Mit o ratnim zločinima u obrani

Kao što je stvoren mi, po kojem se izriču presude u Haagu, o „zajedničkom zločinačkom pothvatu“ protiv našeg obrambenog Domovinskoga rata devedesetih godina prošlog stoljeća, tako je iskonstruiran i mit o ratnom zločinu navodno počinjenom od strane koja se u tom ratu branila, a po kome su već izrečene i osude našim vojnicima i generalima, od kojih neki kazne već i izdržavaju.

Presedan u povijesti

Ne, i doista ne, nitko od povjesničara ili bilo koga od znatiželjinih istraživača, do sada nije predstavio, i ne vjerujem da će tko to moći učiniti, dokaze ili dokumente kako je netko u povijesti ratova odnosno agresija ili okupacija, kao pobjednik u ratu, tj. država pobjednica nad agresorom uhićivala svoje generale ili branitelje i sudila im kao ratnim zločincima. Da, ovo što se događalo s pobjednicima u ratu na ovim hrvatskim prostorima će u budućnosti, nadolazećim naraštajima, izgledati kao mit ili legenda, ali tek samo u priči, dok se netko ne sjeti i kaže: „Ali, ovo je sve dokumentirano, zapisano, pa čak što više postoje i videozapisi sa suđenja odnosno izricanja presuda. I ne samo to, nego sada bivši predsjednik iste države pobjednice svjedoči na sudu u Haagu protiv svojih generala, a tolike je deaktivirao iz službe i umirovio, jer su se usudili javno braniti pred raznim progoniteljima vrijednosti obranbenog rata i drugih domoljubnih vrijednosti.

Ne tako davno, na ovom istom Portalu, sam pisao o“mitu Kristova Uskrsnuća“, tj. o čuvenoj židovskoj sintagmi, pravorijeku hramske svećeničke vlasti u to doba, kako Krist nije uskrsnuo, nego su ga njegovi apostoli ukrali dok su stražari Kristovog groba spavali. I tako je, slijedom toga, nastao progon i ubijanje Kristovih sljedbenika (kršćana). Ono što je nekada bilo za javnost važno, tj. što je hramska vlast u Jeruzalemu rekla, držala i objavljivala, tako je i za današnju svjetsku javnost važno ono što se kaže u Bruxellesu, Londonu, New Yorku ili u Washingtonu.

Uloga stranih čimbenika

Poraz nije porazI sad ta ista svjetska politička sila i elita ne priznaje svoj apsolutni poraz nego ga želi pretvoriti u relativnu pobjedu preko juridičkog rata u HaaguZnamo, i nema potrebe polemizirati, da je“svjetska politička“ odluka bila, devedesetih, očuvati Jugoslaviju a ne nekakva samostalna i slobodna Hrvatska ili Slovenija, pa znamo što se dogodilo. Rat! Ali rat je netko dobio, a netko izgubio. I sad ta ista svjetska politička sila i elita ne priznaje apsolutni poraz nego ga želi pretvoriti u relativnu pobjedu preko juridičkog rata u Haagu, gdje smo mi za njih glineni golubovi; nismo ni što je bio David u odnosu na Golijata. To je doista neobičan pothvat, kakav se do sada nije dogodio u povijesti civilizacija, međunarodni pothvat protiv jednog malog naroda kao što je hrvatski. Ja sam to imenovao ovako: Juridički zločinački pothvat protiv Hrvatske, što mi je pod istim nazivom, doslovno, objavljeno kao članak u Hrvatskom listu od 15. srpnja 2007., a to je, ujedno, parafraza njihovom, u Haagu na sudu izmišljenom zajedničkom zločinačkom pothvatu, stavljenom nama na teret, da smo ga izvršili u Oluji protiv agresora, u Hrvatskoj.

Nije bilo teško ili pak dramatično „svjetskoj političkoj eliti“ gledati kako agresori bacaju krmače (aviobombe) s 500 kg eksploziva na vukovarsku bolnicu ili čuti što se dogodilo s ranjenicima, pa što bi im bilo teško izjednačiti agresiju i obranu, tj. i jednu i drugu stranu teretiti terminom ratnog zločina.Tako i današnji predsjednik RH,Hrvatska "pomoć"Tako i današnji predsjednik RH govori da su i na strani naše obrane prema agresoru počinjeni ratni zločini zdušno, u svakoj prilici, kad je riječ o zločinima u ratu o kojem je ovdje riječ, govori da su i na strani naše obrane prema agresoru počinjeni ratni zločini. On, doktor iz područja pravnih nauka! Kakvog li doktorata odnosno doktoranda!

No, ipak, u budućnost će se prenijeti ne samo mitovi i legende, nego ostavština vrlo inteligentnih pojedinaca, grupa, zajednica, udruga, od običnih ljudi do vrhunskih akademika, koji su dokumentima, videozapisima, znastvenim radovima objasnili što se događalo devedesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj i osobito kakva je cijena slobode odnosno koliko je života darovano za slobodu Hrvatske.

Mythos

U prenesenom smislu riječi grčka riječ mythos bi značila: bajka, izmišljotina, nevjerodostojan prikaz nekih događaja. Tako se dakle želi dakle u Haagu, gotovo na bajkovit način, dokazati tzv. zajednički zločinački pothvat. Isto se događa i s pojmovima: agresija i obrana, tj. na izmišljen ili na bajkovit način se smisleno izjednačavaju, jer izvršiti agresiju na jedan narod, i bit podržan od svjetskih sila, pa izgubiti rat (nije uspjela agresija), znači po njima biti napadnut od onih koji su se branili, te je isto kao da su oni izvršili agresiju na neuspjelog agresora. I djeca znaju da riječi napad i obrana ne mogu imati istu težinu, pa tako i čini koji za posljedicu imaju ubijanja ljudi ili razaranja naselja i svih vrijednosti na tom prostoru ne mogu imati istu težinu odnosno kvalifi kaciju, kada jedno i drugo čini agresor, u cilju osvajanja tog prostora, ili kad se barnitelj bori za opstanak, za život i vlastiti prostor.

Da, Hrvati, vi ste se branili ali u zločinu, za što terbate odgovarati, govore silnici svijeta. “Da Kriste, tebe nema u grobu, ali oteli su te tvoji dok su naši spavali (stražari)“. Nihil nova sub sole – ništa novoga pod suncem! Ali u mjesecu lipnju, ove godine, imali smo velikog gosta iz Rima, u kojem gradu je prvi Kristov apostol Petar svjedočio pravo Kristovo uskrsnuće, a koji, dragi nam gost, cijelom svijetu svjedoči ono što svi rimski carevi progonitelji nisu uspjeli zatrti, pa ni mnogi poslije njih. Tako i istina o našem Domovinskom ratu, i pobjeda koja je dio te istine, ne će biti zatrta od bilo kojeg zemaljskog suda. Žrtvama nevinih bit će zabetonirana naša sloboda, jednako kako je krvlju mučenika podignuta nepobjediva Crkva Kristova. Što može Golijat ako je Bog na Davidovoj strani?

Nikola Bašić