovnika?), ili prema kilometraži ulica ( Koliko toga po kilometru ulice?), ili po površini grada ( Koliko granata po km2 ?), ili sve to skupa, ali po eksplozivnoj snazi tih projektila....? Sve bi to trebalo unaprijed priopćiti mogućim zapovjednicima – da se zna!

Prekomjerna obrana

Općenito cilj obrane u našem Domovinskome ratu , izgleda, ne bi smio biti ozlijediti napadača ili ga čak možda ubiti, nego se samo obraniti i napadača sačuvati ( valjda i za drugi put!) - prema pravilima Haaškog tribunala, kad su u pitanju napadnuti mali narodi. Pokušajmo u mislima to primijeniti i na zagovornike takovoga pravila! Zamislimo gospođu Carlu del Ponte, da sada odlazi u mirovinu i nastavlja živjeti negdje u svojoj Švicarskoj, gdje ne će imati „državničku“ pratnju i zaštitu, kao svaka obična građanka ( Zar će to biti moguće ?). I ide ona tako jednog dana iz obližnje banke malom uzbrdicom prema svojoj Villi del Ponte noseći upravo dobivenu svoju mirovinicu... Malo se uspuhala i u tom trenu ispriječi se pred njom povelik mladi muškarac prekrivene glave crnom kapuljačom s prorezima po najnovijoj pljačkaškoj modi: - „Stara, daj money! „ – prosikće on prijeteći.

Što sada učiniti? Jednostavno mu predati lovu i čekati novu mirovinicu? Ili svoje braniti? Torbicu će joj lako oteti. Zato ga odluči iznenaditi boksačkim udarcem. Ali mora misliti i na lopovovu sigurnost! Udarac mora tako odmjeriti, kako je ne bi imao razloga tužiti. Kolikom brzinom ga udariti svojom šakicom mase 500 grama? 1 metar u sekundi, ili 2 m/s, ili možda 3 m/s ? Kamo ga udariti – u nos, u bradu, u prsa, ali nikako ispod pojasa! Kojim zamahom – direktom, ili krošeom, ili aperkatom ? Prethodno treba procijeniti čvrstoću kostiju – da ne bi bilo frakture, pa stanje krvnih žila, da ne bi bilo – ne daj Bože! – hematoma, to bi bilo ružno....! Najbolje, da nazove kolege u Haagu i njih pita za mišljenje, i ( mrak.....!)

Pljačkanje oslobođenih područja

U optužnicama protiv naših generala Čermaka, Markača i Norca pred našim sudovima optužuje ih se – između ostalog i što nisu spriječili pljačkanje u oslobođenim selima. Kao prvo, izgleda, da bi im bilo bolje, da im sude u Haagu, nego ovdje „kod kuće“, jer naši sudovi odmjeravat će im veće kazne od haaških, kako bi se dokazali pred međunarodnom zajednicom. Tipično dodvorničko ponašanje! Uspoređeno s presudom „vukovarskoj trojci“.! Idealno bi bilo, da su hrvatske jedinice činili vojnici i redarstvenici, kojima u agresiji nitko nije stradao, niti opljačkan, niti ostao bez kuće... Srpski agresori su ih protjerali iz njihovih domova samo s vrećicama!

Njihovu imovinu opljačkali su agresori – vredniji dio toga ponijeli su u povlačenju pred Olujom... A Hrvatska baš nije imala vojnike bez prethodnih gubitaka. Zar je onda čudno, da su u oslobađanju uzimali dio zatečene imovine. Međunarodna zajednica o tome nije vodila računa... Ni tužitelji, ni suci ICTY- a nisu bili u „njihovoj koži“, nisu ostali bez dijela ili cjelokupne imovine. Takovima je lako osuđivati te bijednike! (Tuđom guzom lako je sjedati u mravinjak. - Makar bili i mravi ubojice.) Optuženi generali su tada imali važnijeg posla, nego čuvanje imovine onih koji su sve to i započeli! A, dio te imovine možda je prethodno bio opljačkan od prognanih Hrvata. Tužitelji i suci u Haagu o tome nisu brinuli... A, naši suci...?

Tko sije vjetar žanje oluju

Vjerojatno se svi sjećamo dječaka- peckala, koji bi izazivali veće i jače druge dječake, ako za njh baš ne mare. Kad bi zadirkivanima to dojadilo, pa bi peckala malo udarili po turu, ovaj bi se proderao „Tata, ovi me biju!“ Pozvani bi tata odmah izašao i rezolutno maloga uzeo u zaštitu: „Sine, niko ne sme, da te bije!“ Ne bi pitao, kakova je uloga njegovoga sina u događaju, nije li on započeo sukob. Odgojno negativan postupak ovoga oca. Usput: izgleda, da se sve više roditelja ponaša na takav način – to im je jednostavnije i djeca ih više vole ! Da li....? Tako se otprilike ponašaju i neki mali narodi, bolje rečeno neki njihovi vođe, ako imaju zaštitu nekih velikih... Srbi u Hrvatskoj - međunarodna zajednica neposredno pred agresiju, ili Srbi u Srbiji - Rusija prema Kosovu, ili Slovenija - EU prema Hrvatskoj sa svojim raznim apetitima... „ Kak se navčil mali Jožek - tak se ponaša i kad postane Joža!“

Josip Malović