Božanstvena komedija HSP-a

Božanstevna komedija je epski spjev koji je napisao Dante Alighieri negdje između 1308. do 1321. godine. Ovo djelo se smatra centralnim djelom talijanske književnosti i prvim velikim djelom koje nagovješćuje renesansu.

Božanstvena komedija sastoji se od tri dijela - Pakla (Inferno), Čistilišta (Purgatorio) i Raja (Paradiso). Pakao (Inferno) je alegorijska slika zemaljskoga svijeta i njegove pokvarenosti, a Dante je simbol grešnog čovjeka. Kroz Pakao i Čistilište ga vodi Vergilije koji je njegov uzor i simbol razuma. Pakao se u komediji sastoji od devet krugova: Limb, Grješni ljubavnici i preljubnici, Proždrljivci, Škrtci i rasipnici, Srditi, Krivovjerci, Nasilnici, Nepovjerenici, Izdajnici. Što je krug niži i uži, to je grijeh veći.

U čistilištu se duše čiste od sedam grijeha. Raspoređene su u sedam različitih krugova. Nakon čišćenja lete prema nebu. Na vratima raja stoje Anđeli (simboli ispovjednika) te drže moć (simbol pravde).

U raju se Dante oprašta od Vergilija te se, očišćen od grijeha, nalazi na cvjetnoj livadi. Tada se pojavljuje Beatrice (simbol milosti i Božje ljubavi). Na kraju Dante moli Djevicu Mariju za čiste osjećaje i za zaštitu od magičnih zemaljskih grijeha.

Za nas je zanimljivo da je u dijelu spomenuta Hrvatska, točnije: Qual e colui che forse di Croazia viene a veder a veder la Veronica nostra, she per l antica fame non sen sazia".

Prijevod:

„Samo je jedan netko, iz Hrvatske možda, došao posjetiti Veronicu našu, čija glad nije utažena, toj osobi se dok nije sve jasno u njemu drži misao: "Moj gospodine Kriste, pravi bože, je li tvoja slika bila tada kao što ju vidim sad?"

Posljednja zbivanja u HSP-u se meni čine kao „Božanstvena komedija". Samo ne znam je li bih okrenuo: raj, čistilište i pakao?! Ako je Dante pisao u prvom licu i ako je pošao iz pakla, preko čistilišta u raj, pitam se; idemo li mi pripadnici HSP-a, obrnutim redoslijedom, iz raja direktno u pakao?

Ako je Dante stvorio centralni epski spjev Posljednja zbivanjaPosljednja zbivanja u HSP-u se meni čine kao „Božanstvena komedija". Samo ne znam je li bih okrenuo: raj, čistilište i pakao?! Ako je Dante pisao u prvom licu i ako je pošao iz pakla, preko čistilišta u raj, pitam se; idemo li mi pripadnici HSP-a, obrnutim redoslijedom, iz raja direktno u pakao?talijanske književnosti, Otac Domovine, dr.Ante Starčević je zasigurno stvorio centralnu hrvatsku političku ideologiju! Ako je Danteovo djelo označilo početak renesansne epohe, što je označila katarza HSP-a na izborima prije nekoliko dana? Jel to taj pakao koji nas pravaše sada čeka u devet krugova? Hoće li svaki krug biti niži i uži?

Istinito pravaštvo

Dante Alighieri je prednjačio pred svojim vremenom, isto kao što je Otac Domovine vidio potrebu za jednom istinitom, samo hrvatskom ideologijom, ideologijom u kojoj će se samo Hrvati prepoznavati, u njihovoj želji i volji za slobodom. Otac Domovine, dr. Ante Starčević, nikada pragmatičan, uvijek bez dlake na jeziku, je nama pravašima HSP-a ostavio svoj rad, svoje misli na djelovanje, njegovanje i čuvanje. Zadužio nas je širiti istinito pravaštvo. Neukaljano, bistro i čisto pravaštvo je naša sveta prisega. Kao takvo je u veljači 1990. godine stiglo u glavni grad svih Hrvata. Kao takvo je ponovno prohodalo po ulicama, trgovima, dolinama, brdima, srcima, glavama i dušama u zemlji od Sutle do Drine od Drave do Jadrana.

Danas, 21 godinu poslije, danas stojimo pred paklom naših nedjela, srušeni, zgaženi, poniženi kao da nas je dragi Bog ostavio! Danas, 150 godina nakon rođenja pravaške ideologije stojimo pred stubom srama, a sramit se ne znamo, nije nam to odlika, priznati naše grijehe i naša nedjela. Maleni smo pod zvijezdama Boga svevišnjega u nama vidjeti glavnog i jedinog krivca za propast i provaliju, u koju smo bacilo pravaštvo! Čak niti gledamo spram čistilištu, niti vapimo za Sv.Petrom, da nam otvori još jedan put vrata. Ne, mi mislimo još uvijek da smo u raju, da nam pjevaju svaki dan hvalospjeve nebrojni božji anđeli.

Dragi moj svevišnji Bože, ja nisam Dante Alighieri, ja nisam pjesnik, niti znam stvarati epske spjeve ali dragi moj svevišnji Bože, ja znam da si Ti Oca Domovine primio u svoj raj nebeski i ja znam da on svaki dan u raju nebeskom plače gledajući što se s njegovim umnim djelom događa. Ja znam da Otac Domovine ovih trenutaka ne prepoznaje svoje sljedbenike. Ja znam dragi moj Bože da Otac Domovine tebe svaki dan moli da vođama njegove ideologije prosvijetliš glave, da već jedan put, jedan put za sva vremena, pravaštvo ne smatraju svojim privatnim vlasništvom, nego dobrom, dobrom za cijelu naciju Hrvata. Ja znam, dragi moj Bože, da ćeš ti poslati Sv. Iliju, koji će munjama i gromovima udariti po samoprozvanim bogovima, koji ne znaju kada je dosta, kada je dosta maltretiranja, dosta zavlačenja, kada je dosta-dosta!

Svakako ti dragi moj Bože, kao i ja, želiš svakom našem vođi da stane jednog dana pred tvoja vrata, bez prijašnje posjete čistlištu?! Svakako ti dragi Bože si spreman pomilovati sve naše vođe i bogove na zemlji Hrvata, ako oni slučajno shvate da nisu bogovi na zemlji, da nisu neizmjenjivi!?

Sabor HSP-a

Inače sam ja prinuđen očekivati još jedan sabor HSP-a, na kojem će opet biti mijenjan kradom jedan statut HSP-a, gdje će kradom još jedan počasni predsjednik dosegnuti predikate svetinje i sam će sebe aktivirati, bez pitanja i odobravanja običnih članova smrtnika.

Ili ti misliš dragi moj svevišnji Bože da je sve ovo od 1990. Božanstvena pravaška komedija?! Ili ti misliš dragi moj Bože da mi pravaši trebamo čekati jednog Dantea Alighieria, da će nas on povesti u nove pobjede novih vremena? Jer do sada mi pobjede, poslije beogradske Narodne Skupštine, doživjeli nismo, a puno, jako puno njih, nam pobjede obećaše!

Zato te molim dragi moj Bože, da nam ne bude, da se Hrvati ponovno samo spominju u nekoj komediji, tj. da mi sami, Hrvatska stranka prava, ne budemo u očima i glavi Hrvatice i Hrvata komedija!? Jer nitko kod nas u HSP-u ne želi biti grješni čovjek Dante, jer je HSP od davna alegorija!

Franjo Vranjković