Do kada će takozvana antikorupcijska Hrvatska šutjeti?

Mnogo buke diglo se svojevremeno i dizalo sustavno i opetovano, kada je trebala započeti gradnja strateški važnog Pelješkog mosta. Navodilo se tko je sve od privilegiranih, od onih kojima su Prostorni planovi bili dostupni mnogo prije nego javnosti, kupio goleme parcele uz krajnje točke budućega mosta. Navodile su se cifre pri kupnji i naknadna (silno uvećana) vrijednost istih parcela. Naravno, tako je to uvijek kada treba optužiti tobožnju desnu struju hrvatskog političkog života. No, pri tim kupovinama nije onemogućavan cestovni, trajektni ili bilo koji drugi promet putnika i roba.

Kako oni koji "znaju" poskupljuju gradnju u Hrvatskoj

Neki tvrde da su nas i kilometri auto-cesta u konačnici došli ogromne novce upravo zato što su odabrani pojedinci kupili parcele na samoj budućoj trasi auto ceste. A zatim je uslijedio otkup, tobože od prvoga vlasnika. Princip je isti: privilegirani iz vlasti, temeljem svoga položaja došli su u priliku vidjeti Prostorne planove koji su ostalima bili vrlo dugo nedostupni. Hrvatska je očito u kamenom dobu demokracije, zakonodavstva i prava pa se ovakvo otvoreno i besramno pljačkanje državne blagajne, ovakvo ilegalno bogaćenje godinama toleriralo. Naravno, uvijek se prozivaju pojedinci, a nikada se ne govori da je sustav taj zbog kojega oligarhija krade koliko i kada želi. I mada su oba prethodna primjera riješena relativno brzo pa je Hrvatska ipak nesmetano dobila brojne nužne kilometre novih auto-cesta, najnoviji primjer pokazuje dokle kriminalni um može ići. Može ići onda kada sustav ne reagira, kada je sustav korumpiran i kada postoje nedodirljivi i raja (ostali su slojevi „nebitni“).

Od kako se početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća započelo redovito prevoziti automobile s kopna na otok Rab i povratno, sanjalo se o skraćenju plovidbene rute i o većim trajektima. Tako je plovidba u početku godinama trajala čak i sat i po, i to na relaciji mjesto Jablanac luka Rab NedodirljiviI mada su oba prethodna primjera riješena relativno brzo pa je Hrvatska ipak nesmetano dobila brojne nužne kilometre novih auto-cesta, najnoviji primjer pokazuje dokle kriminalni um može ići. Može ići onda kada sustav ne reagira, kada je sustav korumpiran i kada postoje nedodirljivi i rajau gradu na istoimenu otoku… Zatim je sedamdesetih godina izgrađeno pristanište Pudarica na sredini plovnoga puta, plovidba je bitno skraćena a došli su i novi/prerađeni trajekti, nekadašnji transporteri tenkova. Kada je u osamdesetim godinama plovidbena ruta polovno prepolovljena a broj trajekata povećan, bilo je to u vrijeme kada je jedan san već bio vrlo star: san o novoj široj i većoj luci, ali na kopnu.

Kada je u osamdesetima plovidbena ruta i po drugi puta prepolovljena i izgrađen golem radni plato u uvali Mišnjak na Rabu, znalo se da je to to – dalje ili bliže Jablancu nije se više moglo. Malo mjesto Jablanac s uskim ustima uvale i samo s dvije betonske kosine za prihvat trajekata odavno je postalo potpuno neadekvatno. Bile su to zlatne godine rabskoga a i hrvatskoga turizma kada je na otok dolazilo i do 35.000 gostiju ili više od četiri puta više nego što je otok imao stanovnika. No, iako je san o novoj luci na kopnu bio vrlo star, i iako to zapravo i nije bio neki iracionalan san jer se znalo da je novu luku moguće sagraditi samo u neznatno sjevernijem zaljevu Stinica, do njezine realizacije nikako da dođe.

Čačićeva pohlepa sprječava razvoj turizma

A onda je odjednom prije koju godinu započeto prvo proširivanje Mišnjaka i ne samo to: prvi gliboderi stali su rovati morsko dno u uvali Stinica i zabijati prve pontone. Nitko nije vjerovao da će luka ikada biti sagrađena. Međutim mnogi su se početkom ove godine spustili po novoj cesti do Stinice i ugledali potpuno dovršenu luku: betonski gatovi, masivni bokobrani, brojne jake bitve. Sve. Ali. Ali netko je i opet imao privilegiran status… Uvidom u prostorne planove izabrao je parcelu tik do parcele na kojoj je sama luka. Preko treće osobe kupuje zemlju koja jasno nije pomorsko dobro. I tako kad se dugo-očekivana cesta spustila gotovo do luke i kad jeDržava i ČačićGdje je tu pravna država da postavi pitanje koje je još parcele kupio Radimir Čačić i zašto je kupio baš taj tada potpuno bezvrijedan kamenjar? Nije li riječ o privilegiranom statusu i zloporabi položaja? Jedan čovjek maltretira cijeli jedan otok i njegov stoljetni turizam štoviše već i sama luka izgrađena a ne mali novci utrošeni – kao trn u oku ispriječio se vlasnik onih 100-200 metara parcele i bez srama izašao u javnost. Novine su povremeno pisale o Radimiru Čačiću koji još čeka mađarsko suđenje, a u međuvremenu traži visok iznos za „svoju“ parcelu. A zatim su članci počeli izlaziti o rabskoj sramoti, o gužvama u trajektnoj luci, o lažnim općinskim obećanjima kojima se neodgovorno najavljivalo otvaranje Stinice samo za trajektni promet već prvog srpnja… Ali od svega ništa. Ili nema dogovora ili je započelo parničenje. Bilo kako bilo pale su već i takozvane kolateralne žrtve – neki dan kada je more u Jablancu bilo krvavo a trajekt je uletio među kupače. I?

Nikome ništa! Gdje je tu pravna država da postavi pitanje koje je još parcele kupio Radimir Čačić i zašto je kupio baš taj tada potpuno bezvrijedan kamenjar? Nije li riječ o privilegiranom statusu i zloporabi položaja? Jedan čovjek maltretira cijeli jedan otok i njegov stoljetni turizam. Nije li pravna država Hrvatska, antikorupcijska Hrvatska mogla vlasnika izvlastiti, pustiti luku u promet, spriječiti prolijevanje krvi, pa onda neka se godinama vodi spor o visini naknade ovom prostodušnom vlasniku. Spor koji u nas teško da može biti kraći od osam godina, ma o čemu se radilo. Inače, u demokratskome se svijetu ovakvi sporovi s privilegiranima rješavaju sasvim drugačije: policija pozvoni na vrata i odvede „promućurnog“ vlasnika na saslušanje kod istražnog suca, a bageri svoje završe za nepunih tjedan dana. Ako vlasnik uspije dokazati da nije bilo iskorištavanja i zloporabe položaja – slijedi otkupnina. U protivnom druženje s ostalim promućurnima iza rešetaka. Rab još sanja svoju novu luku na kopnu. Strašno je samo to što je i ona i 99 % prilazne ceste već završeno. Odavno!

Javor Novak