- Detalji
Osamdesetih godina SFRJ tone u sve dublju politčku i gospodarsku krizu, što se odražava na sve zaoštrenije odnose među republikama i pokrajinama. Cilj Srbije je stvaranje unitarisičke Jugoslavije ili Velike Srbije, prema poznatom Memorandumu SANU iz 1986. godine. Radi provođenja ovakvog programa srpsko vodstvo pomoću nacionalističkih jurišnika, i uličnih demonstracija u drugoj polovici 1988. godine ruši postojeću vlast u Crnoj Gori, Vojvodini i Kosovu. Pomoću srpskog pučanstva u Hrvatskoj i ubačenih nacionalističkih elemenata želi se destabilizirati Hrvatska. Istom cilju služi i JNA, oduzimanjem oružja Teritorijalnoj obrani Hrvatske i naoružavanjem srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj. Takvoj velikosrpskoj politici u Hrvatskoj javlja se organizirani otpor. Tijekom 1989.godine u Hrvatskoj se osnivaju i registriraju prve političke stranke. Među prvim organizacijama Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj osnovan je Odbor HDZ-a u Šarengradu 30. prosinca 1989.godine. Početkom 1990. godine osnovani su odbori HDZ-a u lloku, Bapskoj i Mohovu te Odbor Hrvatske kršćanske demokratske stranke u Iloku.( www.domovinskirat.hr)
- Detalji
Koliko je zaista ljudi pobijeno ili stradalo u srpsko-crnogorskoj agresiji na Hrvatsku? Posljedice "komšijske" agresije ostavile su ogroman materijalni i psihološki trag na pojedincima, ali i na ukupnoj populaciji Hrvatske, a u nekim se vidovima agresija na sve nas nastavlja i danas, te se ponekad čini kako će se i te brojke u tišini pridružiti onim "blajburškim" ili "maceljskim", ili... Neke se stvari jednostavno ne žele dirati, već se u pravilu ostavljaju pojedincima, te građanskim i volonterskim udrugama koje potom same skupljaju materijal i pokušavaju ga progurati u medije, ali krznene su bunde čini se, puno zanimljivije povijesti Hrvata. Dakle, sve ostaje na nama samima.( www.domovinskirat.hr)
- Detalji
Nadahnuta boljševičkim protuvjerskim naukom skojevska omladina jedne je noći g. 1945. srušila križ krajputaš kod čitaonice u gospićkoj Kaniži, kao i spomenik Spasitelju, koji su građani Gospića postavili početkom 20. stoljeća, poznat kao »križ« u gospićkoj Kaniškoj ulici. Odatle je počinjao Prnjavor (ulica koju su u doba komunizma zvali Jadranska, a danas je Ulica popa Marka Mesića). Prema broju kuća za Prnjavor vrijedi da je nakon Drugoga svjetskog rata godine 1945. bio najkrvavija gospićka ulica. Iz njezinih dvadeset i pet kuća ubijene su čak dvadeset i tri osobe, među njima najviše mladića: Tomica Smojver (iz Matićkine kuće, prve kad se Prnjavorom krene od križa), Ivan Rudelić, Milan Pejnović, Franjo Brenko, Stipe Kovačević, stari umirovljenik Gabre Šikić i njegov sin, također Gabre Šikić, te njihov zet, brijač Miro Šimunac, zatim piljar Jandre Devčić, Niko Špelić, Ante Tomljenović Markinov, zatim hrvatski zrakoplovci Luka Polić i Zdravko-Braco Pavelić, zatim braća Vladimir Vlađa i Jakov-Jaša Milković, Nikola Dorčić, braća Ivica, Josip-Jopa i Ante Šaban, braća Franjo, Zvona i Ante Naglić i Ilija Bogdanić. (Glas Koncila)- Detalji
Među partizanskim egzekutorima u poratnom Gospiću isticao se domaći Srbin Nikola Teslić koji je poubijao velik broj nevinih. Gonjen neobuzdanom mržnjom zbog ubojstva njegove dvije kćeri u veljači 1945, s partizanima je došao u Gospić i, gotovo bez pretjerivanja, iz dana u dan, iz noći u noć, ubijao nevine Hrvate gotovo legalno, ne skrivajući svoja nedjela i svoje zločine. No, kad je partizanski pokret uvelike osramotio i on je zatvoren, i tek formalno »reda radi« osuđen 20. srpnja 1945. čak na 7 godina prisilnoga rada s gubitkom građanskih prava u trajanju 3 godine. Kazna mu je ubrzo po višem sudu, što je bilo očekivati, 22. prosinca 1945. ublažena preinakom u kaznu lišenja slobode u trajanju 18 mjeseci. (Glas Koncila)- Detalji
Mladen Pavković u Hrvatskom slovu piše o iskustvima koprivničkih "Jastrebova", dragovoljcima 145. borbene grupe koji su početkom listopada 1992 bili prisiljeni na povlačenje iz Bosanske posavine. "Netko reče da će doći svaki čas. Borbe su se rasplamsavale. Nitko nam nije dolazio u pomoć, a tuklo se sa svih raspoloživih oružja. U 7,50 zapovjednik daje zapovijed da se svi povlačimo. Ostala nam je jedna cesta. U toj žurbi jedan naš kamion upao je u grabu i zatvorio nam i taj put! Jedni su izvlačili kamion, a mi smo krenuli nekim seoskim putem. Tamo smo bili "živa meta". Čuli smo metke kako fijuču pokraj nas. Uspjeli smo se nekako dokopati mjesta, neke razrušene krčme, na glavnom putu prema Brodu, gdje nam je naređeno da čekamo ostale. Sada je ta cesta bila sve više zakrčena. Svi koji su mogli nastojali su se što brže domoći Bosanskog Broda, odnosno rijeke Save, kako bi se što prije prebacili na hrvatsku stranu. Ali... stigla je zapovijed da od povlačenja nema ništa i da se svi moramo vratiti na prve linije. "- Detalji
Mladen Kirasić, hrvatski branitelj, rođen 1939.g. u Zagrebu, danas je teško bolestan, opstruktivna bolest pluća, zbog posljedica niza prehlada u svim vremenskim uvjetima u rovovima na prvim crtama obrane iz 1991. godine. Mladen nakon bolničkog liječenja leži sada u stanu u Zagrebu, Mesnička 43, posve onemoćao, jedva govori, 24 sata s aparatom za kisik, ima kateter, pelene... Nužno mu je potrebna intenzivna medicinska skrb, medicinski preparati i pomagala za njegovanje bolnih rana decubitusa, koje mu se otvaraju na leđima. Uz medicinsku njegu koju ima od patronaže ujutro, potrebna mu je i dodatna pomoć navečer prije spavanja – njega medicinske sestre koju je potrebno platiti.(D.Borovčak)- Detalji
U sjeni ova dva bora godinama su ležale kosti dvojice braće kojima se križni put završio ispred suhopoljske župne crkve.Tijela žrtava, na brzinu zakopana u nedovoljno dugačku raku, svojim položajem podsjećaju na borove koji pored njih rastu. Zakopao ih je pokojni Franci Fett, kojeg su partizani natjerali na taj čin. Došli su po njega u njegovu kuću. Dok se Franci Fett trudio da jednog brata smjesti u raku, drugi je, naslonjen na jedno od ova dva drveta, čekao svoj red za smrt.(V.Ljubičić)- Detalji
U dosljednoj borbi »protiv Crkve i oltara i 'milosrdnije' sestara«, gospićki partizani, antifašisti, komunisti i prikriveni četnici, koji god bili i kako god se već zvali, prognali su iz gospićke bolnice redovnice Družbe sv. Križa iz Đakova, i to nakon punih 50 godina služenja i pomaganja bolesnicima i liječnicima. Bolničku su kapelicu pretvorili u skladište, a nakon požara u laboratorij za transfuziju. U tu prekrasnu malu kapelicu rado su dolazili i brojni drugi mještani a mise je predvodio Josip Fajdetić. Kakva je bila razina bolničke skrbi partizanskih medicinskih sestara, koje su došle nakon protjerivanja redovnica, popularno zvanih »križarica«, govori i tragičan slučaj gospićkog trgovca Blažića Pavelića. Njegova je žena u bolnici rodila dečkića, ali su ga tek od nekoliko dana izujedali bolnički štakori. Dijete je umrlo, odgovarao nije nitko! ( Glas Koncila)
- Detalji
Nadomak Gospića, s njegove istočne strane, partizansko vodstvo, koje su većinom činili Hrvati, raspravljalo je kako se sutradan postaviti prema stanovnicima koje zateknu. Jedan od Hrvata predložio je da ubiju svakoga tko je navršio 16 godina života, bez obzira na spol i na možebitnu njegovu političku i vojničku angažiranost.( Glas Koncila)
Najave
Komentirajte
Telefon
Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.
Poveznice
Snalaženje
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".
Administriranje
1 klik na Facebooku za hkv.hr
Pretraži hkv.hr
Kontakti
KONTAKTI
Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Elektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.