Presude u Haagu i borba za budućnost

Što reći o nerazboritim, nepromišljenim, nepravednim, zloćudnim i zlonamjernim presudama u Haagu, izrečenim prošlog 15. travnja? Podli Albion, pomoću Ukletog Holandeza, iznjedrili su osebujne i originalne nazovi "sudske" presude koje čitav hrvatski narod odbacuje kao nešto gnjusno, odvratno i nepodnošljivo. Ukleti Holandez na podstrek i nagovor perfidne Albion, tražio je trun u oku našemu a nije vidio brvna u oku svojemu.

Vidio je navodno prekomjerno granatiranje Knina od kojeg je poginula jedna jedina osoba (srpski "četnik" presvučen u civila) a nije vidio dugogodišnje topničko granatiranje i razaranje i etničko čišćenje Like i poimence gradova Gospić,Šibenik, Zadar, Dubrovnik, Sisak i druge. Nije vidio 4-godišnje granatiranje i opsadu Sarajeva i masovno ubojstvo razoružanih Muslimana u Srebrenici (štoviše, pod njihovom zaštitom) niti je vidio topničko, zrakoplovno i tenkovsko razaranje Vukovara i višegodišnje topničko granatiranje i razaranje civilnih naselja Osijeka i okolice. Nije vidio bombardiranje Banskih Dvora niti bacanje eksplozivnih zvončića po glavnom gradu Hrvatske, niti je vidio mučenje i ubijanje ranjenika izvučenih iz vukovarske bolnice niti odvođenje preko pet tisuća Hrvata u logore smrti u Srbiju, gdje su mučeni, zlostavljani i mnogi u mukama usmrćeni.

U manipuliranom odlasku Srba (koje je Milošević izvadio iz Krajine u namjeri da ih pošalje na Kosovo i da njima nadomjesti Kosovare i tako više posrbi Kosovo), "Ukleti Holandez", insufliran po perfidnoj Albionu, vidio je u tome njihov progon i za to optužio hrvatske generale i hrvatski politički vrh i zbog te izmišljene i nikad dokazane optužbe nepravedno osudio generale Gotovinu i Markača. Braniteljski timovi Gotovine i Markača uložit će, dakako, priziv.

Očekivali smo oslobađajuću odluku nazovisuda u Haagu, koja bi uvelike olakšala demokratsku borbu Hrvata za svoj narodni boljitak. Ali, to se nije dogodilo, pa se moramo spremiti na oštru i odlučujuću demokratsku borbu na nadolazećim izborima. Za tu svrhu, uredništvo Glasa Hrvata, pripremilo je niz članaka pa prvoga donasamo u nastavku:

Koncem prošle godine, primili smo radosnu vijest da su se u Domovini dogovorili neki politički prvaci i političke udruge da krenu s jednim pokretom koji bi omogućio da izvršna i zakonodavna vlast prijeđe u ruke onih ljudi koji zastupaju vladavinu suverenog hrvatskog naroda koja ide u smjeru boljitka i napredka čitavog hrvatskog naroda a ne samo jednog njegovog dijela, kao što se je događalo do sada, kada je s narodnom sudbinom upravljala jedna politička manjina i brigu vodila samo za jedan sloj naroda koji uglavnom potječe iz redova bivše komunističke manjine. Taj maleni sloj puka koji nije zazirao od srbijanske prevlasti na našim prostorima, preuzeo je u svoje ruke veliki dio imetka i vlasti hrvatskog naroda i vladao, i još uvijek vlada, svojevoljno i sebično samo za sebe i svoje simpatizere i tako tijekom godina osiromašio narod i državu i učvrstio svoje blagostanje na uštrb većine.

Vijest o osnutku Hrasta – Hrvatskog Rasta je ushićujuća, dojmljiva; ulijeva nadu i sabirajuća je. Dobri ljudi i vrli domoljubi, koji stavljaju dobrobit čitavog hrvatskog naroda ispred sebičnih ciljeva, konačno su se okupili i pronašli zajednički jezik za početak izgradnje strategije koja će voditi do sigurnog preuzimanja vlasti koja bi vladala pravedno i učinkovito za sve Hrvate, a ne samo za jednu neznatnu manjinu. Pojava Hrvatskog Rasta – Hrasta nije bila praćena u medijima na dostojanstven način, što je bilo i za očekivati, jer znamo u čijim rukama se nalaze mediji i tko s njima zapovijeda.

Kad se je tako pojavio Hrast, odmah smo pomislili da mu prva briga mora biti kako postići da sav narod ide glasati i da tako dobije mandat za sastav vlade i da na taj način promijene sadašnje zakržljalo gospodarstvo u novo, napredno i cvatuće. Poželjeli smo da im se ne dogodi ono isto što se nama dogodilo na prošlim izborima. Ukratko rečeno, mi smo se ovdje, u krugu prijatelja, dogovorili da ćemo svi navijati i glasati za jednog kandidata koji nam se činio najpogodnijim jer smo, nakon raznih analiza, zaključili da će u prvom krugu dobiti više od 46% glasova i time ući u drugi krug kojega bi sigurno izborio s ogromnom većinom (neki su od prijatelja gajili nadu da će već u prvom krugu izvojevati konačnu pobjedu). Znate li koliko je glasova dobio? Samo 4% !!!!!!!. A zašto? Zato jer većina glasača (njih 56%) nije uopće izašla na biralište te tako prepustila nehotice jednoj manjini da ishodi pobjedu (čiji su pristaše, dakako, svi izašli na glasanje).

Zbog takve situacije, zbog neizlaženja na izbore, moramo tolerirati da su danas na vlasti baš oni koji se ne bore za opće dobro svih Hrvata nego samo za dobro jedne manjine, njih i njihovih simpatizera. Stoga smatramo, ovoga časa, da je prvotna dužnost novog spasonosnog Pokreta da izvede sve Hrvate na birališta i da ih osvijeste da pozitivno glasaju i tako stubokom promijene sadašnju zagušujuću političku situaciju u novi spasonosni poredak, koji bi vratio dostojanstvo čitavom hrvatskom narodu.

Ako je, dakle, neizlaženje na izbore odlučujući čimbenik u postignuću vlasti za promjenu sadašnjeg nesnosnog stanja onda je nužno osvijestiti sve birače i privesti ih izbornim kutijama i učiniti sve da pozitivno glasaju. Ne ulazeći sada u analizu uzroka koji su djelovali na birače da se ovi ne pojave na biralištima, nabacit ćemo nekoliko ideja u cilju da se postigne da se svi birači pojave na izborima i da pozitivno glasaju. U prvom redu, potrebno je razmotriti: kako postići da se svi birači pojave na izborima? Pa onda, objasniti im, što i kako pozitivno glasati.

Čini nam se da je kao prvo potrebno saznati koji hrvatski građani ne izlaze na izbore i nakon toga ići od jednog do drugog i dostaviti im promidžbeni materijal koji će ih potaknuti na glasanje. Tu treba računati s vjerskim udrugama čiji djelatni članovi dobro poznaju svoje župljane i dobro znaju da li idu glasati ili ne. Potrebno je osnovati molitvene skupove čija bi nakana bila da narod iziđe na izbore i da pozitivno glasa. Ovi molitveni skupovi, organizirani u svakom selu i u svakoj župi bili bi velika potpora uspavanim biračima. (Oni osim toga ne bi bili šikanirani po sadašnjim vlastima jer te vlasti ionako ne vjeruju u njihovu moć, a mi dobro znamo da su vrlo plodonosni).

Druge udruge mogle bi biti one hrvatskih branitelja, koje zasigurno imaju dovoljno razloga da se uključe u tu domoljubnu djelatnost. Branitelji imaju svoje podružnice po svih gradovima i selima i tako bi lako mogli doći do birača koji se suzdržavaju od glasanja iz razloga vrijednih poštovanja ali koji putem neglasanja ne vode željenom cilju, t.j. popravku nedaća koje im nanašaju sadašnji vlastodržci.

Treća ustanova bi bila Žene u Domovinskom ratu. One će sjajno znati osposobiti narod da se uključi u izbore jer su i one, s pravom, zaokupljene u izvojevanju poštovanja i skrbi oko poginulih, a i živih branitelja Domovinskog rata. Hrvatske udruge u inozemstvu bi mogle izvanredno doprinijeti osvješćenju naroda u cilju da svi idu glasati. To bi mogli učiniti putem slanja pisama svojima u domovini; putem slanja brošura, koje bi raspačavali ljudi u domovini u gore spomenutim udrugama.

Emigracija bi morala kupiti u Domovini tiskare čije bi zarade djelomično, i u slijedećoj izbornoj godini trebale biti usmjerene na besplatno tiskanje i raspačavanje biltena i drugih brošura u promidžbene svrhe. Mnogi naši prijatelji smatraju da bi osnivanjem jedne radijske i televizijske postaje taj promidžbeni rad bio mnogo učinkovitiji pa stoga držimo da bi se sretni hrvatski "tajkuni" morali dogovoriti i osnovati svoje razglasne medije i tako doprinijeti koristi sebi i svome narodu. Oni bi ta medijska sredstva vodili i kontrolirali i svrsishodno upotrijebili bez očekivanja da to učine profesionalni političari. Mislimo da se tu razumijemo.

Učinkovito bi mogle surađivati u toj kampanji i Poljoprivredne udruge, tim više što su one izravne žrtve gospodarskog režima koji im je nametnut po sadašnjim vlastodržcima. Isto tako i iz istih razloga trebala bi sudjelovati i proizvodna udruženja.

Uvijek bi jedini i zajednički cilj bio privesti birače na biračka polja i oduševiti ih da pozitivno glasaju, što bi bio jedini mogući način da se promjeni sadašnja ubitačna situacija i uvede sreća i napredak u Republiku Hrvatsku. (slijedi nastavak)

Dr. Milan Jelić, Argentina