Predstavljena knjiga Damira Borovčaka u Gračanima

Gospodina Borovčaka upoznao sam u svibnju ove godine, kada je došao na našu komemoraciju koju organiziraju sve gračanske udruge pod imenom „Dani sjećanja". Još istu večer gospodin Borovčak je prenio sliku i tekstove na razne hrvatske portale, a meni je dana mogućnost da kažem nešto o stradanjima u našem mjestu u svibnju 1945. Zašto je to bitno: Čisto iz razloga što nam je gospodin Borovčak puno pomogao dajući nam mjesto u medijima, koji vrše blokadu svega onoga što ima veze s Katoličkom crkvom i hrvatstvom.

No, Gračani su samo jedan mali segment... U svojoj knjizi, četvrtoj po redu iz iste serije gospodin Borovčak radi upravo to, razbija medijsku blokadu koju su učinili centri moći i njihovi poltroni, velike medijske kuće na čelu s državnom televizijom. Možda se to nekom čini sitnicom, no kontrola medija, danas je temelj za oblikovanje javnog mišljenja i mijenja. Medijski prostor dobivaju samo negativne vijesti, prema klasičnom novinarskom obrascu, „dobra vijest - nije vijest" i ona ne prodaje novine.

Na žalost, u današnje vrijeme nije popularno pisati afirmativno o vjerskim, moralnim, nacionalnim ili obiteljskim vrijednostima. To su teme koje su danas stavljene na margine ili su sustavno blaćene i proglašene reliktima prošlosti. To nije hrvatski specifikum, to je svjetski trend dekristijanizacije društva, stvaranja jednog Novog svjetskog poretka. Poretka u kojem neće biti mjesta za obitelj, za vjeru ili odanost domovini. Jedina vrijednost bit će novac.

Jesmo li se mi kao katolici, kao Hrvati, spremni boriti protiv toga? Ako pogledamo i površno i pokušamo dati odgovor na to pitanje, ono će, duboko sam uvjeren biti ne. Postavlja se pitanje zašto?

Odgovor je vrlo jasan, duh konzumerizma i robovanju udobnosti te hedonizmu, preplavio nas je već prije dvadesetak godina. Zaboravljamo na opće dobro, uglavnom zaboravljamo na vjerske i nacionalne vrijednosti.

Nedavno je bila 20. obljetnica, velike vukovarske tragedije i junačke obrane Vukovara. Svaka bi i malo svjesna nacija taj dan proglasila državnim blagdanom ili bi ga bar dostojno obilježila; promet bi stao na desetak minuta, školska bi djeca palile svijeće u spomen mrtvih, a zabave i glasna glazba bile bi zabranjene. No kako je bilo u Hrvatskoj? Nekoliko stotina ljudi koji su palile svijeće ispred dvorane Lisinski, te rijetka, pokoja svijeća u domovima naših susjeda. I naravno veliki mimohod vukovarskim ulicama koji su političari više iskoristili kao političku kampanju, da bi idući dan vukovarski Hrvati pred svojim očima i dalje gledali „komšije" koje su do jučer ubijale njihove najmilije, a sada su zaštićeni poput ličkih medvjeda.

No, može li biti drugačije kada nas mediji neprestano bombardiraju silnim negativnostima o svemu što ima veze s domoljubljem i vjerom? Možemo li se oduprijeti kada kupujemo i čitamo njihove laži? Kada gledamo TV Dnevnik u kojem moralnu vertikalu čine ljudi koji su deklarirani protivnici hrvatske neovisnosti i koji još žale za Jugoslavijom? Jesmo li spremni poput vukovarskih branitelja podnijeti žrtvu na oltar domovine? Jesmo li?

U selu Španovici, u Slavoniji gdje su partizani tokom Drugog svjetskog rata napravili pokolj Hrvata, na novopodignutom spomeniku stoji natpis: „Poruka hrvatskim sinovima i kćerima: Ako Vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju, gdje počivaju naše kosti. Mi ćemo ga držati. Vaši pradjedovi."

Evo, taj je tekst zapisan i u ovoj knjizi na stranici 54 i zorno nam govori koliko je važna osobna žrtva za opći boljitak. Gospodin Borovčak učinio je upravo to, žrtvovao je vlastitu udobnost u Kanadi i iz dijaspore se 1991. vratio u Hrvatsku u kojoj je započeo Domovinski rat. A mogao je ostati u inozemstvu bez straha za vlastiti život. No, on se odlučio na žrtvu i pomoć vlastitoj domovini. U isto vrijeme su oni koji danas upravljaju političkim ali i medijskim prostorom odlazili u suprotnom smjeru, zamijenivši patnje svojih sunarodnjaka udobnošću svjetskih metropola...

Evo, upravo je to prema mojem skromnom mišljenju poruka ove knjige, žrtva za domovinu i vjeru... Ta se nit provlači kroz cijelu knjigu... Autor svako poglavlje započinje kratkim osvrtom iz Evanđelja koje je čitano u crkvama na dan emitiranja radio emisije. Nakon toga slijedi analiza tiska i usporedba s nekim od događaja iz hrvatske povijesti. Autor odlično povezuje prošlost i sadašnjost, dokazujući staru tezu da se kotač povijesti okreće i da se povijest često ponavlja. Za sve one, a takvih je ovdje većina, koji su bili na Ksaverskoj Kalvariji, usporedio bi knjigu s njezinim postajama. Naime poznato je da Ksaverski križni put ispod svake Kristove mučne postaje ima i napis o jednom događaju iz hrvatske prošlosti. Sličnom metodom služi se i autor knjige, čime tekstovi čine jednu simbiozu vjerskoga, povijesnoga, ali i napose aktualnoga trenutka hrvatske zbilje. I kao što je posljednja postaja Ksaverske postaje križnoga puta od ljudi koji su mrzitelji svega hrvatskoga i katoličkoga, nedavno polivena crvenom bojom, te na taj način obeščašćena i uništena, tako se i na ovu knjigu mogu očekivati negativne reakcije i recenzije medija koji promoviraju zlo i mržnju. I zbog toga ima li većeg komplimenta ovoj knjizi i autoru, od negativnih reakcija takvih ljudi? Mislim da nema.

Prof. Domagoj Novosel