Papin posjet tjedan poslije

Vidim danas napokon na Večernjakovim stranicama, malo manje tenzija i jedan drugačiji pogled na Papin posjet Hrvatskoj. Govori se o Papinom posjetu kao kulturnom događanju. Ovo što se događalo zadnjih dana od jednoga manjeg dijela korisnika Interneta, koji stalno preračunavaju koliko je što koštalo vezano uz organizaciju posjeta, jednostrano je gledanje i više nego jasno izražavanje neprijateljstva. Još nekako sam i mogao razumjeti te "novčarske" vizije i komentare prije Papinog dolaska, ali da je mržnja jednaka nakon svih održanih događanja i Papinih poruka, koje su u suštini "filantropski vitamini", nekako mi nije jasno. Ostaje za zaključiti da takve osobe jedino znaju jezik mržnje i još bih mogao reći 5 stranica teksta o tome, ali ne ću.

Malo obrazloženje

Imao sam sreću biti hodočasnikom na prvo putovanje ovoga Pape izvan Italije, to je bilo u Koln na svjetski susret kršćanske mladeži. Mi iz Hrvatske doputovali smo 10 dana ranije. Prvih pet dana bilo smo razmješteni po pokrajini Bavarska, po njihovim župama. Potpuno besplatno, i to ne samo mi već i mladi iz drugih zemalja. Upoznali smo tu krasnu pokrajinu, te krasne ljude i uopće upoznali smo što to znači katolički (sveopći, jedno od cijeloga svijeta). Mi kao hodočasnici nikako nismo mogli zaključiti da netko tamo u Njemačkoj piše i potpisuje nekakve brojke i da izračunava koliko sve to košta. Naprotiv, naši domaćini na svakom koraku gledali su kako bi nešto dodatno darovali. Kad smo došli Leverkusen 4 dana prije samoga događaja Papine mise s mladima iz cijeloga svijeta u blizini Kolna, tada smo od organizatora dobili kvalitetan i moderan ranac, ruksak, s oznakama Kolna. To je bio njihov dar, s još nekim sitnicama koje su bile unutra, za desetke ili stotine tisuća mladih hodočasnika iz drugih zemalja. I ne znam je li netko to preračunavao u zemlji gdje je nešto preko polovine protestantskih kršćana?

Kako sam ja sebi objasnio tu darežljivost? Velika gesta prihvaćanja, gostoljubivosti, ali i reklama, eto tako. I nije to samo turistička reklama, već i razvijanje pozitivnih emocija prema toj zemlji i tim ljudima i svemu što je njihovo. Gospodarstvo, trgovački lanci potpomagali su taj veliki susret. Njihovo se ime moglo čitati u dnu letaka i brošura. I što su oni time postigli? Ja tu zemlju još više volim, kada kupujem nešto onda gledam da je to domaće, a ako nije domaće onda kupujem njemačke proizvode. Tada sam potrošio preko 100€ na sitnice, sokiće, limuniće, uspomene i sl. Po zemlji im se vrzmalo oko milijun ljudi koji svaki dan imaju potrebu za kupnju makar neke sitnice. Mislim da smo ostavili dosta novaca. Stvar je u tome što njihovo gospodarstvo nije bilo škrto, već su se nudili organizatorima za pomoć. Ljudi su taj posjet postavili skroz drugačije nego ovi naši jadnici po razno-raznim forumima ovih dana.

Kulturan događaj

U Hrvatskoj bi ovakav pristup bio izravan povod za demonstriranje 20-tak osoba, sigurno i više. Ja sam više očekivao da će biti prigovora na tromost naših poduzetnika. Da će se o Papinom posjetu govoriti kao o prilici za predstavljanje naše zemlje. Mediji su učinili svoje. Hrvatska i Papine poruke bili su središnja vijest televizija mnogih zemalja na svim kontinentima. Mi smo otkrili namisli nekih srdaca (neću da pišem mnogih, već nekih) koji čak uspijevaju otrovati i jedan dio naših "formiranih" novinara.  I to je sve? Slična situacija je bila za vrijeme Papinog posjeta Velikoj Britaniji, ali prije dolaska dok je nakon Papinog posjeta priča bila puno respektabilnija prema Papi. I mi smo našli učiti baš od Britanaca, poznatih kolonizatora koji su živjeli i žive od kolonija? Zašto ne od radinih i vrijednih Nijemaca koji žive od svoga rada?

Bio sam na Hipodromu prije tjedan dana. Malo sam izgorio na suncu, ništa nisam vidio osim na video-zidu, ali sve sam čuo, vidio Papu kada je prolazio papamobilom. Osjećaj i oduševljenje što sam zajedno molio, meditativno ponirao u sebe (šutio) s Papom i 400.000 vjernika i svim tim našim svećenicima, biskupima, časnim sestrama, mladima i starima, ne može ništa nadomjestiti. Primijetio sam, i bio ljut zbog toga, da u blizini susreta nije bilo za kupiti suvenira osim bedževa i zastavica. Nisam mogao kupiti ništa za jesti neposredno nakon susreta. U mom polju nisu se kupili milodari, a mislim da je trebalo.

Kako god, 400.000 hodočasnika i mnogo više gledatelja preko malih ekrana ili posjetitelja Interneta imalo je priliku biti uz Papu i slušati njegove riječi mira, praštanja, otvorenosti životu, ljubavi prema bližnjemu i solidarnosti, poticaja na razmišljanje svojom glavom i slušanja svoga glasa savjesti. Nijedne riječi mržnje ili nečega protivnoga lijepome životu za sve. Uistinu je to kulturan događaj kako piše Večernjakov novinar u uvodniku za podlistak Obzor.

Eh da, i na ovom hodočašću potrošio sam nešto novaca, isto tako i drugi. Benzinske postaje na auto-putu bile su pune autobusa s hodočasnicima. Zaradili su i prijevoznici i restorani uz auto-put. popilo se na milijun litara vode u bočicama, ili druge tekućine... A Papa, imali on svoju zaradu? Dali je dijeli s drugim Ratzingerima ili troši letovima u svemir ili na ljetovalištima?

Pitanje za kraj: ogroman broj ljudi je bio u pokretu, imao određene potrebe, da li je netko izračunao ogromnu zaradu od Papina posjeta?

Josip Anušić