Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Spas države za zaštitu naroda
Slučaj za veliku koaliciju
Hrvati su zadnjih godina u velikoj nevolji. Nad njih su se nadvile pogibeljne prijetnje. Trebaju se obraniti, zaštititi i opet početi sami hraniti. Zaštitu, sigurnost i kruh ne će dobiti ni od kapitala ni od tržišta. Ne će ih dobiti 
ni od Europske unije, koja se ni sama ne zna zaštititi, obraniti i nahraniti. Za obranu, zaštitu i kruh morat će se pobrinuti sami.
Sredstvo zaštite, obrane i prehrane Hrvata nije – uz sadašnje stanje naroda i u sadašnjim okolnostima u svijetu – hrvatska konkurentnost na svjetskom tržištu. U svijetu suverenih država – koje su potkopane, ali koje još uvijek postoje kao suverene države – jedino sredstvo zaštite, koje imaju Hrvati je hrvatska država.
Narod mora spasiti državu
Međutim, i ona je ugrožena. Narod je mora spasiti, kako bi ona mogla njega štititi, braniti i hraniti. Hrvati sad uistinu imaju svoju državu. Neka se sjete Vukovara. Narod mora spasiti svoju državu kao zajednicu, koju trebaju predvoditi i usmjeravati nacionalna politika i nacionalni političari. Hrvati su nedavno, prije samo dvadeset godina, pokazali kako se brani hrvatska država: jedan narod, jedna svrha i jedna politika.
Prije dvadeset godina Hrvati su se kao narod bili suočili s jednom prijetnjom – srpskom vanjskom i unutarnjom agresijom. Danas su prijetnje brojne, a pogibeljnije su od srpske. Deindustrijalizacija cijelog Zapada pogodila je i opustošila hrvatsko gospodarstvo. Vanjska i unutarnja nesigurnost izazvana je gospodarskim propadanjem Zapada, EU i Hrvatske, jer neriješeni gospodarski problemi uvijek prerastu u Ugrožena HrvatskaIzvor svim tim prijetnjama je iznenadna globalizacija, koja je počela upravo kad su Hrvati svoju obnovljenu državu branili od Srba. (HR sad ne bi smjela stupiti u Uniju, u stanju kakvo vlada u svijetu, EU i u Hrvatskoj, jer je Hrvatska izgubila nacionalnu strategiju, ostala bez operativnog mehanizma zaštite i nema domišljene taktičke poteze za jačanje otpornosti naroda i ublaživanje teških posljedica, koje nose sadašnje promjene u svijetu.)političke, politički u ljudske, a ljudski u sigurnosne. Liberalizam kao ideologija zamjenjuje tradicionalni sustav uvjerenja i potkopava sustav ljudskih vrijednosti, na kojima su Hrvati povijesno temeljili svoj opstanak. Moguće proširenje Europske unije na Hrvatsku može ugroziti ne samo hrvatsku državu, nego i narodnu suverenost.
Izvor svim tim prijetnjama je iznenadna globalizacija, koja je počela upravo kad su Hrvati svoju obnovljenu državu branili od Srba. (HR sad ne bi smjela stupiti u Uniju, u stanju kakvo vlada u svijetu, EU i u Hrvatskoj, jer je Hrvatska izgubila nacionalnu strategiju, ostala bez operativnog mehanizma zaštite i nema domišljene taktičke poteze za jačanje otpornosti naroda i ublaživanje teških posljedica, koje nose sadašnje promjene u svijetu.)
Ovogodišnji jubilarni spomen otpora Hrvata i stradanja Vukovara poticaj je da se razmisli o današnjem stanju hrvatske države, koju bi trebala voditi i usmjeravati politika. Drugi razlog za to je ozračje potpunog nepovjerenje ljudi u hrvatsku politiku, političke stranke i u političare. To nepovjerenje nije mala nevolja.
Ravnodušnost prema izborima
Vidljiva je velika ravnodušnost građana prema izborima. Plakati i fotografije političara na njima Hrvata se doimlju kao da su izbori već održani. Zbog opće iskvarenosti političkog sustava zanimanje glasača za izbore je vrlo slabo, iako je vrijeme u kojem se izbori održavaju presudno za narod, državu i ljude.
Hrvati slute da ih čeka daljnje propadanje, ako oni ili njihova država ne poduzmu od-lučne akcije.
Vlasti koje obično i redovito odlučuju u ime naroda – narodi sami odlučuju jednom u pola stoljeća – čekaju goleme zadaće: (1) obnova povjerenja ljudi u vlast, kako bi se svakodnevni život i ulaganje u budućnost mogli nastaviti; (2) suprotstavljanje vanjskim i unutarnjim prijetnjama; (3) priprava naroda da se umanje i lakše podnesu štete, koje može donijeti ostvarenje prijetnji; i (4) podizanje otpornosti naroda.
Za obavljanje svojeg posla vlasti se trebaju dobro obavijestiti o stvarnom stanju naroda te o vanjskim i unutarnjim 
prijetnjama državi. Tako postupaju odgovorne vlasti. Međutim, sve hrvatske vlasti poslije Domovinskog rata bile su neodgovorne. Vodile su nacionalnu politiku crtom najmanjeg otpora na hrvatskoj političkoj plohi. Izvršne vlasti nisu odgovorne ni Saboru ni narodu. Neki od premijera izrijekom su govorili: „Izabrali ste nas na četiri godine i mi vodimo Hrvatsku kako hoćemo!" Trebalo bi čekati izbore za poboljšanje politike, koju izbori dosad nisu donosili.
Stanje u svijetu i RH te prijetnje koje su se nadvile nad Hrvatsku stvorile su „slučaj" za stvaranje Velike parlamentarne koalicije (VPK) hrvatskih stranaka. VPK treba sastaviti nekoalicijsku, narodnu vladu (NV) sastavljenu od istančanih, stručnih i operativnih političara iz stranaka i izvan stranaka, a ne od nametljivih stranačkih ili partijskih aktivista.
U samom početku novog saziva Sabora VPK treba povući dva statutarna poteza: (1) hitno zamijeniti sadašnji razmjeran izborni sustav većinskim, i (2) u Sabor uvesti obvezno tajno glasovanje. Prva mjera sračunata je na to, da se prekine praksa zasjedanja na saborska sjedala neodgovornih ljudi, kakvi su dosad narod vodili u propast. Svrha druge mjere je otežati vođenje državnih poslova te olako donošenje štetnih i opasnih zakona zamijeni-ti pomnim zakonodavnim postupkom, kojime treba izgraditi novi hrvatski politički sustav.
Narodna vlada
Prve svrhe djelovanja NV trebaju biti spas države i obnova pouzdanja građana u vlast, čime bi se omogućila obnova hrvatskog zajedništva, koje je opet potrebno kao za Domovinskog rata. NV treba svoju strategiju, operativno djelovanje i taktičke poteze temeljiti na punoj obaviještenosti o stanju naroda, stanju u svijetu, EU i RH te o prijetnjama kojima su narod i država izloženi.
Narodna vlada treba zauvijek utemeljiti ozbiljan vlastiti ured, koji će uključivati stručnu dojavnu, analitičku i 
obavještajnu službu, koju će vlada usmjeravati, a koja će se naslanjati na akademsku zajednicu i „svijet znanja". Vladin obavještajni odbor treba zauzdati i usmjeravati rad triju sadašnjih obavještajnih službi, koje su bile prepuštene volji ministara ili čak samovolji svojih rukovoditelja. Stručni odbor premijera treba usmjeravati i voditi cio postupak dojave, analize i skupnog donošenja prosudbi.
Takvo obavještavanje za vladu ima obvezujuće značenje, kako se zakoni, mjere i odluke vlade ne bi donosili na temelju ideoloških, stranačkih ili osobnih predrasuda ministara ili premijera. To bi spriječilo da Hrvatskoj politiku nameće središnjica vladajuće stranke.
Ukupna nacionalna strategija vlade treba se temeljiti na podacima i ocjenama o stvarnom stanju naroda te na najboljim mogućim prosudbama o prigodama, koje valja iskoristiti i o prijetnjama koje mogu pogoditi zemlju.
Svrha stvaranja VPK nije da političke stranke i dalje (zajednički) vode narod u propast, a državu do sloma, nego da se spasi država, a narodu i građanima stvori sigurnost, u kojoj se mogu sami „hraniti braniti".
Uvjeren sam, da će, stranku koja osvoji najviše sjedala u Saboru – a ostalim hrvatskim strankama ne ponudi stvaranje HVK, koja bi iz temelja izgradila novi politički sustav i vodila oporavku naroda – narod osuditi na propast, jer on u sadašnjem teškom općem stanju u svijetu nema vremena za traćenje. Hrvatskoj ne treba smjena na vlasti, nego promjena vlasti.
Osobno ne dvojim, a toga se i ne bojim, da će tad hrvatski narod uzeti svoj politički sustav u svoje ruke. Takva praksa naroda u svijetu je već počela. Ona će se i nastaviti.
Zdravko Mršić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
U proteklih tjedan dana čuo sam tri osobe (srećom samo tri) koje su izgovorile sljedeće: „Nisam siguran da će Hrast prijeći prag pa ću glasati za HDZ jer ne želim da SDP dođe na vlast“.
Usput moram reći da su te osobe iz vjerničkih krugova, pa bih htio s vjerničkog aspekta razmotriti tu izjavu. Poznat je poziv Crkve biračima da glasuju po savjesti. Pomoć pri tome donijeli su nedavno biskupi u svojoj Poruci.
1. Biskupi u svojoj Poruci nigdje ne pišu da bi vjernici trebali glasati samo za one liste koje sigurno prelaze prag (HDZ).
2. No, biskupi vrlo jasno govore o nužnosti zaštite ljudskog života – od začeća do prirodne smrti. Podsjetit ću da HDZ, iako je 16 godina na vlasti, nije učinio ništa po tom pitanju. Zakon o pobačaju iz 1978.g. je još uvijek na snazi.
3. Biskupi također govore o nezamjenjivoj vrijednosti obitelji, utemeljenoj na braku. Podsjetit ću da je HDZ donio Zakon o suzbijanju diskriminacije koji direktno udara na vrednote braka i obitelji te se na temelju tog zakona sudilo vjeroučiteljici Mudrovčić.
4. Biskupi ističu važnost pitanja odgoja i obrazovanja i način na koji se neka politička opcija kani zalagati za rast cjelovite osobnosti djece i mladih. Podsjetit ću da je HDZ izbacio iz škola GROZD-ov program zdravstvenog odgoja, i to upravo zbog kršćanskih vrednota odnosno zalaganja za pozitivan odnos mladih prema vrednotama života, odgovorne spolnosti, braka i obitelji.
5. Biskupi također ističu pitanje kulture rada, konkretno ne/rada nedjeljom. Podsjetit ću da HDZ nije uspio (ili nije htio) zakonski regulirati nerad nedjeljom.
6. Biskupi navode: Sa žaljenjem uočavamo da se nastavlja stvaranje i nametanje nejasne slike o obrani domovine u napadu na slobodu i neovisnost Hrvatske prije dvadeset godina, sa svim začuđujućim posljedicama na pravnoj i političkoj razini. Ovo začuđujuće se svakako odnosi i na presudu generalima u Haagu. Podsjetit ću da je upravo HDZ kreirao ovakvu nedržavotvornu politiku prema Haškom sudu.
7. Biskupi govore o važnosti osvjetljavanja istine o zločinima komunističkog režima. Podsjećam da se HDZ godinama pravio gluh na sve pozive s tom tematikom. Tek su prije pola godine, bojimo se samo radi predizborne promidžbe, učinili prve i apsolutno nedovoljne korake.
To su ujedno sve točke koje biskupi navode, prema kojima bi vjernici trebali napraviti ispit savjesti prilikom odlučivanja kome dati glas. Dakle, prema svim kriterijima koje navode biskupi, HDZ nije opcija kojoj bi vjernik smio pokloniti svoj glas.
Što se tiče Kukuriku koalicije, HSLS-a, Laburista i sl., Crkveni nauk je još jasniji. Doktrinalna nota Sv. Stolice kaže da „Ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikome da svojim glasom podupire političke programe koji proturječe temeljnim sadržajima vjere i morala“. Dakle, vjernik ne bi smio glasati za stranke koje kroz svoj program i djelovanje promoviraju homoseksualne brakove, eutanaziju, pobačaj i sl. – konkretno, vjernik ne bi smio glasati za Kukuriku koaliciju, Laburiste, HSLS i sl.
Možda se na nekim prošlim izborima, u nedostatku autentične kršćanske opcije, moglo raspravljati o glasovanju za „manje zlo“. No, danas kad postoji Hrvatski rast – Hrast, takve rasprave su izlišne. U Hrastu su se angažirali praktični vjernici, aktivni laici, čiji stavovi i djelovanje su poznati ne samo vjernicima već i široj javnosti.
Hrast je u ovih godinu dana, unatoč brojnim napadima izvana i iznutra, očuvao autentičnost i učinio nekoliko tisuća praktičnih vjernika politički aktivnima. Ignoriranje tih postignuća Hrasta značilo bi i ignoriranje Crkvenog nauka koji potiče vjernike da se uključe u politiku (Vjernici laici se nipošto ne mogu odreći sudjelovanja u 'politici', Christifideles Laici).
I, dvije crtice za kraj:
1. izborni listić, u svom izvornom demokratskom smislu predstavlja pitanje: „koju od predloženih lista smatrate najboljom?“ Neki ljudi na to pitanje ne daju iskren odgovor, već kalkuliraju, glasuju za „manje zlo“ i na taj način izvrću osnovni smisao demokracije. Posljedica toga je da niti tako izabrani zastupnici nisu iskreni prema svojim biračima. Na taj se način zatvara krug koji rezultira sve lošijom političkom situacijom punom nepovjerenja i nedostatka osobne odgovornosti političara. Taj se krug može prekinuti samo ako se vratimo biti demokracije: glasati „za“ odnosno birati one koje smatrate najboljima.
2. Kukuriku koalicija će doći na vlast nakon ovih izbora. Vjerojatno će moći sama formirati Vladu, a ako ne, onda svakako uz podršku SDSS-a, manjinaca i još nekih stranaka koje sa svima mogu koalirati. Jednako je tako izvjesno da Kukuriku koalicija neće osvojiti dvotrećinsku većinu (čak niti s koalicijskim partnerima). Što se tiče HDZ-a, potpuno je nevažno hoće li osvojiti 5 mandata više ili manje. No, izrazito je važno da Hrast uđe u Sabor i da se pokaže da je moguće da pošteni, pametni i sposobni ljudi koji se u svojem djelovanju već zalažu za kršćanske vrijednosti uđu u Sabor. Na taj bi način šutljiva kršćanska većina konačno dobila svoje predstavnike. Uz odličan posao koji je Hrast odradio u proteklih godinu dana, ta bi poruka potaknula još značajno više vjernika da postanu politički aktivni što bi na sljedećim izborima rezultiralo velikim uspjehom i omogućilo stvarne promjene u Hrvatskoj.
Ladislav Ilčić
Pokret nije stranka, on obično nastaje kao posljedica kršenja nekih temeljnih društvenih vrijednosti, a odricanje postojećih liberalnih političkih struktura od narodnih interesa i kršćanskih vrednota, koje su kroz stoljeća bile temelj morala i etike europske civilizacije i njezina identiteta, prouzročilo je takvu krizu sustava, koju mirnodopskim alatima ne mogu popraviti postojeće politike oslonjene na postojeće liberalne paradigme, koje primjerice u ekonomiji nude model tobožnje samoregulacije tržišta, a u društvenim odnosima moralni relativizam u kojemu se protuvrijednost i svake vrijednosti želi staviti u istu ravan s tim istim vrijednostima i to nazvati demokracijom.
Iako u Republici Hrvatskoj čak 90% ljudi vidi upravo obitelj kao stup društva, politika im posredstvom postojećih lijevih i desnih političkih stranaka uporno nudi liberali svjetonazor, temeljen na suprotnostima svega onoga što naraštajima čuvamo i smatramo vrijednostima, zbog čega je i utemeljen narodni i kršćanski pokret koji će sigurno promijeniti sliku Hrvatske, a hoće li se to dogoditi već na ovim izborima ovisi prvenstveno o glasačima, jer mi smo tu zbog Vas i od vas nikada nećemo odustati.
Pokret, za razliku od političkih stranaka, nikada na nastaje kako bi sebi birao predstavnike, već kako bi okupio oko istoga cilja različite pojedince i skupine. Upravo je na taj način nastao Hrast, nudeći široku narodnu i kršćansku, ali i visoko demokratičnu i propulzivnu političku platformu kao mjesto okupljanja zainteresirnih skupina i pojedinaca, kojima su mjesto i raspored na izbornim listama određeni rezultatom demokratskih predizbora, u potpunoj suprotnosti s već uobičajnom praksom gdje liderski dogovori određuju stranačke liste, čija je unutarstranačka nedemokratičnos t jedan od glavnih razloga svih problema partitokratizir anoga hrvatskoga društva, pa dok vas promatraju sa skupih jumbo plakata, gledajte ih pažljivo i zapamtite njihova lica, jer je to popis onih ljudi za koje više nikada ne smijete glasati.
Neki kažu: „Želite li promjeniti politiku, promjenite političare!“
Ipak, to nije tako, jer želite li promijeniti politiku, morate promijeniti sustav vrijednosti. Što će vam novi političari s potrošenim vrijednostima, zadržite onda i potrošene političare, jer je njihova potrošenost koristan i očiti dokaz potrošenosti njihovih vrijednosti.
Najveća su snaga Hrasta njegove društveno angažirane udruge, koje će Hrast kapilarno širiti po svim gradovima i primati nove, te putem tih udruga prodrijeti u srce i dušu čovjeka zasićenog politikom, pipkajući ga za savijest, umjesto povlačeći za rukav šupljom domoljubnom retorikom, koja je gotovo u pravilu sama sebi svrha. U ovome liberalnom okruženju u kojemu živimo, molimo, radimo i trpimo, ne postoji veće domoljublje od onoga kada kažete: „Želim zaštititi pravo na život od začeća do prirodne smrti, pravo na roditeljstvo, na oca i majku - a ne roditelja 1 i 2, i pravo na obitelj, po uzoru na onu svetu nazaretsku.“ Kada kažem kako treba staviti obitelj u središte života, a u središte obitelji i društva postaviti vrednote, izričem tada višestruko snažniju domoljubnu poruku od pukog konstatiranja kako volim Hrvatsku. Mogao bih čak nikada više u životu i ne izgovoriti riječ Hrvatska, a da ona svejedno, i to tisuću puta snažnije izvire iz svega što činim.
Hrast je jedina stvarna oporba dvijema međusobno suprotstavljeni m strankama liberalnog svjetonazora i autoritarnog ustroja, takozvane ljevice i takozvane desnice, koje se natječu u bespogovornom provođenju politike neoliberalizma, služeći na taj način interesima tuđih središta financijske i političke moći na štetu sadašnjeg i nekoliko budućih naraštaja hrvatskoga naroda, pa nemajući nikakvu vlastitu strategiju, one izvršavaju zadaće koje su dio nečije korporativne strategije ili što je još i gore, tuđe vanjske politike.
Hrast nije lijevi ni desni, on je kršćanski i narodni i kao takav višestruko lijeviji od takozvane ljevice- kada je riječ o socijalnoj politici, zaštiti prava radnika ili narodnih i vjerskih zajednica, ali i višestruko desniji od takozvane desnice u zaštiti pravednih i vitalnih državnih interesa.
Čvrsto usađen na domoljubnim i kršćanskim vrednotama, Hrast je najbliža opcija svima onima koji su protivnici liberalnog svjetonazora, pa pozivam čak i one Hrvate koji su pripadnici raznih narodnih i vjerskih zajednica, dati svoj glas Hrastu, koji će u hrvatsku politiku ugraditi vrednote koje nadilaze mnoge stvarne, a naročito one nestvarne dnevno političke podjele.
Moralni relativizam nema nikakve veze s demokracijom, a protuvrijednost i kršćanskih vrijednosti ni na koji način ne mogu postati nova vrijednost, jer svaka vrijednost mora počivati na pravdi, moralu i ljubavi.
Kakva je to demokracija u kojoj protuvrijednost ima žele nadomjestiti vrijednosti, kakva je to demokracija u kojoj jedan kršćanski narod nema svojih predstavnika u Saboru, pa mu tamo donose zakone protivne njegovim interesima? Kakva je to demokracija u kojoj se kršćani mire s takvim stanjem, birajući tek manje zlo i ne tražeći dobro? Kakva je to sloboda u kojoj nema istine, u kojoj se stvari pristaje nazivati krivim imenom, u kojoj jedni druge lažemo o postojanju nekakve socijaldemokrac ije i demokršćanstva u Hrvatskom saboru, znajući dobro kako su i lijevi i desni samo dvije različite poze istoga liberalizma.
I na koncu, kakva je to demokracija u kojoj se putem umrežene medijsko-politi čke torture želi bitno utjecati na ishod parlamentarnih izbora, stvarajući osjećaj bespomoćnosti i apatije u narodu, dovodeći ga smišljeno u stanje u kojemu on nema niti interesa izaći na izbore.
Odgovor na sva tri pitanja je isti, nikakva je to sloboda bez istine, nikakva je ta demokracija u kojoj vlada moralni relativizam u kojemu se protuvrijednost i želi proglasiti vrijednostima, gdje se tek radi zadovoljavanja forme već dogovoreni planovi moćnika trebaju samo tehnički provući kroz demokratsku proceduru, loša je demokracija u kojoj se parlamentarna i referendumska kampanja smišljeno međusobno preklapaju na štetu obije.
Okupili smo se u Hrastu kako bismo nastavili ovu nedovršenu hrvatsku priču, ovu nedovršenu demokraciju, kako bi potrošene ljude zamjenili novima ali i protuvrijednost i vrijednostima, kojima je prožet čitav program pokreta Hrast- program koji je dobio visoke ocjene stručne javnosti.
Hrastove su se udruge još prije nastajanja samoga pokreta djelatno zauzimale za obitelj, pravo na život i odgovorno roditeljstvo, pa je pokret Hrast samo logičan politički nastavak njihova djelovanja, kao posljedica potpune ravnodušnosti političkih struktura prema ovakvim i sličnim temama.
Sjetimo se samo 2008. i Zakona o suzbijanju diskriminacije, kojime se izjednačavaju ljudska prava uzimajući između ostalog kao osnovu rodni identitet i spolnu orijentaciju. Govorimo o zakonu koji je izglasan sa samo jednim glasom protiv i jednim suzdržanim i to u vrijeme vladanja manjega zla - tobožnje demokršćanske orijentacije. Sjetimo se i odbijanja Grozdovog Zdravstvenog odgoja od strane tog istog manjega zla. Danas, kada su napadnuti svi temelji našega društva, više nije dovoljno samo izaći na izbore i glasati za neko manje zlo, već je potrebno činiti dobro i aktivno doprinositi dobrobiti zajednice. Manje zlo nije potrebno spašavati glasujući za njega, već ga treba mjenjati i staviti u službu naroda djelujući svehrvatski i integrativno, umreženo i usklađeno.
HDZ se ne može samoizliječiti, jer su stvarni uzroci njegove bolesti otuđenost od kršćanskih a slijedom toga i narodnih korjena. Pristajanje na dekristijanizac iju i dekroatizaciju Hrvatske ne može se obrisati krpom i izliječiti ljudima koji su je godinama provodili ili svojom šutnjom na nju pristajali.
Ona se ne može promijeniti niti novim ljudima koji pristaju provoditi politiku oslonjenu na potrošene vrijednosti, već samo i isključivo na novim ljudima koji moral i etiku crpe iz kršćanstva.
Bez kristijanizacij e „demokršćanskog “ HDZ-a, ne može doći niti do njegove potpune kroatizacije, čak i kada bi se on demokratizirao, jer je hrvatski narod velikom većinom okrenut kršćanskim vrednotama (čak 90% ljudi smatra kako obitelj treba biti središte društva).
HDZ poslije ovih izbora može krenuti u dva različita pravca:
1. Demokratizac iju i konsolidaciju stranke liberalne orijentacije, koja se u tome slučaju treba tako i predstavljati, prihvaćajući na sebe sve liberalne skupine u RH i ne glumeći pritom demokršćanstvo kojega ionako ne zastupa. U ovome slučaju HDZ treba tražiti partnere i glasače protujugoslaven ske orjentacije nevjerničkog dijela populacije.
2. Demokratizac ija i retuđmanizacija HDZ-a, što podrazumjeva i njegovo vraćanje korjenima u okvire svehrvatske stranke, sačinjene od dvije komponente; one liberalne i one kršćanske, koje bi u tome slučaju trebalo ozakoniti kao unutarstranačke frakcije.
Vjernici danas ne trebaju birati manje zlo, jer konačno u politici postoji i nešto dobro, a ono se zove Hrast. Danas je vrlo važno i presudno ojačati Hrast kao snažnog i autentičnog predstavnika demokršćanske opcije u RH, kao što je također jednako važno oslabiti jugoliberalni SDP i strančice lažne desnice u korist, za sada još kroatoliberalno g HDZ-a. HDZ ne treba spašavati glasovanjem, birajući ga kao neko manje zlo, kada on ionako ne može pasti ispod 20% , već ga treba popraviti i spasiti unutarnjim reformama kako to zahtijeva M.Tuđman.
Ipak, želimo li uistinu našoj djeci ostaviti Hrvatsku kakvu smo naslijedili od naših djedova, Hrvatsku u kojoj su domoljublje i kršćanstvo harmonična i nerazdvojna cjelina, tada kršćani trebaju birati Hrast.
Vi koji volite Hrvatsku a ne smeta Vam što HDZ ne planira štititi kršćanske vrijednosti, glasajte i dalje za HDZ, jer uz Božju pomoć, ulazak M.Tuđmana može pridonijeti zaštiti golih nacionalnih interesa i tome smislu ozdraviti stranku.
Vjernici, vi koji se ne mirite s dekristijanizac ijom i dekroatizacijom našega društva, treba li Vam uopće reći koliko je važno glasovati za Hrast?
Davor Jurica, nositelj liste političkog pokreta Hrast u 8.IJ
Kako ne bi sada pomogao, ako ga molimo, i nama koji imamo isti cilj, u ovoj maloj zemlji neizvjesne i sadašnjosti i budućnosti, da se „zbrojimo“, u ovim zadnjim predizbornim danima, ujedinimo, odlučimo, da povjerujemo da su promjene moguće, a ne olako izrečene u želji za pridobivanjem glasača, i onda dalje ispravno radimo, branimo u mogućnostima svjetske situacije naše interese. Trebamo moliti i čuvati se zla. Ono je prisutno čak i u djelovanju dobrog, kao „bijes“ u priči Ivane Brlić Mažuranić koji se uvuče u džep, pritaji i čeka priliku. „Bijes“ nerazumnosti, neodgovornosti i razjedinjenosti našeg naroda sjedi u svima nama.
Toliko čitamo novine ovih predizbornih dana, lutamo po različitim portalima, nastojimo pronaći što objektivnije putokaze, umjesto da se molimo, saberemo, u miru razmislimo.
Različite misli i osjećaji, izmjenjivanje optimizma i pesimizma, tuge i duge, pogrešaka i nemogućnosti pridonijeti više i bolje u ovom odlučnom trenutku, želja privući i mlade ljude otvorene prema svijetu, pred kojima je budućnost i koji moraju shvatiti da su i oni odgovorni za nju, da ne mogu nezainteresiran o promatrati kako prolaze izbori, nego da se moraju i sami uključiti u odluku, sve to, moram reći jako zbrkano, vraća me ponovo na Hrast, moj zapravo prvi izbor kad sam se priključila Portalu.
Na žalost zbog prekratkog vremena, neravnopravnog položaja u odnosu na druge stranke, unutrašnjih problema, nemogućnosti povezivanja s nekom drugom strankom, razočarala sam se kao i mnogi drugi. A u odnosu na cijelu prljavu i izdajničku kampanju medija prema HDZ-u kao još jedinom ostatku nekadašnje ponosne Hrvatske, odlučila sam se za ono što mi u ovom trenutku izgleda razumno.
Ali vjerujem da je pred Hrastom bolja budućnost kao i pred našim novim generacijama.
Pisma koja su uputili gosp. L. Iličić i gosp. D.Jurica trebala bi preko nas doseći sve one odgovorne, ali još neodlučne glasače da svi skupa pomognemo da barem jedan Hrastov zastupnik sjedi u Saboru i pokuša kao kamenčić bačen u more, širiti oko sebe, na druge izabrane, nadam se odgovornije nego u prethodnim sazivima, zastupnike, istinske kršćanske vrijednosti našeg naroda koje su ga i održale kroz sva ova stoljeća, usprkos svim nedaćama.
Ne bih htjela ponovo povrijediti sve ostale domoljubne stranke i njihove časne članove i glasače, ali mislim da je stvarno jako potrebno da u ovom trenutku pokušamo shvatiti koja je domoljubna stranka najbliža mogućnosti prelaska praga i ulasku u Sabor, te da njoj damo još glasova. To bi bila na određeni način zajednička opcija neujedinjenih domoljuba.
E moj narode, koliko je prepreka na putu!
A i kad sve pređemo i mislimo da smo napravili veliki korak, nove nas napasti čekaju i nikad kraja. Borba, stalna borba, mudrost na stalnom ispitu.
za razliku od Onog koji je rekao:
"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.
Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine;
i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi." ng> Mt 10
kao što je prorečeno, Antikrist će činiti suprotno od Krista,
donijet će mir,
(Isus donosi 'mač', podjele, čak podjele unutar obitelji)
ali ne pravi mir,
nego mir ovoga propadajućeg svijeta,
i ujediniti će sve narode i religije
u pobuni protiv Boga
(osim šačice preostalih kršćana koji će dočekati drugi dolazak Gospodina)
tko ima uši neka čuje