Josipović Hrvatsku vodi ravno u Jugosferu

Kako se približava datum parlamentarnih izbora, sve je jasnije kako će tzv. Kukuriku koalicija vrlo vjerojatno osvojiti vlast. Organizirana alternativa na tzv. desnici, koja bi se mogla ozbiljnije suprotstaviti jugo-ljevičarskoj Kukuriku koaliciji jednostavno ne postoji, niti ima ikakvih izgleda da bi se do izbora mogla formirati,HDZ u paniciVladajući HDZ posljednjih dva mjeseca čini sve kako bi privukao glasove odbjeglih desnih birača, koji su s pravom odlučili uskratiti mu glas poradi podaničke politike koju vodi unazad 8 g. ma koliko neki idealisti – ne shvaćajući kako bez nekoliko milijuna kuna i izgrađene stranačke infrastrukture nema ozbiljne kampanje – u svojim snovima maštali drugačije.

HDZ-ova predizborna retorika

Vladajući HDZ posljednjih dva mjeseca čini sve kako bi privukao glasove odbjeglih desnih birača, koji su s pravom odlučili uskratiti mu glas poradi podaničke politike koju vodi unazad 8 g. Predsjednica Vlade Jadranka Kosor tako je prilikom proslave Oluje pozdravila generale Gotovinu i Markača, dok je nedavno poručila predsjedniku Srbije Borisu Tadiću kako su prošla vremena kada se je Beograd pitalo za dopuštenje što činiti. Iako bi se posljednji potez – kakvog doista u Hrvatskoj nismo mogli vidjeti posljednjih jedanaest godina – mogao protumačiti kao državnički potez, i više je nego jasno kako je ovdje riječ o predizbornoj retorici, tj. o igri na sve ili ništa. Naime, očigledno je kako će HDZ graditi kampanju na pojačanoj nacionalnoj retorici i mobilizirati birače potrebom obrane Hrvatske od „crvenih" (iako i u samome HDZ-u takvih ima lijepi broj), unatoč saznanju kako se tako nešto zasigurno ne će svidjeti bruxelleskim i drugim inozemnim nalogodavcima.

Borba za vlast

JosipovićMeđutim, u borbi za vlast – u kojoj Kukuriku koalicija već sada ima dobranu prednost – HDZ će imati još jednog ozbiljnog protivnika – predsjednika države Ivu JosipovićaMeđutim, u borbi za vlast – u kojoj Kukuriku koalicija već sada ima dobranu prednost – HDZ će imati još jednog ozbiljnog protivnika – predsjednika države Ivu Josipovića. Iako predsjednik države prema ustavnim ovlaštenjima i ograničenjima ne bi smio agitirati niti za jednu političku opciju kristalno je jasno kako Kukuriku koalicija u njemu ima vjernoga političkog saveznika. U narednim mjesecima tako možemo očekivati kako će Josipović sve češće i češće kritizirati aktualnu vlast, što će pak ići u korist Kukuriku koalicije. Takvo agitiranje u korist Kukuriku koalicije – koje je doduše unutar ustavnog okvira, ali s poštenom političkom utakmicom nema veze - zapravo je već započelo.

Nedavno Josipovićevo izrugivanje iz Jadranke Kosor i HDZ-a - prozivanje HDZ-ove koalicije kao „kukulele koalicije" – ne znači ništa drugo nego tjeranje vode na mlin Kukuriku koaliciji, koja ni sama nema nikakvu viziju razvitka Hrvatske, nego joj je jedini cilj osvojiti vlast i zadovoljiti bolesne karijerističke ambicije kojekakvih političkih kreatura i lovaca u mutnom.

Jeremićevo sprdanje s hrvatskom premijerkom

Zanimljivo je kako se nekako u isto vrijeme s Kosoricom sprda i srbijanski ministar Vuk Jeremić, što bi nekoga zluradog promatrača moglo navesti na razmišljanje ne radi li se tu zapravo o dogovoru, s obzirom na to da u uredu predsjednika Josipovića važnu riječ ima britansko-srpski igrač Dejan Jović, dok je Jeremić i sam školovan i intelektualno formiran u Velikoj Britaniji. U svakom slučaju – iako se o politici Jadranke Kosor može reći malo što dobroga – pomalo je degutantno kad predsjednik države izruguje predsjednicu Vlade vlastite države na način kako to čini i uspjenjeni i iskompleksirani (mater mu je, naime, muslimanka pa mora biti veći Srbin od najvećeg Srbina) velikosrbin Vuk Jeremić.

Josipović kao Tadićev saveznik

TadićIako se Tadića u hrvatskim medjima pokušava prikazati kao tobože „proeuropskog političara" – te iako ga neki na hrvatskoj desnici doživljavaju kao političara projugoslavenske orijentacije – dojma sam kako je Tadić zapravo političar pročetničke orijentacije, kojemu su europejstvo i jugoslavenstvo samo maska za velikosrpski program koga zastupaMeđutim, čak i ako zanemarimo sve što je prethodno rečeno, vidljivo je kao dan kako u osobi Ive Josipovića vjernoga saveznika nema samo Kukuriku koalicija, nego on predstavlja i važnog strateškog saveznika Borisa Tadića i srbijanske politike. Koliko je za tu za Hrvatsku neveselu činjenicu zaslužan već spomenuti Jović, a koliko sam Josipović gaji srbofilna nagnuća i osjećaje, nije poznato, no očigledno je da Josipović svojom politikom podilaženja Tadiću Hrvatskoj čini ogromnu političku štetu. Iako se Tadića u hrvatskim medjima pokušava prikazati kao tobože „proeuropskog političara" – te iako ga neki na hrvatskoj desnici doživljavaju kao političara projugoslavenske orijentacije – dojma sam kako je Tadić zapravo političar pročetničke orijentacije, kojemu su europejstvo i jugoslavenstvo samo maska za velikosrpski program koga zastupa.

U izjavi za Slobodnu Bosnu Vladimir Popović Beba, bivši šef odjela za odnose s javnošću ubijenog srbijanskog premijera Zorana Đinđića, tako je za Tadića naveo sljedeće

„(...) Drugi aspekt je činjenica da je Tadić u političkom smislu apsolutno zavisan od politike staraca, Brozovih i Miloševićevih apologeta, koji sebe vole nazivati disidentima. To su inače vječiti zaljubljenici u Oznu i nikad neprežaljenu Rankovićevu UDBA-u. Na čelu njih je akademik bez srednje škole Dobrica, potom agent UDBA-e, akademik sa srednjom školom Matija, ali i tata Borisa Tadića, Ljubivoje, zaljubljenik u opskurne likove od Klare Mandić pa nadalje. Ova grupa staraca je dolazak na čelo države Tadića doživjela kao ličnu pobjedu i dolazak na vlast njihove grupe, koja će koristiti funkciju predsjednika Srbije i najveću stranku u Srbiji DS kao sredstvo za ispunjenje svih ambicija koje u prethodnih 60 godina nisu bili u stanju realizirati. Tako su svoje nikad neprežaljene neuspjehe iz memoranduma zamislili realizirati sada drugačijim metodama. Čuvene njihove parole su upravo bile - Srbija je dobivala u ratovima, ali gubila u miru! Sada su riješili da to rade drugačije! Da Srbija kao najveća, najbrojnija i najutjecajnija država ex Jugoslavije bude lider u regiji, da zadobije povjerenje EU činovnika i da drugačijim metodama ostvari stare ambicije osnivača Golog otoka i ostalih stradija građana Jugoslavije (...) oko Tadića imate opasnu ekipu zločinaca, ratnih huškača i profitera koja insistira na tezi o samoopredjeljenju Republike Srpske (ako može Kosovo) i to čini regiju i, posebno, Bosnu i Hercegovinu nestabilnom (...)".

Slično o Tadiću u posljednjem broju matičina Vijenca svjedoči i srbijanski književnik Vidosav Stevanović. Na pitanje novinara Andrije Tunjića „Je li točno da je Ćosić i dalje intimni savjetnik Borisa Tadića? Da ćosićevska politika i dalje sve drži pod kontrolom" Stevanović odgovara:

" (...)Ne znam tko je savjetnik Borisu Tadiću, ali sudeći po njegovoj politici imam dojam da ima vrlo loše savjetnike. Po odnosu njegovih medija prema Ćosiću njemu je još na prvom mjestu ideologija Dobrice Ćosića, bez obzira što je Srbija izgubila sve ratove i sve međunarodne bitke, i bez obzira što je krajnji čas da se promjeni ta politika i da Srbija krene svojim prirodnim putem".

Političko prijateljstvo

Političar kojemu je savjetnik Dobrica Ćosić, intelektualni otac velikosrpske agresije na Hrvatsku, zasigurno se ne može smatrati političarom koji Hrvatskoj želi dobro, a to što predsjednik Josipović – kojemu su stvarna Tadićeva uvjerenja zasigurno poznata, jer Josipović ne spada u neinformirane političare – s Tadićem gradi i osobno i političko prijateljstvo, to samo svjedoči kakva garnitura stranih poslušnika vlada Hrvatskom. Ako na vlast dođe Kukuriku koalicija bojim se samo da će tada svako ministarstvo imati svoga Jovića, koji će iz sjene vuči konce. Ako se takav scenarij želi izbjeći pet je minuta do dvanaest da tašti desničari sjednu za isti stol i dogovore suradnju. U protivnom bi nas Jovići do Jugosfere mogli progurati prečacem. A Jugosfera je, dakako, samo ljepši naziv za - Srbosferu...(ll)