Mržnja je bolesno stanje uma. Nakon svih mrtvih prijatelja, nakon teškog ranjavanja zbog kojeg i dan danas trpim teške posljedice, nakon svih spaljenih hrvatskih kuća, nakon svake hrvatske žrtve, s ponosom mogu reći da ne mrzim nikoga. Nikada nisam mrzio Srbe jer me tome nitko nije učio. Pa ne mrzim ih ni danas nakon svega zla koje su napravili... Ovih dana dobivamo različite poruke podrške za naš Portal, za trud koji ulažemo u priču o isitni o Domovinskom ratu. Ali među svim tim porukama podrške ima i onih kojima smo stali na žulj. Neka, to je i bio cilj.... (www.uhd91.com)

 

 

 

„Zahvaljujući“ današnjim medijima, svakog dana na TV-u, onako uz ručak ili kavu, uživo gledamo neke ratove. Ili Rusi nekoga napadaju ili Amerikanci … ili Izraelci. I tako, uz ručak ili kavu, gledamo kako ginu djeca, žene, starci, stotine njih…tisuće. U ime demokracije. I nikome ništa, sve je to za opću korist i mir u svijetu. I onda se tamo negdje na Blakanu u nekoj Hrvatskoj, dogodi slijedeće ... Jedan heroj na jednom mostu brani svoj grad od hordi koje se spuštaju s brda, iz šume… Brani svoj grad, narod, obitelj, svoju Domovinu. U toj borbi ubije 13 neprijatelja. Kakav heroj! (www.uhd91.com)

 

 

 

Danas sam dobio mail od jednog hrvatskog branitelja. Da ne bih prepričavao njegovu muku, prenosim njegovo pismo u cijelosti ; "Poštovani gosp. Dražen, javljam vam se na preporuku mog prijatelja i suborca XY koji je već kontaktirao s vama a vezano za moje probleme. Zovem se Tonči Perić i dragovoljac sam i veteran Domovinskog rata u kojem sam bi od 1991. do 1995. Oženjen sam i iman dvoje djece, sina i kćer. Sin ima 20. godina i trenutno je na dragovoljnom služenju vojnog roka, na što sam izuzetno ponosan, kao i moj ostatak obitelji. Supruga radi kao zaštitarka, a ja sam prije 20 dana dobio rješenje o invalidskoj mirovini na temelju profesionalne nesposobnosti (30% vojno/ 70% civilno). Do sada smo živjeli u Splitu devet godina kao podstanari, a sad pošto nemam više mogućnosti za plaćati najamninu sam prisiljen vratiti se na otok Šoltu gdje sam i rođen..." (www.uhd91.com)

 

 

 

Gledam u plakat ministarstva obrane. Oglas. Postani dio nas. Koga, čega? Dio elite? Dio heroja? Branitelja? Dio budućnosti? Ja samo želim biti hrvatski ratnik. A kakav je taj ratnik? Sigurno nije običan kad mu za pridjev stoji- hrvatski! Kakav je u biti hrvatski ratnik? Treba li njega pisati sa velikim početnim slovom, treba li ga pisati štampanim slovima? Treba li ga podcrtavati ili ga treba podebljavati prilikom pisanja? Gledam ga kroz svoje oči, gledam ga kroz povijest. Tog ratnika, hrvatskog. (www.uhd91.com)

 

 

Drago nam je objaviti dvije pjesme hrvatskog branitelja Gorana Protege kojeg su žene Hrvatske Pozadinske fronte upoznale 1992. negdje oko Drniša. Žene Hrvatske pozadinske fronte su bile humanitarna organizacija žena koja je obilazila branitelje s potrebnim stvarima, ranjenike po bolnicama i pomagala djecu poginulih branitelja. Nakon Bljeska i Oluje, obilazili su oslobođena područja i rasčiščavali ruševine crkava.

 

 

 

Bilo je ljeto '91., kraj školske godine. U glavi su mi bili samo tulumi, cure, ekipa … Međutim, crni oblak s istoka polako je zatamnjivao nebo .. U ono vrijeme, neposredno prije eskalacije sukoba, imao sam „čvrstih“ 17 godina. Još koji mjesec i punoljetnost, a onda me više nitko neće moći zaustaviti. Tako nekako je i bilo, ali nisam dočekao još tih par mjeseci nego sam se nešto ranije uputio ….u rat. Iako, mislim da je meni rat počeo puno ranije, na neki moj način. Bio sam tinejdžer i imao sam neke druge prioritete, ali ipak sam bio svijestan što se događa, i nisam to mogao samo promatrati. Čudio sam se nekim ljudima oko sebe kako se prave da ne vide što se događa…. a rat sve bliže. (www.uhd91.com)

 

 

 

Noćas ništa nisam sanjao. Ili sam zaboravio. …Osluškujem klatno sata. Tik-tak,tik-tak tik… Život mi je kraći za svaki njihaj. Ne vidim klatno. Zora još nije probila noć ove veljače 2007. godine. Samo čujem otkucaje izmiješane s još jednim kucanjem. Sve glasnijim. To moje srce lupa. Pritišćem prsa želeći ga utišati. Pored mene duboki ženski udisaji. Ravnomjerni, spokojni, bezgrešni. Slušam, osluškujem... Klatno mijenja ritam : ma-sle-ni-ca, ma-sle.-ni-ca, ma-sle-ni…(www.uhd91.com)

 

 

Bilo je prije 4 godine kad je kapetan duge plovidbe Josip Kljaković Šantić došao do novih otkrića u vezi s popisom žrtava koji je Jasenovac Research Institut (JRI) iz New Yorka stavio na web-stranicu www.jasenovac.org, nakon što ga je potaknuo neprimjereni potez CNN-ove novinarke Christiane Amanpour na dan sprovoda pape Ivana Pavla II.: «Otkrio sam da je 75 žrtava četničkog zločina u Gatima stavljeno na popis kao da su žrtve Jasenovca, kao i 63 Čikeša iz Žeževice, poginula od njemačke i četničke ruke. U Matičnom uredu Žrnovnice pronašao sam 30 mještana koji su poginuli za vrijeme Drugoga svjetskog rata kao partizani, no i njihova su imena u uredno unesena na popis žrtava Jasenovca. Monstruoznost te podvale ide dotle da su i civili koji su umrli u zbjegu u El Shattu stavljeni na jasenovački popis.» (Glas koncila 19.lipnja 2005.g.)…. ...I mnogi, mnogi drugi - iz Podgore, Siverića, Solina itd. Međutim, kapetan Josip Kljaković Šantić napisao je i jednu knjigu, promoviranu bez velike pompe naših neovisnih medija, nedavno (16.ožujka ove godine u Solinu, promotor Josip Jović), a ta knjiga se zove: «Hrvatski patrioti protiv velikosrpske tiranije», Split 2009., naklada Bošković). Na stranicama 317-319 može se pročitati i ovo….(Priredio:D.Kalafatić)