Vukovarski Grobnik

Već duže vrijeme opsjeda me misao pokretanja realizacije izgradnje motostaze u Vukovaru. Ideja je bila prisutna još prije osnivanja Motokluba Vukovar, dok se situacija podrške gradskih otaca ni do današnjih dana nije pomakla s mrtve točke. Istina je i da je projekt, posebice u današnjoj situaciji iznimno skup, ali zasigurno svrsishodan i ekonomski isplativ. Da se krenulo u projekt prije nekih sedam godina kada je ideja predstavljena, duboko sam uvjeren da bi Vukovar danas imao stazu od 4,5km.

O ekonomskoj opravdanosti i zaposlenim radnim mjestima a napose o novom brendu grada, nije potrebno ni raspravljati. Svojevremeno su općina Lovas i grad Ilok, prepoznali ideju posebice za realizaciju motocross staze. No kao što to biva bez blagoslova politike i entuzijazma nekolicine zaljubljenika, zamisao je ostala mrtvo slovo na papiru. Usput se stavilo nešto u medije tek toliko da se piše i popune kolumne. Ali i to je ipak pokušaj, kao što će i ovaj tekst vjerojatno probuditi pažnju uz pohvale i kritike. Bez vizije i najbolji programi su osuđeni na neminovnu propast.

I 2006. kada se kretalo u prve povijesne moto-susrete u Vukovaru, bilo je određene skepse i doze zlonamjerne kritičnosti. Priznati se mora da je dio gradskih otaca, prepoznao ideju i podržao projekt. S gotovo nikakvom financijskom potporom, ali s ogromnim pljeskom i pohvalama nakon susreta. Danas su susreti postali dio tradicije i prepoznatljivi brend grada Vukovara. Uzme li se u obzir da se održavaju bez nezaobilaznih utrka ubrzanja, koje su nadasve atraktivne, uspjeh susreta tim je veći.

No začuđuje da u gradu nema sluha za dio ceste, bar za susrete a kamoli za treninge vukovarskih bikera. Kojih je spram 2006. kada su bila dva motocikla u gradu, danas narastao na velikih 200 motocikla.(po nekima je broj još veći).Također, iznimno je važno raditi na edukaciji mladih vozača, kako bi se spriječio i smanjio broj nesreća. Frapantan je podatak da godišnje u Hrvatskoj pogine u prosjeku 100 vozača motocikla i skutera. Nažalost crna statistika je neumoljiva i zasigurno je jedan od prioriteta izgradnji motostaze.

No neki gradovi u Hrvatskoj, primjerice Bjelovar, Križevci ili Županja prepoznali su motociklistička natjecanja i uvrstili se u kalendar takmičenja. Tako da danas jedan grad Bjelovar je u stanju napraviti uličnu brzinsku utrku, za prvenstvo Hrvatske. Takva idejna pomisao u Vukovaru je osuđena na propast i djeluje utopijski. Posebice u ozračju ubilježavanja Dana Grada Vukovara, dala bi zasigurno potpuniji vizualni doživljaj.

Poznato je da Grobnik, uz zakupljenu cijelu godinu održavanja propada zbog raznih problema i razloga. Zapravo nakon zadnje utrke, daleke 1989. i velikog svjetskog Grand Prix-a na Grobničku ljepoticu nije se uložilo gotovo ništa. Što bi Vukovar mogao ponuditi? Prije svega svojim geografskim položajem i okruženjem, privukao bi ogromnu količinu moto-nomada, željnih istinske jurnjave. Pokretanje mega-projekta "Vukovarki Grobnik" ili kako god se zvao, postao bi motociklistička meka zaljubljenika na dva ili četiri kotača.

Neosporno je da su bikeri odlični potrošači i željni oktanskog provoda i različitog sadržaja. Što bi Vukovar i mogao ponuditi uz niz korektivnih zahvata gradskih otaca. Prije četiri godine bila je spremna humanitarna akcija "četiri kune za trkalište u Vukovaru." Od toga bi se jedan dio uputio u humanitarne svrhe, dok preostali dio uputio za izgradnju trkališta. Staza bi se gradila na pogodnoj lokaciji, gdje bi se ishodila dozvola, ali bez podrške Grada Vukovara i državnih institucija staza je nemoguća misija.

Bilo je naznaka da bi određeni jači privredni subjekti pomogli s donacijama izgradnje zavoja trkališta. Primjerice proizvođač guma "Dunlop" bio je voljan pomoći izgradnju prvog zavoja nakon ciljne ravni, dakako da spomenuti zavoj nosi njihovo ime. Sama staza bila bi dužine cca. 4,5 km, širine 10-12m, gdje bi se dodatni sadržaji naknadno izrađivali u tijeku gradnje. Želje i entuzijazma među bikerima ima u neograničenim količinama, samo je treba usmjeriti u zajednički cilj.

Svako čekanje ili odgađanje, udaljavanje je od ideje i njenog ostvarenja. Kod bikera nada nikad ne umire, ma kako god se ona zvala. Na redu su gradski oci i njihove mudre glave, da napokon učine pravu stvar za Vukovar.

Renato Seifert-Jerry