Orijent i hrvatska kultura

Hrvati su nesumnjivo baštinici vrjednota zapadnoeuropske civilizacije. Tu pripadnost zapadnoeuropskom civilizacijskom krugu Hrvati su stoljećima nesebično dokazivali prolijevajući svoju graničarsku krv, da bi rijetko kada od iste te civilizirane Zapadne Europe dobili za to priznanje, a kamoli neku konkretnu pomoć.

Hrvatski državotvorni političari i nacionalisti često naglašavaju odvojenost Hrvatske od tzv. Balkana i pripadnost Hrvata zapadnoeuropskom, sredozemnom i srednjoeuropskom civilizacijskom krugu. Kroz iskustvo ratnih sukoba s istočnim susjedima Srbima u Hrvatima se s razlogom stvorila odbojnost prema svemu što dolazi s istoka, pa tako stalno naglašavamo kako mi ne pripadamo Balkanu već Europi što je i potpuno točno, iako je zapravo diskutabilno što je to uopće Balkan i postoji li uopće taj pojam kao stvarno zemljopisno područje, možda je najlogičnije objašnjenje da je Balkan jedan maglovit pojam izmišljen iz političkih potreba. Nesumnjivo je potrebno iz hrvatskog mentaliteta izbrisati razne štetne utjecaje koji su nam kroz vrijeme prve monarhističke velikosrpske Jugoslavije i druge komunističke Jugoslavije nametani s istočnih obala Drine, iz Beograda, a koji kvare istinsku narodnu dušu hrvatskog čovjeka.Hrvatska i BalkanHrvatski državotvorni političari i nacionalisti često naglašavaju odvojenost Hrvatske od tzv. Balkana i pripadnost Hrvata zapadnoeuropskom, sredozemnom i srednjoeuropskom civilizacijskom krugu

No znači li to da se moramo i odreći raznih orijentalnih utjecaja u našoj uljudbi, a posebice u narodnoj baštini i folkloru koje smo kroz stoljeća primali, asimilirali i na svoj način oblikovali, a koji se nikako ne mogu povezati sa štetnim bizantinskim prekodrinskim utjecajima. Hrvatska je nesumnjivo, većinski gledano, zemlja zapadnoeuropske civilizacije no današnja Hrvatska je također i zemlja na dodiru triju velikih religija, kršćanskog katoličanstva kojem većina današnjih Hrvata pripada, kršćanskog pravoslavlja i islama te pripadajućih kulturnih krugova. Hrvatska je bila i ostala sjecište svjetova i velikih svjetskih civilizacija i prirodna je stvar da je svaka od tih civilizacija ostavila svoj trag na hrvatskoj kulturi. Hrvatska područja su krajnja istočna područja zapadne civilizacije no isto tako su i krajnja zapadna područja do kojih sežu razni orijentalni utjecaji, pogotovo ako u obzir uzimamo cjelokupni hrvatski narod na području današnje Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Boke Kotorske pa i Hrvata na Kosovu.

Zar ne bi bilo bolje onda Hrvatsku kulturološki no još više i geopolitički definirati, jednostavnim rječnikom govoreći, kao istok zapada i zapad istoka, a ne se bjesomučno iscrpljivati u stalnom dokazivanju, već nebrojeno puta dokazane, naše pripadnosti Zapadnoj Europi, pri tome brišući svaki, pa i najmanji orijentalni element u našoj baštini, s time ne dobivajući ništa, a gubeći dio već izgrađenog narodnog identiteta? Zašto stalno imamo potrebu tražiti potvrdu našeg identiteta u nekim većim kalupima, bježati od nekuda i od nekoga k nekome i nekuda ? Mi smo Hrvati, tu smo gdje jesmo i takvi smo kakvi smo, ukorijenjeni u našu zaista burnu i uzbudljivu prošlost.

Prije odgovora na ta pitanja je potrebno prvo malo obrazložiti povijest dodira Hrvata s orijentalnim svijetom.

Veze s Orijentom i islamom

Prema najvjerojatnijoj hipotezi prvobitni nosioci imena Hrvat koji su kasnije svoje ime nametnuli i slavenskim i ilirskim skupinama s kojima su se susretali u svom povijesnom hodu, su bili pripadnici iranskog, perzijskog naroda Hrvata te su sa sobom kroz svoja putovanja nosili i današnjim Hrvatima prenijeli mnoge orijentalne elemente već u tadašnjim vremenima. Dakle, i sam naš iskon, iskon našeg imena je orijentalni, istočnjački.

Nakon pokrštavanja u 7. stoljeću, a neki izvori kažu i ranije, Hrvati su ušli u krug zapadnoeuropskih kršćanskih naroda, no uskoro su došli i u dodir s islamskim svijetom. S islamskim svijetom su Hrvati imali doticaj već u vremenima svojih najranijih narodnih vladara, banova i knezova. Taj doticaj je često bio miroljubiv no isto tako se često radilo i o ratnim sukobima kao npr. sukobu kneza/bana Domagoja sa Saracenima. Kroz hrvatska područja prolaze arapski, islamski trgovci, putopisci koji ostavljaju mnoštvo zanimljivih zabilješki o tadašnjim Hrvatima. Povijesni izvori, već u tim najranijim vremenima hrvatske povijesti na ovim područjima, spominju desetke tisuća Hrvata koji su primali islam te se raseljavali diljem islamskog svijeta.

Potrebno je tu posebice napomenuti Hrvate u maurskoj Španjolskoj koji su se kasnije naseljavali na područjima sjeverozapadne Afrike. Također, jedan islamizirani Hrvat, vojskovođa Džauhar je osvojio Egipat te osnovao grad Kairo. Iz tog vremena je nesumnjivo zanimljiv život i djelo velikog hrvatskog istraživača, pustolova, putnika i putopisca Marka Pola koji je na svojim doista zanimljivim i zadivljujućim putovanjima dolazio u najbliži dodir i s najudaljenijim orijentalnim kulturama.

Turci i bosansko pitanje

Iako su nesumnjivo već u tim predturskim vremenima mnogi Hrvati došli u doticaj s islamom, mnogi ga prihvatili, kao što su i njihovi pretci prije toga prihvatili kršćanstvo te se kao trgovci, vojnici, plaćenici, mornari, ali i robovi raseljavali diljem islamskog svijeta, najveći doticaj Hrvata u domovini s islamom se dogodio prilikom višestoljetne invazije Turaka Osmanlija i njihove okupacije hrvatskih zemalja. Islamski Turci osvajaju povijesne hrvatske zemlje Bosnu i Hercegovinu, te dijelove današnje Republike Hrvatske. Mnogi kršćani Hrvati tada prihvaćaju islam, mnogi islamizirani Hrvati postaju visokoutjecajni činovnici pa i vojskovođe na turskim dvorovima no ostaju svjesni svoga etničkog podrijetla te često svome imenu dodaju naziv Hrvat poput Adni Mahmuda - paše Anđelovića, Rustem – paše Opukovića, Pijal – paše i mnogih drugih. Povijesni izvori tvrde da je jedan od diplomatskih jezika na turskom dvoru u Istanbulu tada bio hrvatski te da su svi visoki činovnici u Istanbulu tada znali hrvatski, a među tim činovnicima je bio veliki broj islamiziranih etničkih Hrvata, veliki broj današnjih Turaka vuče podrijetlo od tih islamiziranih Hrvata.

S Turcima u hrvatska područja, posebice današnju Bosnu i Hercegovinu tada dolaze i elementi orijentalne, islamske arapske, perzijske i turske kulture. Mnogi elementi te kulture su prihvaćeni kako od strane islamiziranih Hrvata tako i, u manjoj količini, od strane Hrvata kršćana te kroz stoljeća postaju sastavni element hrvatske kulture tih krajeva, posebice narodne, pučke baštine, folklora i pjesništva. Orijentalni utjecaj se može pratiti u glazbi, spomenimo samo bosanski sevdah koji svi ozbiljni glazbeni kritičari danas smatraju izrazito specifičnim i vrijednim glazbenim izričajem. Islamsko pitanjeIako su nesumnjivo već u tim predturskim vremenima mnogi Hrvati došli u doticaj s islamom, mnogi ga prihvatili, kao što su i njihovi pretci prije toga prihvatili kršćanstvo te se kao trgovci, vojnici, plaćenici, mornari, ali i robovi raseljavali diljem islamskog svijeta, najveći doticaj Hrvata u domovini s islamom se dogodio prilikom višestoljetne invazije Turaka Osmanlija i njihove okupacije hrvatskih zemaljaZatim se orijentalni utjecaj može pratiti u arhitekturi, umjetnosti, književnosti, spomenimo arebicu, hrvaticu ili matufovaču, hrvatski način pisanja arapskim pismom kojim su na hrvatskom jeziku pisana mnoga književna djela proze i poezije. Najstariji predstavnik te hrvatske aljamiado-književnosti (opći naziv za književnost nekih europskih naroda pisanu pod islamskim utjecajem arapskim pismom na domaćem jeziku) jest neki musliman Erdeljac Mehmed, o kome ne znamo ništa potanje. Iz 1588. ili 1589. potječe jedna ljubavna pjesma, koja je objavljena pod naslovom ,,Chirvat turkisi'', što znači ,,Hrvatska pjesma''. U pjesništvu islamiziranih Hrvata, koje je katkada pod utjecajem naše starije narodne poezije, zastupane su ,,ilahije'' (pobožne pjesme), ,,kaside'' (poučne pjesme), političko-patriotske i misaone pjesme, ljubavna lirika, ,,mahzari'' i ,,arzuhali'' (predstavke) i neke legende. Nakon odlaska Turaka iz naših krajeva ti utjecaji su ostali kako među islamiziranim Hrvatima, kojih se većina danas naziva imenom Bošnjaka, tako i neki među kršćanima od Slavonije do Bosne i Hercegovine i dalmatinskog zaleđa te duž nekadašnjeg graničarskog područja.

Krajem 19. i u 20. – om stoljeću mnoštvo bosanskih muslimana se, prvenstveno pod utjecajem starčevićanske, pravaške ideologije koja je odbacivala podjelu naroda po vjeroispovijestima te je zagovarala poimanje vjere kao stvari najdublje osobne intime i duševnosti te tako u hrvatski korpus uključivala i hrvatske pravoslavce i muslimane te pripadnike ostalih, na hrvatskim područjima prisutnih, vjeroispovijesti, i dalje izjašnjavalo Hrvatima te su mnogi hrvatski muslimanski intelektualci svojim radovima pridonijeli ukupnom hrvatskom korpusu. Spomenut ćemo samo neke poput Muse Ćazima Ćatića, Safvet - bega Bašagića, Envera Čolakovića, Alije Nametka, a danas se oko desetak tisuća muslimana u Hrvatskoj i dalje izjašnjava etničkim Hrvatima kao i, pretpostavlja se, nekoliko tisuća u Bosni i Hercegovini. Tim muslimanima nije izvana nametnuta hrvatska nacionalna svijest već je ona u obiteljima bosanskih begova i aga, potomaka srednjovjekovnih hrvatskih plemića, stoljećima tinjala da bi ju preporodni rad dr. Ante Starčevića i njegovih suradnika i sljedbenika nanovo rasplamsao.

Također i početkom 20.-og stoljeća djeluje nekoliko visokopozicioniranih činovnika i javnih političkih djelatnika u Turskoj Republici koji se i dalje smatraju etničkim Hrvatima, a mnoštvo muslimana u Turskoj je i dalje svjesno svog hrvatskog etničkog podrijetla.

Nema čiste kulture

Kultura nijednog naroda nije potpuno čista već se sastoji od raznih autohtonih značajki i niza utjecaja okolnih kulturnih krugova, primanih tijekom stoljeća kroz povijesne procese. Tako i u hrvatskoj kulturi prevladavaju srednjoeuropski utjecaji (na području sjeverne tj. sjeverozapadne Hrvatske) i sredozemni utjecaji (na području južne Hrvatske) no isto tako posvuda, a posebice na područjima koja su bila pod turskom vladavinom (manje Slavonija, a više Bosna i Hercegovina) imamo mnoštvo orijentalnih utjecaja, u glazbi, narodnim nošnjama, običajima, jeziku, arhitekturi, umjetnosti.

Danas smo skloni odricati se tih orijentalnih utjecaja kao primitivnih, manje vrijednih, a najčešće se nameće stav kako su oni nasilno nametnuti za vrijeme turske okupacije te bi ih se iz tih razloga morali sramiti i brisati ih iz našeg nacionalnog identiteta. Također smo skloni odricati se sve literarne i umjetničke baštine hrvatskih muslimana, stvarane jedino i isključivo pod hrvatskim imenom.

No zapitajmo se što je s ostalim tzv. europskim elementima hrvatske kulture, zar nisu Mlečani činili strahovite zločine nad hrvatskim življem u južnoj Hrvatskoj te ju stoljećima gospodarski iskorištavali, zar nisu Nijemci, Austrijanci i Mađari stoljećima zatirali hrvatsko plemstvo, naposljetku i uništili plemićke obitelji Zrinskih i Frankopana, nametali svoj jezik, terorizirali i gospodarski iskorištavali hrvatske krajeve i hrvatsko pučanstvo, zar se nisu naposljetku čak i slavni Zrinski i Frankopani okrenuli traženju savezništva s Turcima kako bi se oslobodili austrijskog ropstva, zbog čega su i glave i posjede izgubili?

No mi smo i dalje skloni veličati sve što dolazi s danas potpuno dekadentnog i ne baš uvijek prijateljski raspoloženog Zapada, a stalno naglašavati opasnost i potrebu iskorjenjivanja onih nekoliko orijentalnih elemenata u hrvatskoj uljudbi.

Odricati se orijentalnih i islamskih elemenata hrvatske kulture znači osiromašivati hrvatsku kulturu, znači odricati se desetaka i stotina muslimanskih Hrvata koji su, posebice u 19.-om i 20.-om stoljeću stvarali mnoga umjetnička, posebice književna djela s izrazitim hrvatskim predznakom, znači odricati se svih onih tisuća muslimana koji su u dvadesetom stoljeću bilo kao politički radnici, bilo kao vojnici radili, borili se i ginuli za hrvatsku ideju. Nažalost, mnogi muslimani danas su se odrekli svoje pripadnosti hrvatskom korpusu, no to ne umanjuje doprinos hrvatskoj baštini svih onih islamskih Hrvata prije njih i usporedno s njima. Dapače, doprinos hrvatskih muslimana hrvatskoj uljudbi samo potvrđuje iskon i korijene onih koji se svojih korijena odriču.

Mi ne smijemo orijentalni svijet promatrati samo kroz svoje emocionalno i uistinu zastrašujuće iskustvo višestoljetnih turskih zuluma i osvajanja, nedavnih tragičnih sukoba katolika i muslimana u Bosni i Hercegovini te današnjih globalnih napetosti između Zapada i Istoka. Orijentalni svijet, islamski arapski, perzijski pa i turski je kroz stoljeća postizao vrhunska dostignuća na poljima umjetnosti, književnosti, pjesništva, filozofije, znanosti, medicine, arhitekture, tehnike. Mnoštvo elemenata naše europske civilizacije je preuzeto iz islamskog svijeta kroz razne, nekad miroljubive no nažalost često i ratne, dodire dvaju civilizacijskih krugova, a da mi tih utjecaja u svakodnevnom životu nismo niti svjesni. Bez mnogih tih orijentalnih elemenata nezamisliva je i naša današnja civilizacija. Kroz vjekove naših dodira s islamskim svijetom i mi smo Hrvati primili mnoštvo islamskih, orijentalnih elemenata u našu uljudbu te oni danas čine neodvojiv dio naše baštine, skladnu i harmoničnu ljepotu jedinstvenosti našeg hrvatstva.

Fenomen turbo folka

Orijentalni, islamski utjecaj na hrvatsku kulturu se može usporediti s utjecajem islamskih Maura na kulturu katoličke Španjolske. Nakon odlaska Maura s Pirinejskog poluotoka, ostao je njihov utjecaj vidljiv u španjolskoj umjetnosti i kulturi pod nazivom stila mudéjar. Maurski elementi su se zadržali u umjetnosti i folkloru katolika, a tokom vremena spajali su se i kombinirali s ostalim europskim stilovima što je rezultiralo mnogim vrijednim umjetničkim, arhitektonskim i drugim djelima te općim obogaćivanjem španjolske kulture.

Potrebno je tu spomenuti fenomen tzv. cajki tj. turbo folka koji se posljednjih desetljeća uvukao u hrvatske prostore, a često se povezuje s orijentalnim, istočnjačkim utjecajima. Potrebno je naglasiti da je turbo-folk nepoćudan za Hrvate i općenito za sve kulturne i civilizirane narode, ne prvenstveno zbog svog orijentalnog prizvuka već zbog svojih priglupih tekstova te potpuno neprihvatljivih i štetnih obrasca ponašanja koji taj glazbeni izričaj promovira. Iako se često u javnosti taj izričaj naziva i narodnjacima tj. narodnom glazbom, on s izvornom narodnom glazbom veze nema već se radi o razno raznim mješavinama lakopamtljivih primitivnih tekstova te jednostavne primitivne instrumentalne pratnje nad kojim se zgražaju svih folkloristi i istinski poznavatelji narodne glazbe i folklora, bez obzira kojem narodu pripadaju.

Mnogi današnji tzv. veliki europski Hrvati skloni su se odricati mnogih značajki hrvatske narodne baštine, folklora, glazbe, nošnji, običaja koji imaju čak i najmanji orijentalni prizvuk zaboravljajući pritom da su su ti orijentalni elementi sa stoljećima narodnog života urasli u hrvatsko narodno tkivo, u korpus hrvatske baštine baš kao i razni srednjoeuropski i sredozemni elementi, s time da su orijentalni elementi u hrvatskom narodnom biću u puno manjem postotku u odnosu na druge, no zbog svoje specifičnosti i egzotičnosti čine svojevrstan „začin" hrvatske kulture i narodne baštine. Narodna baštinaMnogi današnji tzv. veliki europski Hrvati skloni su se odricati mnogih značajki hrvatske narodne baštine, folklora, glazbe, nošnji, običaja koji imaju čak i najmanji orijentalni prizvuk zaboravljajući pritom da su su ti orijentalni elementi sa stoljećima narodnog života urasli u hrvatsko narodno tkivoČesto se mnoštvo prigovora na baštinu određenih regionalnih skupina Hrvata kao primitivnu, zaostalu, balkansku čuje i od raznih liberalnih, tzv. modernih krugova, a u stvari duboko šovinističkih pa čak i rasističkih, uistinu balkanskih krugova u istinskom smislu te odrednice. Mnogi danas, nažalost, za hrvatstvo smatraju prihvatljivijom raznu britansku ili skandinavsku glazbu s kojom nikad doticaja nismo imali od izvorne hrvatske s orijentalnim elementima s pretežito bosanskohercegovačkih područja.

Istina, i orijentalni elementi su došli sa strane, u početku su bili strani, ponekad su nametani silom i naknadno su ukomponirani u naše narodno tkivo, no isto tako su ukomponirani i svi ostali elementi sa zapada, sjevera ili juga u mnogo većoj količini. Svi ti elementi stoljećima žive s nama, žive u našim pjesmama, kraj naših ognjišta, u našim nošnjama. Kroz istarske sopile preko dalmatinskih klapa, slavonskih tamburica, međimurskog cimbala do hercegovačke gange i gusli te bosanskog sevdaha i šargija protežu se utjecaji raznih civilizacijskih krugova, u jednom dijelu jači, u drugom manji, nešto od toga vuče podrijetlo iz daleke maglovite hrvatske prošlosti, nešto iz novijih vremena, no sve ima vrijednost i sve je s vremenom neraskidivo uraslo u hrvatsko narodno tkivo. Nacionalna kultura nije statična stvar zamrznuta u vremenu već se ona iz godine u godinu rafinira i nadograđuje, obogaćuje i mijenja, no uvijek je jedinstvena u svojoj različitosti, svi vanjski utjecaji koji se uspješno asimiliraju i nosioci kulture ih prihvate na svoj način, modificiraju i oblikuju prema vlastitim preferencijama, postaju neodvojivi dio matične kulture, oni utjecaji koji se ne uspiju asimilirati na taj način jednostavno otpadaju.

Ne trebamo dokazivati našu pripadnost

Mi Hrvati nemamo razloga kome dokazivati našu pripadnost zapadnoeuropskoj civilizaciji, dapače tu smo pripadnost stoljećima svjedočili vlastitom krvlju, od Domagoja preko Nikole Šubića Sigetskog pa do najnovijih dana, no isto tako nemamo razloga odricati se svih onih, u odnosu na ukupnu hrvatsku baštinu minimalnih, orijentalnih utjecaja na našu uljudbu koji mogu samo obogaćivati naše narodno biće kao i sveukupne kulturne baštine muslimana stvarane pod isključivo hrvatskim imenom. Većinski gledano mi smo narod srednjoeuropskog i sredozemnog kulturnog kruga u kojem orijentalni utjecaji čine manjinu no čine svojevrstan „začin" koji nas samo obogaćuje i može samo pridonijeti boljem razumijevanju Hrvata sa svjetskim orijentalnim civilizacijama s kojima htjeli to ili ne, imamo mnogo zajedničkog. Naposljetku, sve se to može iskoristiti i za političku i gospodarsku suradnju na korist Hrvatske i hrvatskog naroda.

Sve elemente hrvatske kulture mi moramo savjesno i odgovorno njegovati i promicati bez obzira iz kojeg kulturnog kruga dolazili jer su kroz stoljeća to postali samo hrvatski elementi. Mi se nemamo čega sramiti, Zapad jesmo, ali Zapad s istočnjačkim "začinom", s jednim blagim, prozračnim orijentalnim tonom, i to je naše bogatstvo, veličina naše hrvatske narodne hrvatske duše, a ne razlog da sami sebi nabijamo komplekse kao što to mnogi danas rade u ime neke velike zapadne civilizacije koja nas je nebrojeno puta prevarila i iskoristila. Talijan Montecuccoli je skršenih ruku gledao dok je hrvatski Zrin gorio, a Turčin Ferhad - beg, zadivljen junaštvom hrvatskih branitelja Gvozdanskog, naredio da se hrvatski mučenici pokopaju po kršćanskom obredu kao junaci.

Josip Medak