Kako se Veleposlanstvo RH u Parizu odnosi prema prvom Predsjedniku RH?

Kako se Veleposlanstvo RH u Parizu odnosi prema prvom Predsjedniku RH?

Navršilo se osam godina od kada nas je napustio dr. Franjo Tuđman, čovjek koji je nakon devet stoljeća krvavih neuspjeha uspostavio hrvatsku državu voljom i snagom hrvatskog naroda, a ne milošću ove ili one velike sile. Stvorio državu i napose njenu diplomaciju, s veleposlanicima u Parizu i svugdje drugdje. Neke je veleposlanike stvorio iz ništa, kao Marka Žaju, koji je njegovu smrt dočekao u Parizu, a nekima je oprostio njihovu jugofilsku prošlost, kao Božidaru Gagri koji je naslijedio Žaju i Mirku Galiću kojem je davao intervjue i koji je sada tamo. Stoga smo otišli pogledati na adresu Ambassade de Croatie en France da li su i oni njemu oprostili njegovo hrvatstvo.

Međutim, o stavu MVP-a odnosno pariškog veleposlanstva prema prvom hrvatskom predsjedniku, ili bar o stavu dragih mu veleposlanika, nismo našli ni riječi. Istina, internetske stranice veleposlanstva općenito ne odišu prevelikom marljivošću dobro plaćenih diplomata. Ali zamijetili smo da umjesto svojih stavova Veleposlanstvo uzgaja bogat izbor članaka iz francuskog tiska. Tako se na njegovim stranicama još uvijek drži članak koji je povodom smrti Franje Tuđmana u listu „Le Monde“ od 12. 12. 1999.g. na svoju čast potpisala Claire Tréan, nasljednica Florence Hartmann na mjestu dopisnice sa Balkana. Evo za ilustraciju kratkog uvodnog izvatka iz tog podugačkog teksta:

...Vrijeme manevara i lukavština, vrijeme nejasnoće završilo je za Franju Tuđmana. Mladi i briljantni Titov general koji je postao povjesničarom hrvatskog naroda od sada više nije u koštacu ni sa čim drugim osim sa presudom Povijesti. I druge će se presude donositi prije toga: portretirat će se čovjek u operetnoj uniformi, njegove očigledne mane, njegova autoritarnost; iza službenih izraza sućuti i poštovanja kakvo je dužno preminulom naslutit će se potajno olakšanje politički ispravnih demokracija za koje je Tuđmanova smrt prva dobra vijest pristigla iz regije koja već desetak godina truje zapadnu demokraciju, jedna sjena manje na obzorju Pakta o stabilnosti na Balkanu, nestanak jednog od tih silenih nacionalista koji nam je stvorio toliko neprilika; osjetit će se nada da će jedan drugi nestanak (politički) uslijediti u Beogradu i da se sa smrću Tuđmana konačno otvara novo poglavlje za tu regiju Europe, ono demokratske normalnosti....

Vrlo dalekovidno čak i za mudri i dobro obaviješteni „Le Monde“. U međuvremenu smo zaista dobili „politički ispravnu demokraciju“, čvršću nego u vrijeme kada su nam je nametali Titu poslušni generali. Dobili smo političare koji iza svojeg osmijeha na HRT-u i kavice s građanima skrivaju čeličnu „autoritarnost“, a ne državnika koji iza autoritarnosti skriva dobru dušu i Hrvatsku iznad sebe. Dobili smo i „demokratsku normalnost“ koja hrvatskom demosu zabranjuje čak i kazališne predstave poput ZERP-a na Mare Nostrum. Dobili smo i „sud Povijesti“ u Haagu koji sudi generalu Gotovini kad već ne može izjednačavati, kao i "Le Monde", predsjednika Tuđmana s Miloševićem, jer je uslijedila i loša „dobra vijest“ da je Milošević umro. Potpisan je i „Pakt o stabilnosti“ koji nije ništa stabilizirao. Tako sada zapadna "politički ispravna demokracija" mirno propada jer je nitko više ne „truje“. Nestao je sileni nacionalist koji „nam“ je stvorio toliko neprilika...

Kome nama je stvorio neprilike? Zar i veleposlanicima RH u Parizu? Uzgajaju li oni već osam godina na stranicama hrvatskog Veleposlanstva taj inače zaboravljeni članak, zajedno sa sličnim člankom o generalu Gotovini iz 2004.g., zato što kaže ono što oni misle, da posvjedoče da su i oni „mi“? Da li su se svom Predsjedniku to usudili reći, kada se i danas to ne usude izravno reći hrvatskoj javnosti?

A. B.