Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Zašto je Republika Hrvatska banana republika
Poznato je da je banana ukusno i zasad na našem tržištu vrlo učestalo tropsko voće. Omiljeno je voće među djecom, među školarcima, među tenisačima, među majmunima i među hrvatskim komunistima. Prednost je banane naspram većine drugog voća što, poput kruha i vode, ima stanovitu neutralnost zbog koje se može kombinirati s ostalom hranom pa tako nastaju slastice poput Bananka, banana-splita, čips-banana, pa čak postoje pizze od banane i pritom nikome ta banana nije prenametljiva, a još manje penetrira u nečiju privatnost. Za razliku od hrvatskih komunista, da naglasim. Banane sadrže prirodne šećere koji daju trenutne, podržavajuće, krepke i hranjive količine energije. Trenutačno liječe živčanost! Ukratko, banana je omiljeno voće zbog svojih odlika koje nas čine sretnima, jer banana potiče lučenje serotonina koje je poznat ko "hormon sreće".
Od inverzije do perverzije
No kamo sreće, da našim komunističkim sinovima i unucima nije u ustima banana kad se nastoji Hrvatsku opisati onakvom kakvu je oni nisu željeli. Tada im je impresijski vrhunac spomenuti da je Republika Hrvatska banana-republika.
Kakav kreativni, ali i selektivan bauk! Banana-država ili banana-republika je pogrdan naziv za države koje su politički nestabilne, ovisne o poljoprivrednom izvozu jedne monokulture (najpoznatiji je slučaj sa takvim državama u Srednjoj Americi koje su izvozile banane, pa je po njima ovaj pojam i nastao), a vlast drži korumpirana skupina. To je potpuno točno, komunisti su u pravu. Penisoliko voće opisuje ovdašnje prilike savršeno od konkretnog pa do općeg! "Država nam je stvarno u banani!" - reče neki peder. Ali oni u tom opisu ne nalaze sebe, nego sve ono što zaobilazi njih i njihovo odurno privijanje uz bananoliki politički totem kojem se ovaj narod veće desetljeće klanja. Iako su Republika Hrvatska i njene kroat-inkvizističke institucije (koje samo u tom slučaje rade "svoj" posao) poznate po tome da su besprijekorne u izvozu jedne namirnice na gladno europsko i ino međunarodno tržište. To su hrvatski generali. Stoga je ovo ponajprije general-republika. S time bi se složio i humorist O. Henry koji je 1904. i sklepao naziv "banana republika". Hrvatska s izvozom banana nema gotovo ništa, osim što, prilikom uvoza, hrvatskim komunistima često završi u ustima u svrhu oralnog stiliziranja političke slike u Hrvata. No, našu programski isčašenu ljevicu generali, i njihova sudbina brine isto kao i sudbina banane u drugoj i daljnjim fazama peristaltike.
Silovanje simbola jedne države
Kao prvo, Hrvatska je republika u kojima strane tvrtke imaju značajan utjecaj, uz pomoć domaćih uzurpatora vlasti, na nastanak korupcije, obogaćivanje na temelju državnih rashoda i sumnjivim izbornim rezultatima.
Dovoljno je sjetiti se izbora iz 2000. godine kad je Mesić od političkog marginalca u mjesec dana skočio s 5% na gotovo 60%. To je gargantuanski podvig ravan tomu kao da se mjesec dana prije prošlogodišnjih izbora kandidirao Ivić Pašalić i osvojio izbore. No, zato je Mesić, odmah nakon raspuštanja počasne garde, odlikovao Georga Soroša koji je priznao u talk show Glenn Becka kako je u Hrvatskoj 2000. izveo državni udar. Da, da, to je isti onaj Soroš koji je za Tuđmanova vremena bio proglašen zlotvorom, a svaka suradnja s njime je bila kazneno djelo (po Kaznenom zakonu iz 1997.godine), zbog čega je prvi predsjednik proglašen tiraninom u New York Timesu. No to nitko u ovoj državi ne reagira, niti hoće. E, zato je ova država banana-država!
Drugo i treće. O kakvoj se banana-diktaturi u medijima radi, pa čak i u podosta neovisnom internetu, pokazuje činjenica da je dugo postojao link na kojem je slika Mesićeva odlikovanja Georga Soroša a sad je bestragom nestala. Pravi politički in flagranti! K tomu, sasvim slučajno, neposredno prije Tadićeva dolaska u Vukovar, s Facebooka je nestala grupa "Ivo Josipović nije moj predsjednik!" koja je brojala oko 55 tisuća članova. Valjda da ne bi opao uzajamni sex appeal dvojice sijedokosih! Najzastrašujuća činjenica jest, da internet portal predsjednik.hr na svojoj stranici ne navodi ime svoga prvog predsjednika Franje Tuđmana, a imena njegovih nasljednika se uredno nalaze na istoimenom portalu, s time da je jedan od njih lažno svjedočio protiv svoje države, a drugi se zalaže na povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije. Ipak je to službeni državni portal, a takav propust upravo ovu državu čini banana-državom, ali eto, naša ljevica to ipak ne prepoznaje kao razlog da je tako nazove. A treba je nazvati. I zbog toga je ova država banana!
Kao četvrto, ajmo biti picajzle, Republika Hrvatska nema plantaža banana kao primjerice u Hondurasu. U toj banana-državi takve plantaže se smatraju modernim koncentracijskim logorima u kojima radnici, baš kao u Jugoslaviji koji su bili politički nepodobni,
rade od jutra do sutra i to za plaću u odnosu na koju je i volontiranje preplaćeno. Često se među radnicima nađu i mlađi maloljetnici. Ni godinu stariji nego oni koji su ginuli po križnim putevima kroz banana-državu Jugoslaviju. No, Hrvatska zato ima pola politikantske klike koje bi zbog tapšanja po tjemenu izdala svoje generale u bijegu. E, s time se mi Hondurasu možemo pohvaliti! Samo u banana- državi Hrvatskoj!
Već peto, u nijednoj banana-republici ne postoji slučaj kao u Republici Hrvatskoj da se prilikom smjene vlasti datumi državnih blagdana promjene kako je kome odgovaralo u tadašnjoj lijevoj Vladi. Tako sada država ima tri rođendana, a 90% ljudi nemaju pojma na što se koji odnosi. Apsurd je to jednak kao da kod katolika biološki datum rođenja više nije onaj kad su rođeni već kada su se krstili ili obavili Prvu pričest. Svaki ima svoju važnost, ali se za svaki dan zna što on u svom vremenskom kontekstu jest. Hrvatska ima dva dana državnosti! Zamislite da Sjedinjene Američke Države, odlukom dvojice tamošnjih politikanata, više ne slavi planetarno poznati fourth July? Ili da odlukom predsjednika države se zapuštanjem devastiraju glave četvorice predsjednika SAD-a u Pine Ridge-u? Teško za povjerovati, ali na Sljemenu je bio ugašen plamen Domovine.
Što to svemu ovome daje okus banane?
Svaka država ima svoju korupciju, kriminalce i njihove afere i njihove nećake, bila ta država na Zapadu ili u tropima, ali napad na jedan poredak, napad na sjećanje jednog cijelog naroda, zatiranje gotovo epskih postignuća jedne mlade nacije u nastajanju, ostrašćenost u njenoj razgradnji ima samo Republika Hrvatska, a to upravo daje onaj okus gnjile banane. I to je prvenstveno kriva naša komunistička ljevica koja pere ruke sama od sebe, a ne bi trebala niti može, jer se neke stvari ne mogu zaboraviti. Na njih nas podsjećaju datumi, bolne posljedice i sjeta. Utjehe radi, ima nešto u svemu beskrajnom bananinjaku nešto pozitivno. Koliko je god od bijesa oboljela ljevica gulila ovu državu početkom ovog tisućljeća, nije pazila gdje je bacila koru. Mogla bi se uskoro na nju poskliznuti!
Roko Bralić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Hrvatskoj je potrebna dejugoslaveniza cija!