Nešto je trulo u UN-u

Da li je netko u tisku ili medijima naišao na komentar kako je Peter Galbraith izrekao neistinu da operacijom Oluja nije izvršeno etničko čišćenje Srba iz takozvane Krajine? Treba li se uopće povoditi za tim pitanjem ili odgovorom; ta zar se ne zna kako je ne odveć velik broj Srba u Krajini ostao pred sam početak operacije „Oluja"ili onih koji jednostavno nisu htjeli ostaviti svoj dom? Ima li itko još, na kugli zemaljskoj, od preostalih živih ratnika iz 20. stoljeća, tj. od II. svjetskog rata na ovamo koji može potvrditi da se u oružanom obračunu dviju zaraćenih strana može osvojiti ili obraniti teritorij uz upotrebu vojnog arsenala, tj. granatiranja, bombardiranja, pješačkog pucanja ili mitraljiranja, a da se može izbjeći civilne žrtve? Postoji li to u teoriji? Nisu li tu civili kao takozvane kolateralne žrtve?

Ali upravo kod agresorskog osvajanja teritorija ili okupacije, nad svakom civilnom žrtvom izvršen je ratni zločin. Međutim kad je u pitanju hrvatski obrambeni rat, a nazivamo ga domovinski, onda se nameću neka nova pravila i to postratna; naime nitko od srpskih civila koji su obitavali na okupiranom teritoriju nije smio poginuti od ruke osloboditelja tog okupiranog teritorija, a da ga ne stigne neka, sad nova, međunarodna pravda koja kaže da je nad tim civilima izvršen ratni zločin. Upravo se to događa na sadašnjem međunarodnom ratnom sudu u Haagu, gdje se čak vojnu-oslobodilačku akciju proziva „udruženi zločinački pothvat" odnosno etničko čišćenje i razne druge kvalifikacije pod pojmom ratnog zločina. No sve mi se čini, da ovo ne može dugo potrajati, kao što nije dugo potrajalo vrijeme od Pilatove osude Isusa do njegovog trijumfalnog uskrsnuća i nečuvene židovske sintagme odnosno ondašnjih židovskih hramskih vlasti izrečene stražarima koji su dotrčali s Kristovog groba u čudu i strahu što su doživjeli na ovaj način:

"Izjavite: noću dođoše njegovi učenici i ukradoše ga, dok smo mi spavali..."nasuprot svjedočenju stražara (vojnika) Kristova groba da se dogodilo nešto veoma čudno i kako su popadali od straha kad se zemlja potresla i vidjeli su anđela lica poput munje , a odijelo bijelo kao snijeg kako je odvalio kamen s groba i sjeo na njega.(Mat. 28, 2-14). Taj međunarodni ratni sud u Hagu je dijete VS UN-a i od istoga UN-a bile su postavljene postrojbe UNPRFOR -a na okupiranom teritoriju krajine da zaštite stanovništvo od daljnjih ubijanja i razaranja od strane agresora i tobože da čuvaju potpisana primirja između zaraćenih strana. Ali nikome se ne sudi da je oko 600 civila, uglavnom Hrvata upravo pod patronatom UNPROFOR-a likvidirano, iseljeno, čak uz njihovu pratnju do granice razgraničenja odnosno slobodnog hrvatskog teritorija i dosta tog popaljeno, pokradeno i razoreno od okupacijskih vlasti i paravojnih jedinica i kojekakvih lopova. Kakav je to bio međunarodni zločinački pothvat, jer se to događalo u prisustvu, kako vidimo i pomoć kod prisilnog iseljavanja, međunarodnih snaga, i kome se sada zbog toga sudi?

Je, dragi Hrvati, vaša operacija Oluja je legitimna, ali niste smjeli granatirati gradove okupirane od agresora, jer poginuo je jedan civil u Kninu, a nakon Oluje stradalo je oko 600 srpskih civila, a što je isto tako u tom prostoru pod zaštitom UN-a stradalo Hrvata, to se je odnekud smjelo i ono je popaljeno što je ostalo od Hrvata. To sliči primjeru iz Evanđelja: pa što ako je Krist uskrsnuo, vi recite da ste zaspali na straži pa da su ga njegovi ukrali iz groba! Za ondašnju javnost moralo je stati onako kako su rekli svećenički poglavari u Jeruzalemu.

Pa što dragi Hrvati, vi ste pobijedili agresora, ali morate odgovarati za svakoga ubijenoga Srbina jer to je ratni zločin, tako govore iz sadašnje centralne svjetske i globalne vlasti, bilo da se ona oglašava iz New Yorka, Bruxelessa, Haaga, Londona ili drugih centara. I ono što ne sudi Haag, čine i pokreću to domaći sudovi, upravo što sliči onim stražarima, kojima je isplaćen veliki novac da tako govore zašto je prazan Kristov grob.

Evo čitam u tisku da će biti pokrenuto ispitivanje ili istraživanje „ratnih zločina" učinjenih na sisačkom području. Da, to upravo ide u prilog prijašnje tvrdnje: da niti jedan stradali Srbin u Hrvatskoj u ratu iz devedesetih neće biti bez svog ratnog zločinca Hrvata. Od ovoga mi već postaje zlo i najradije ne bih već o tome pisao jer to rasvjetljavati znači suočavati se s neviđenim grozotama nepravde koja satire i velike i male. Zašto velike? Pa vidjet će jednom kako su pali tako nisko, upravo pred malenim narodom hrvatskim i kako su pravdu, osobito onu međunarodnu iz raznih konvencija, protokola, ugovora i slično isprostituirali do te mjere da joj već nitko ne želi prići ni ime joj spominjati. Kakva, Bože mi prosti, međunarodna pravda; fuj...!

Ali ima jedna Pravda kojoj neće ništa i nitko izmaći; jao Pilatima (međunarodnim izvršiteljima) i Judama (domaćim)!

Nikola Bašić, Vis