Detalji

Objavljeno: 23. srpnja 2010.

Internetske stranice generala Slobodana Praljka sadrže niz zanimljivih dokumenata o zbivanjima tijekom Domovinskoga rata, od ratnih operacija oko Sunje 1991., pa sve tamo do operacije "Oluja". Kako odmiče suđenje u Haagu, tako te stranice postaju sve bogatije, pa se na njima može naći i cijeli niz svjedočanstava osoba čiji se ratni put ispresjekao na ovaj ili onaj način s ratnim putem generala Praljka. Ovoga puta za dio našeg Portala posvećen Domovinskom ratu i općenito hrvatskim žrtvama odabrali smo prenijeti iskaz Željka Vranovića, iz kojeg se između ostalog zorno vidi s kojim su se sve problemima morali nositi branitelji Sunje i okolnih mjesta, jedinoga područja koje je ostalo cijeli Domovinski rat slobodno na južnoj obali Save istočno od Siska.(mm)

Detalji

Objavljeno: 09. srpnja 2010.

U ovoj priči, ispričat ću Vam sudbinu dvojice srpskih vojnika, zarobljenih u selu Novi Grad kod Odžaka, u Bosanskoj Posavini. Smatram, da su svojim djelom, zaslužili da ih spomenem imenom i prezimenom, priča iz prve ruke. Vjerojatno je već poznato da smo prilikom borbenih djelovanja na području općine Odžak, zarobili priličan broj naoružanih boraca suprotne strane (600 – 700 ljudi). Ti ljudi su se nalazili u zatvorima, trpjeli su svakakve torture (ne organizirane – ali pojedinaca je bilo koji ne zaslužuju uniformu koju su nosili).(uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 02. srpnja 2010.

U zadnjem broju Glasa Koncila od 27. lipnja 2010 na str. 10 gđa A. Tadić je objavila vijest uz podnaslov „Primjer, poticaj i opomena", kako su nakon šest i pol desetljeća na otoku Daksa, kraj Dubrovnika, u subotu 19. lipnja 2010. u prijepodnevnim satima, svoje posljednje počivalište u blagoslovljenoj grobnici dobili, posmrtni ostaci pedeset jedne osobe čiji je život na okrutan i nasilan način na tom mjestu prekinut u listopadu 1944. Predsjednik udruge „Daksa 1944/45" gospodin Mato Račević se među ostalim zahvalio vlasnicima ovog malog prekrasnog otočića, što su dopustili da tijela ovih svetih žrtava ostanu pokopana na mjestu njihovog mučeničkog stradanja, a koje su oni talko svojom žrtvom posvetili.(I.Lisac)

Detalji

Objavljeno: 29. lipnja 2010.

U subotu, dne 19. lipnja A.D. 2010. s početkom u 11 sati pokraj spomen-križa i spomen-obilježjâ na otočiću Daksi kraj starodrevnog nam Dubrovnika, u nazočnosti članova obitelji umorenih, prijatelja i poštovatelja te mnogobrojnih hodočasnika i velikog broja članova dvadesetak Udruga proisteklih iz II. svjetskog i naravno Domovinskog rata, na posve dostojanstven način pokopani su zemni ostatci nevinih hrvatskih (a čijih bi drugo, op. p.) žrtava umorenih u listopadu 1944. od strane predstavnika bezbožnog i totalitarnog jugokomunističkog režima – dičnih nam "osloboditelja" (čitaj – odmetnutih partizanskih bandi). Njihov jedini grijeh (mislim na žrtve) bijaše taj što su ljubili svog Boga, svoju Državu i svoj hrvatski Narod. Na Daksi su tog zlokobnog listopada 1944. (o čemu je dosta već pisano na dugo i široko!) pobijeni ugledni dubrovački intelektualci, svećenici, državni dužnosnici i obični građani. Naravno, svi su redom bili - Hrvati! (P.Vulić)

Detalji

Objavljeno: 18. lipnja 2010.

Poslije prošlogodišnjeg ukopa posmrtnih ostataka 29 žrtava II. svjetskog rata i poraća, ekshumiranih na sjevernoj strani makarskog Gradskog groblja Sveti Križ, a pokopanih na sami blagdan sv. Marka, 25. travnja, i ove je godine, u subotu, 12. lipnja u 10.30 sati, uoči blagdana sv. Antuna Padovanskog, Makarane zapala još jedna tužna, ali i sveta dužnost ukopa zemnih ostataka devetoro bezimenih žrtava likvidiranih od strane partizanskih ubojica najvjerojatnije u rujnu ili pak listopadu 1943., a pronađenih u Jankovom Docu - masovnoj grobnici (jednoj od mnogih) na Biokovu, koji danas pripada općini Podgora. Ekshumacija je, po pisanju novinarke Ane Dragičević, izvršena 16. lipnja 2009. na mjestu, uz samu cestu prema Sv. Juri, zvanom Staza, koje se 20 godina obilježavalo molitvom, cvijećem i svijećama.(P.Vulić)

Detalji

Objavljeno: 14. svibnja 2010.

Skupina žena „Krug", 5. svibnja 2010. u Zagrebu organizirala je godišnju komemoraciju za žrtve Bleiburga i Križnih putova. Zamisao ima za cilj održavanje redovitih godišnjih komemoracija u Zagrebu, te u drugim hrvatskim gradovima, uz središnju komemoraciju koja se održava na Bleiburškom polju u Austriji. Ovogodišnja komemoracija bila je posvećena mladim ljudima umorenim u jugoslavenskim kaznionicama. Jugoslavenski su zatvori naime bili jedan od tužnih hrvatskih križnih putova. Samo u zatvorima današnje Republike Hrvatske robijalo je 40.000 političkih zatvorenika, a najmanje je 400 njih tijekom odsluženja kazne likvidirano ili je umrlo od posljedica mučenja. U nastavku donosimo dva od osam svjedočanstava izloženih na komemoraciji, jedno o stradanju Zvonimira Panića i jedno o stradanju Vjekoslava Balina. "Zvonimir Panić je bio dječak kada su ga zatvorili. Imao je 16 godina i 3 mjeseca. Bio je sin seljaka iz sela Podturna kraj Čakovca. U Čakovcu je išao u gimnaziju. Bio je osuđen na dvadeset godina, kao pomagač križara."(M.Runje)

Detalji

Objavljeno: 07. svibnja 2010.

Osjećam potrebu da nešto kažem, a nemam glasa da izustim. Osjećam potrebu da nešto napišem, a nemam riječi da se izrazim. Vrištao bih ali ne smijem... Ne smijem radi djece svoje, jer će me opet pitati jesam li ružno sanjao. Ne smijem radi ljudi jer će misliti da me je napustila nada i da su mi svi brodovi potonuli. Samo razmišljam, pa mi se u glavi vrte razne misli, da je bilo ovako ili da je bilo onako. Ne vjerujem svojim očima i svojim ušima da smo sve opet prepustili drugima. Prepustili smo drugima da odlučuju o nama, o našim sudbinama, o sudbinama naših heroja. Vrištim u sebi, pa mi vrisak dere kosti i raspara tijelo. Djeco moja nije san, sve je ovo surova java i događa se samo nama, nikome drugom, nama. (www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 02. svibnja 2010.

Pokolj u Borovom Selu je zločin kojega su 2. svibnja 1991 počinili pobunjeni Srbi . Označava ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca u Borovo Selo blizu Vukovara u istočnoj Hrvatskoj. Dana 1. svibnja 1991. policijska patrola namjeravala je skinuti srpsku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo selo. Pri obavljanju dužnosti, dvojica policajaca su ubijena, a dvojica zarobljena od strane srpskih pobunjenika. Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 i ranjeno više od 20 policajaca. Za pokolj u Borovu Selu do danas još nitko nije odgovarao.(Ž.T./horvatska.com)