Đuro Brodarac, još jedan utamničeni hrvatski general

Ne prestaje progon hrvatskih branitelja Domovinskog rata što potvrđuje nedavno uhićenje hrvatskih branitelja s područja Siska, generala Đure Brodarca, brigadira Vladimira Milankovića i Drage Bošnjaka pripadnika specijalne policije PU Sisak tijekom 1991. godine.

Kalvarija hrvatskih branitelja se nastavlja, do kada i gdje je tome kraj pitaju se domoljubno osviješteni Hrvati i svi građani koji su dušom i srcem sudjelovali u Domovinskom ratu, u obrani od srbočetničke agresije na našu Domovinu.

Tijekom proteklih dana to se poglavito pitaju žitelji grada Siska i Banovine, jer će dovijeka pamtiti okrutnost srbočetničkih hordi koje su počinile strašne zločine na prostoru Banovine. Grad Sisak, uz ostale hrvatske gradove koji su se nalazili na prvoj crti bojišnice pretrpio je strašna razaranja od srbočetničkog agresora. Još uvijek su hrvatskoj javnosti, poglavito sisačkoj, u sjećanju video zapisi zbjega pučanstva s područja Banovine na pontonskoj skeli u Letovaniću, beživotnih tijela hrvatskih civilnih žrtava s područja Banovine mučenih i stradalih od četničkih noževa i sjekira, zatim, požara u Sisačkoj rafineriji koji je prijetio ekološkoj katastrofi i teško oštećenoj Energani u Sisačkoj željezari nakon topničkog srbočetničkog napada. U sjećanju su i video zapisi grada Siska pod stalnim topničkim i raketnim napadima iz više cijevnih raketnih bacača srbočetnika potpomognutim takozvanom JNA iz kasarne Vasilj Gačeša u Petrinji i iz Donjeg Hrastovca, te topničkim i minobacačkim napadima sa bijele stijene iznad Hrastovice. Tu su i video zapisi brojnih sela na Banovini u plamenu, primjerice Viduševac, pa video i tonski zapisi prijetnji zloglasnog srbočetničkog komandanta Slobodana Tarbuka žiteljima grada Siska. Peta kolonaČitavo vrijeme od početka 1991. godine, odnosno od početka Domovinskog rata, u gradu Sisku djelovala je peta kolona čiji su pripadnici „uredno" obavještavali komandu takozvane Krajine o situaciji u gradu SiskuNjegovi su tenkovi T-84 neprestano bili u pogonu u Kotar šumi pokraj Mošćenice, uz Sunju i Komarevo, legendarne bojišnice na Sisačkom području, bojišnice koja se prostirala u dužini oko 160 km, da dalje ne navodim.

Ipak, moram spomenuti, jer to je važna činjenica i lako provjerljiva - čitavo to vrijeme od početka 1991. godine, odnosno od početka Domovinskog rata, u gradu Sisku djelovala je peta kolona čiji su pripadnici „uredno" obavještavali komandu takozvane Krajine o situaciji u gradu Sisku. Spomenuti petokolonaši povremeno su snajperskim pucnjavama pokušavali izazvati kaos u Gradu (npr. slučaj na Viktorovcu i na Trgu I. Internacionale, Trgu koji je nakon Domovinskog rata preimenovan u Trg Ivana Meštrovića).

Svemu naprijed navedenom usudio se suprotstaviti uhićeni Đuro Brodarac, Vladimir Milanković, Drago Bošnjak i mnogi hrvatski dragovoljci, hrvatski branitelji i hrvatski redarstvenici koji su u Sisku branili svoj dom i svoju Domovinu, a mnogi su položili i život na Oltar Domovine. Zbog odvažnosti, ljubavi prema hrvatskom narodu i svim građanima koji ljube hrvatsku državu i spremnosti u obrani Lijepe naše od srbočetničkog agresora, dvadeset godina poslije, Đuro Brodarac, Vladimir Milanković i Drago Bošnjak, uhićeni su.

Činjenice koje sam naveo godinama se prešućuju, ni riječi o tome nema u hrvatskom medijskom prostoru. Zasigurno, tako je bilo i u mnogim hrvatskim gradovima: Karlovcu, Zadru, Osijeku, Vukovaru, Dubrovniku i ostalim gradovima na prvoj crti bojišnice. Šutnja o tome dovela nas je tu gdje jesmo, progon hrvatskih branitelja i uhićenja se nastavljaju, cilj svjetske masonerije je izjednačiti žrtvu i agresora, stoga se o tome mora progovoriti javno, odmah, jer niti jedan domoljubno osviješteni Hrvat ne može ostati ravnodušnim na spoznaju da progon hrvatskih branitelja i dalje traje i na tragu te spoznaje pitanje se nameće samo po sebi: „Tko je sljedeći na redu?".

I na kraju još jedna važna činjenica, manje poznata hrvatskoj javnosti. Potpisnik ovog teksta posjeduje izvorni primjerak lokalnog sisačkog tjednika „Jedinsto", tiskanog nadnevka 13. siječnja 1972. godine, Tjednika u kojem na osmoj stranici u rubrici Petrinja - kronika piše, citiram:

Sjednica općinske konferencije SK,

Naslov: Osuda kontrarevolucionarne djelatnosti,

Podnaslov: Neprijateljsko djelovanje

Kada je riječ o kontrarevolucionarnoj aktivnosti rekao je Lamza - treba istaknuti da je najznačajniji vid djelovanja hrvatskih nacionalista bio izražen kroz rad grupe koju je vodio Joso Vujić, kao i djelovanjem Matice hrvatske. Posebno je okvalificiran, kao neprijateljski akt, održavanje ilegalnog sastanka 18. ožujka 1971. godine u Gorama, kojem je prisustvovalo 15 osoba. Među ostalima, na sastanku su bili Boris Šegota, Đuro Brodarac, Joso Vujić, Nikola Škrljac i neki drugi građani."

Dragutin Bauman,
član Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva