Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Papa Benedikt XVI. na Trgu megazločinca Tita u Zagrebu?
(Ta najveća provokacija i uvreda Papi, a i stranom državniku,
na povijesnu sramotu hrvatskoga naroda, ne smije se dogoditi!)
Kao što je cijeli demokratski svijet osudio nacističke i fašističke totalitarne ideologije i strašne zločine u to ime počinjene, isto tako žestoko je osudio i zločine komunističkih totalitarnih ideologija, koji su, prema znanstvenim istraživanjima, čak i duplo veći od nacističkih i fašističkih.
Poznato je da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe te strašne komunističke zločine osudila u tri svoje rezolucije, i to Rezolucijom 1096 iz 1996. godine, Rezolucijom 1481 iz 2006. godine, te Rezolucijom o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. godine.
Te komunističke zločine je, po svemu sudeći, samo formalno i deklarativno osudio i Hrvatski sabor, svojom Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990., usvojenom 30. lipnja 2006. godine.
Posebno je genocidne komunističke zločine podnio hrvatski narod i njegova Katolička crkva. Najveći zločinac nad hrvatskim narodom svakako je komunistički diktator, maršal tih zločina, Josip Broz Tito.
Po masovnosti zločina koje je počinio, stavljen je na visoko 10. mjesto u redoslijedu najvećih zločinaca čovječanstva.
Čak su se i zemlje nositeljice tih totalitarnih ideologija i zločina, kao što su Njemačka, Italija i Rusija, odrekle svojih zločinaca i poslale ih u tragično razdoblje svoje povijesti.
No, na žalost, današnje vladajuće strukture u Hrvatskoj i u Zagrebu uporno ne daju stvarno osuditi komunističke zločince i njihove zločine, nego ih i dalje, usprkos čitavom demokratskom i humanom svijetu, veličaju i slave. Nevjerojatno drsko se oglušuju na sve želje hrvatskoga naroda, koje je masovno iskazivao već u pet velikih javnih prosvjede na Kazališnom trgu u Zagrebu. Oglušuju se na sve vapaje obitelji žrtava i do neba nijemi zaglušujući govor kostiju žrtava iz 1945. godine na svakome koraku slovenske i hrvatske zemlje, te jednostavno neće ukloniti ime zločinca Tita sa Kazališnoga trga u Zagrebu, niti sa drugih mjesta u Hrvatskoj, dok u Kumrovcu, navodnom rodnom mjestu zločinca, kao u psihološkom ludilu, osnovnu školu nazivaju imenom zločinca, kako bi djeci sugerirali da je slavno i časno biti veliki zločinac.
Očito da vlastodržačke klike i sljedbenici zločinaca, iako manjina, imaju snažnu potporu zakulisnih i moćnih svjetskih mentora i moćnih medija koje kontroliraju.
Svi oni hrvatsku državu, prema svemu dosad viđenom, grade kao državu najgorih povijesnih apsurda, kako bi ponizili i sramotili hrvatski narod.
Najveći apsurd i sramota je ugošćavanje Pape Benedikta XVI u Hrvatskom narodnom kazalištu, na trgu najvećeg zločinca nad hrvatskim narodom, Katoličkom crkvom i posebno nad blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem.
Zaista je nezamislivo da je netko mogao donijeti i prihvatiti takav program povijesnog i prvog pastoralnog pohoda velikoga Pape i prijatelja hrvatskoga naroda, Benedikta XVI.
Je li moguće da će toliki visoki predstavnici iz svih područja društvenoga života, vjere, kulture, znanosti, gospodarstva, športa, politike i sl., svi kao domaćini, dočekati tako visokog i dragoga gosta i velikoga prijatelja hrvatskoga naroda u hramu kulture, Hrvatskom narodnom kazalištu, i to na trgu sa imenom najgoreg zloduha zločina. To apsolutno ne bi bilo normalno. Osobno ni po koju cijenu ne bih sudjelovala u takvom domaćinskom sramotnome činu vrijeđanja bilo kojega čovjeka, a posebno velikoga Pape i prijatelja hrvatskoga naroda.
Ako se do dolaska Pape to ime ne bi promijenilo, a trebalo bi, upravo kao izraz dubokog poštovanja prema Papi Benediktu XVI, kao dar visokome gostu, onda predlažem da hijerarhija Crkve u Hrvata zatraži promjenu programa i mjesta toga susreta. Zašto se tada taj susret sa hrvatskom elitom ne bi upriličio primjerice u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog?
Nije razumljivo da veliki vjernik, gradonačelnik grada Zagreba, ne bi hitno pokrenuo taj postupak u Gradskoj skupštini, a ne vjerujem da bi se itko od vijećnika i članova Odbora za nazive trgova i ulica grada Zagreba tome tako značajnom činu protivio.
Vjerujem da bi ta humana gesta prema visokom gostu bila i na zadovoljstvo predsjednika Republike Hrvatske, a posebno hrvatske Vlade, na čelu sa deklariranom vjernicom i štovateljicom Pape Benedikta XVI, Jadrankom Kosor.
Željela bih, sa velikim poštovanjem, skrenuti pozornost i vatikanskoj diplomaciji, da se bez promjene sadašnjeg imena trga ili bez promjene programa, tj. da se susret Pape sa hrvatskom elitom upriliči u nekoj drugoj velebnoj dvorani, ne bi smjelo preko svega toga olako preći, jer bi to bila povijesna uvreda jednome Papi i najveća sramota za katolički hrvatski narod. Bio bi to moralni i duhovni zločin bez presedana.
Primjerice, je li moguće uopće zamisliti da bilo koja zemlja pozove u goste židovskog nadrabina i upriliči s njim susret svoje elite u nekoj dvorani na trgu koji bi nosio ime Adolfa Hitlera?
Stoga se usrdno Bogu molim da svi odgovorni duhovni i politički dužnosnici, uključeni u program priprema za dolazak Pape Benedikta XVI budu rasvijetljeni Duhom svetim da dobro razmisle i nađu najbolje rješenje kako bi svi Zajedno u Kristu sretno dočekali Papu Benedikta XVI 4. i 5. lipnja 2011. godine u Zagrebu i bili obilno blagoslovljeni svi mi i cijela naša domovina Hrvatska!
Dr. Ružica Ćavar
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
Vezani članci: Nenad Piskač - Pratim kako ćemo Papu Benedikta XVI ugostiti na Trgu maršala Tita
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Premijer »Bojko Borisov potpisao je odluku o mome razrješenju o kojemu još mora glasovati parlament«, kazao je, podsjetivši da je njegova suradnja u špijunskoj službi za koju je radio stručna povjesna vještačenja, poznata od 2001.
To je pravo mjesto za spektakl da se vidi golotinja sramote hrvatske izdaje istine i pravde.
Prilažem i jedno moje kratko razmišljanje na tu temu.
CIVILIZACIJSKO 'NITKO I NIŠTA'
Čitajući jedan nedavni članak gospodina Grudena u kojemu u svojoj psihoanalizi promišlja pojmove poput 'civilizirano društvo' i 'nitko i ništa', kao i 'agresivnost' i 'auto-agresija' , začudio sam se koliko se zapravo u njegovoj psihoanalizi odčitava jedan način razmišljanja nekih pripadnika lijeve opcije u Hrvatskoj! Podcrtavam - ANALIZI KAO TAKVOJ!
Kod toga me zanima onaj dio autorove psihoanalize gdje on kao ogledne primjerke agresivnosti, kao posljedicu nečije potisnute auto-agresivnos ti, navodi poznate diktatore Hitlera i Staljina. Međutim, iako autoru uopće nemam što zamjeriti, dopuštam si slobodu primjetiti kako je autor kao primjer agresivnosti (potisnute auto-agresivnos ti) propustio odličnu prigodu spomenuti jedan primjerak iz našega dvorišta, koji nam je mnogo poznatiji i bliskiji, a koji bi, već pogađate, svakako bio sam Josip Broz puno poznatiji još i po svojemu kodnomu nazivu Tito! Eto, iako autorovo mišljenje cijenim, kao mišljenje našega vrhunskoga stručnjaka, ipak nisam mogao odoljeti, a da ne primjetim spomenuti nedostatak (ako uopće), više kao usporedbu, nego kao stvarni propust. Navlastito, ako u tomu ne vidimo propust, a znamo da možda čak i u onoj legendarnoj pripovjetci o svinjskoj glavi, kao i da se je rodio v brojnoj obitelji, da mu je navodno otac bio Franjo Broz, bogati seljak, a majka da mu je bila Marija, rođena Javeršek, vjerojatno Slovenka, da je, iako imučnih roditelja, završio samo osnovnu školu i navodno bravarski zanat, moguće je da je i kod njega bila potisnuta nekakva auto-agresivnos t. Da je tomu najvjerojatnije tako, mogu nam poslužiti brojni primjeri za njegovo agresivno postupanje: od toga da je svoje konkurente za osvajanje vlasti u bivšoj Jugoslaviji nemilosrdno denuncirao i likvidirao, da je na tisuće onih koji se nisu slagali sa njegovim (i Staljinovim) jednoumljem, po kratkome postupku završavalo bez iznimke na Golome otoku ili, ako su bili bolje 'sreće', u Lepoglavi, Zenici i sličnim robijašnicama (ovi zadnji su vjerojatno bili oni koje nisu uspjele zahvatiti masovne likvidacije Bleiburgškoga masakra, kao i na Križnim putevima 'od Gevgelije pa do Triglava', samo u obratnome smijeru! Treba li još nabrajati? S obzirom na visko položaj (najviši) u bivšoj tamnici naroda (posebno Hrvatskoga naroda), on je imao bezbroj mogučnosti za ispoljavanje svoje agresivnosti. Možda je zato, ako pogledamo na slučaj sa druge strane, njegov izraz lica na fotografijama odavao izrazito veselu i duševno jako zadovoljnu osobu? 'Začuđujuće mirno', kako bi to rekao gospodin Gruden.
Da li bi za njega (mislim Tita) gospodin Gruden, ili bilo tko drugi, recimo koji 'Hrvat-Jugonost algičar ', bio u stanju ustvrditi da on (mislim Tito) u 'civiliziranom društvu ne bi bio nitko i ništa'. 'Naš' Jusipović ga, kao i njegovi predhodnici u obliku dva Mesića (Mesić je bio dva svoja mandata), Tuđmana ovdje ne brojim, jer im je on samo poslužio da se preko njega (čak i posthumno) popnu na Hrvatsko Prijestolje, više nego sigurno ne bi ubrojio kao loš primjer, jer njegova (titovka) je 'dobra kapa' (za Hebrangovoga otca vjerujem da nije znao točno kakva je to kapa koju je nosio, ili bolje rečeno u zli čas je to shvatio), a 'njegova' (Jusipovičeva) Hrvatska se je već znakovito 'zacrvenjela', samo za sada još nije poprimila grimiznu boju! Ali ima i za to vrjemena, više nego li za sam ulazak u davno 'obećanu' Euro(b)sku Uniju! Sada se postavlja pitanje (na stranu s Mamićem) da li, s obzirom da vjerojatno postoji još uvijek popriličan broj u Hrvatskoj onih koji, da rabimo spomenuti autorov termin, imaju još dovoljno potisnute auto-agresivnos ti, koja im daje dovoljno agresivne moći da sa smješkom (poput svoga idola komunističkoga diktatora lijepousnića Tita) čuvaju u svojim 'hrvatskim' domovima njegove relikvije, a svake godine jedanput u Kumrovcu ili Srbu obnavljaju sječanje na njegovu 'dobru kapu' (titovku), koju ljubomorno čuvaju, još od 'njihovoga oslobođenja' i krvavoga (grimiznoga) Bleiburga! Dobro je ustvrdio i sam gospodin Gruden kako svaki agresivni diktator 'u civiliziranom društvu ne bi bio nitko i ništa'.
Kakvo smo to onda mi društvo kada u našoj Hrvatskoj još uvijek 'ima toliko mnogo mazohista, koliko je slabih osoba, ljudi koji nimalo ne drže do sebe i do svojega 'ja'.' Kako je moguće da još uvijek danas jedan trg u Zagrebu, glavnome hrvatskome gradu, simbol kulture i umjetnosti, navlastito i prava i pravnoga laboratorija Pravnoga fakulteta, gdje se prijenosi pravno znanje na generacije mladih pravnika, da takav trg nosi ime jednoga od največih krvnika Europe! Možda se tomu i ne treba čuditi kada se zna da ta ista Europa sa svoja dva lica je bila spremna dodjeliti mu čak i Nobelovu nagradu (Valjda za nasilno umiruće svih onih koje je dao 'upokojiti'), koju na svu sreću ipak (zbog Bleiburga?) nije dobio. Međutim da smo mi ipak jo uvijek civilizirani dokaz je što je Jusipović, nedugo nakon Haaških presuda našim Pobjedničkim generalima od 15. travnja 2011. godine, kojima su, svi oni koji su najzaslužniji u stvaranju iste te države čiji je on i predsjednik, za postignuti mir uz šokantno mali broj žrtava (možda za neke i premali?) proglašeni za 'Udruženi zločinački poduhvat', predložen za nagradu za regionalnu suradnju i mir! Umjesto da su predložili dr. Franju Tuđmana (čiji je poklik 'Imamo Hrvatsku!' ušao u legendu, kao i naše legendarne generale utamničene u Haagu, a tek Heroji Vukovara, među kojima i anđeo Blago Zadro, novinar iz skloništa u Vukovaru Siniša Glavašević i da dalje ne nabrajam, jer popis je predugačak!). Da li možda takvo 'civilizirano' ponašanje možemo protumačiti da neki tako tješe svoju potisnutu auto-agresiju? Ali agresiju prema komu?
Da li možda prema 'svojoj' Domovini i 'svojemu' narodu?
I ako je zapadni slobodni svijet osudio zločine totalističkih ideologija, kao i zemlje pod sovjetskom dominacijom Varšavskog pakta do pada berlinskog zida, konačno dočekale su slobodu i punim plućima osudile komunističku diktaturu i sve zločine boljševizma i svoje domaće komuniste. U Hrvatskoj još i danas slavi se NOB i njen maršal J.B. Tito trostruki narodni heroj. Njega slave svi ortodoksni komunisti, članovi Saveza komunista, SAB-a, kao i svi hrvatski Srbi zakleti neprijatelji Hrvatske. Prema tome promjene naziva ¨Trg Maršala Tita¨ ostaje do daljnjega uz saglasnost transformiranih komunista u novom ruhu antifašista. Nikakva humana gesta ne može se zamisliti ni ostvariti prema visokom gostu pa bio to i Papa Benedikt XVI. Oni su u stanju za taj dan i promjeniti naziv trga, da bi ga idućeg dana vratili. Oni su stvoreni ne sa dva lica, nego sa četiri pripadajućom stražnjicom. Iluzija je da bi predsjednik Republike sa zadovoljstvom podržao promjenu naziva Trga M.T. kada je on kao titov gardista položio zakletvu voljenom Titu Da sa tvoga puta ne skrećemo.
Ali nije stvar u njima vec u britancima koji izricito traze nediranje zlocinca Broza zbog njihove velike i neljudske krivnje u titoistickom posljeratnom genocidu. S druge strane on im je najbolja poveznica za jugosferu i pomirbu, i to je to.
Dok god biramo komuniste i njihove obiteljske nasljednika u sve strukture vlasti imamo sto imamo.
Ministri vanjskih poslova Litve, Latvije, Bugarske, Mađarske, Rumunjske i Češke službenim su dopisom 14. prosinca 2010. od europske povjerenice za pravosuđe, čuvene po brojnim, raznovrsnim pokrenutim inicijativama u EU, gđe. Viviane Reding, zatražili kažnjavanje „javnog podržavanja, negiranja i bagateliziranja totalitarnih zločina". Viviane Rednig je trenutno potpredsjednica Europske komisije za pravosuđe, temeljna ljudska i građanska prava. Pismo je inicirano od strane litvanskog ministra vanjskih poslova g. Audronius Ažubalisa, koji je izjavio kako "negiranje međunarodnog zločina mora biti podvrgnuto istim normama, kako bi se spriječila rehabilitacija i ponovno rasplamsavanje totalitarnih ideologija".
Ministar također ističe kako „svi znaju" za nacističke zločine, posebno holokaust, čije je negiranje danas kažnjivo i u Njemačkoj, ali i u mnogim drugim zemljama. U isto vrijeme samo jedan dio Europe je svjestan komunističkih zločina. Posebno je naglašen značajan rad Europske komisije i zemalja članica EU na stvaranju EU na temeljima zajedničkih vrijednosti. Te su vrijednosti humanost, osuda genocida i ratnih zločina, što uključuje zločine totalitarnih režima, što je istaknuto u EU Stockholmskom programu iz 2009. godine! U stavu ga je podržao češki ministar vanjskih poslova Karel Schwarzenberg ističući kako svi koji su služili diktatorima totalitarizma, bilo Hitleru, bilo Staljinu - suučesnici su u zločinu.
Rumunjski povjesničar Marius Opera, bivši predsjednik državnog instituta za istraživanje komunističkih zločina u Rumunjskoj, u veljači 2010. je inicirao donošenje „Praške izjave" u kojoj se ističe:
„Zahtijevamo da se komunističke zločine tretira kao i holokaust, to znači da se pred sudom nađu zločinci iz vremena komunističkog režima. Njihova nedjela ne smiju zastarijevati.. . mi zahtijevamo pravomoćne sudske odluke, a ne samo moralnu zadovoljštinu. Mora se kazniti sve one koji su u ime komunizma ubijali, počinili zločine. Neprihvatljivo je da danas živimo u susjedstvu ubojica i zločinaca. To su zločinci koji su ubijali i mučili u ime ideologije. Što ih razlikuje od nacista? Ništa!".
Glasnogovornik povjerenice Reding, g. Matthew Newman je reagirao na dopis rekavši:
„Zločini totalitarnih režima su dio kolektivnog sjećanja Europe. Otkako smo dobili zahtjev, radimo na izvješću, koje bi trebao biti gotovo do kraja godine. U tom ćemo izvješću zaključiti jesmo li u stanju doista kazniti ljude koji negiraju zločine totalitarnih režima".