Treba uložiti zahtjeve za oslobođenje generala, a ne ulagati žalbe za manje kazne!

Nakon presude Haaškog suda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču (ukupno 42 godine zatvora) u Hrvatskoj se, kao i među Hrvatima diljem svijeta, diže glas potpore uznicima, osude međunarodnim (antihrvatskim) čimbenicima i osvete hrvatskim izdajicama u Vladi; izdajnicima na hrvatskim sveučilištima, u redakcijama medija, kao i okorjelim srbočetnicima u Hrvatskoj. Ako bismo sabrali sve izdajničke i antihrvatske elemente u Hrvatskoj dobili bismo zamašnu brojku. Međutim, takva pojedinačna ili grupna pribrojavanja nisu ni potrebna, jer kao Božjom voljom, oni se sami identificiraju, čak se i međusobno natječu – tko će izići sa što drastičnijom i senzacionalnijom optužbom, da se nanese što veća šteta hrvatskom narodu i njegovom ugledu u svijetu.

Na jednoj strani imamo definitivno udružene neprijateljske elemente, dok na hrvatskoj nacionalnoj i državotvornoj strani imamo razjedinjene (čak neke i posvađene) rodoljube i domoljube! Kao što posude (bačve) zaudaraju mirisom tekućine s kojom su najprije bile napunjene, tako i ljudi postojano čuvaju idejnu svijest koju su najprije primili. Dokazi tom pravilu su komunističke natruhe, koje su zagadile ljudska srca i otuđile duše većeg broja hrvatske mladeži, pa je mnogima i danas milije štovati Tita i bivšu srbo(Jugo)slaviju - nego Lijepu našu...!

Gdje vladaju najveće opačine, niču najveće vrline!

Iako hrvatskim domoljubima i rodoljubima nedostaje sile da nametnu promjene, ipak treba uočiti dobru volju pojedinaca i skupina koji žele u ovim okrutnim vremenima učiniti nešto korisnoga. Od dana kada je izrečena presude hrvatskim generalima u Haagu, pa do dana današnjeg, ne prođe ni par sati vremena da mi netko ne pošalje na moj e-mail barem jednu novu ideju koja bi trebala biti poticaj za okupljanje što većeg broja Hrvata za davanje podrške i pomoći generalima Gotovini i Markaču.

Hrvati - koji su na štrajku glađu, kako bi se ispravile nepravedne presude u Haagu. koji su se impulzivno (naglo) odlučili na samoubojstvo, ako se ne ponište nepravedne presude hrvatskim generalima u Haagu. To je najveća ljudska žrtva, jer su sebe osudili na smrt. Nije dovoljno da se samo u Haagu isprave nepravde naspram nedužnim ljudima, koji nisu prekršili nikakva pravila Konvencije o ratovanjima, nego treba ukloniti s vlasti one koji su ih otjerali u Haag, te njima treba suditi, ne po Bajićevoj doktrini: justice delayed is justice denied!, nego pravilni sud hrvatskog naroda u RH.

Hrvati - su pokrenuli akciju slanja milijun pisama ili dopisnica podrške hrvatskim domoljubima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Masovno slanje pisama i dopisnica, kao znak potpore pravednim uznicima u Haagu, također je hvale vrijedna gesta, ali - isto tako- bez racionalnog razmišljanja o učinkovitosti i o posljedicama. Naime, što će generali Gotovina i Markač učiniti s jednom tonom papira u svojim ćelijama? Generali znaju da nije samo jedan milijun Hrvata koji su spremni žrtvovati omotnicu ili razglednicu s naljepnicom, nego to je u stanju učiniti 85% hrvatskog žitelja, što ne bi bilo teško dokazati ni činom, kada bi taj čin poništio haašku presudu o Oluji kao ''zločinačkom pothvatu'' – što se neće dogoditi.

Hrvati - pobožni i pravični, nukaju ljude na molitvu Krunice, koja nas je spasila od propasti? Krunica je uvijek bila vjernicima putokaz za udjelu Božjeg milosrđa. Međutim nije dovoljno samo se moliti, na to nas je i Isus upozoro: Božji prijatelji, čovjek biva opravdan djelima, a ne samo vjerom. Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je vjera mrtva bez djela. (Jak. 2: 24, 26)

Dakle, uzaludne su žrtve hrvatskih rodoljuba, u ovakvim okolnostima. Naime, ne će se Hrvatima udovoljiti iz dva razloga: a) Nanesen je konačni (smrtonosni) udarac srbočetništvu u Hrvatskoj i agresoru Srbiji (da Hrvati nisu pobijedili agresora, nikad Kosovo ne bi dobilo svoju nezavisnost.); b) Engleska je izgubila Jugoslaviju, utjecajnu sferu na Balkanu, stoga je Srbiji trebala biti novo uporište, i dobiti nadoknadu, odnosno miraz - Hrvatsku Krajinu.

Dakle, pisma i dopisnice potpore ne donose nikakvu učinkovitost, izuzev suosjećajnost. Dapače, donose materijalnu štetu. Uzmimo, primjera radi, 1.000.000 pisama koštalo bi Hrvate više nego $ 1.000.000 dolara, uzevši u obzir cijenu papira, omotnice (ili razglednice) i poštansku naljepnicu.

Umjesto plemenitih ideja – odlučnost!

U ovih prvih mjeseci, ove godine, smijenjeni su neki državni vladari i ukinute diktature; zbile su se velike nevremenske tragedije i štete u Japanu, Južnoj i Sjevernoj Americi, otkriveni su veliki skandali političkih čelnika, državnika i bankara, te ina druga zbivanja od presudnog značenja za države svijeta, pala su u drugorazrednu kategoriju prioriteta medijskog informiranja čim su u Haagu izrečene presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču! Ovo su zabrinjavajuće činjenice, čijim se posljedicama još ne može sagledati vidik?

Hrvatska se, pak, državna i politička vrhuška oglasila kao iznenađujuća zbog visine kazna, što bi se moglo protumačiti, da su kazne bile blaže, oni bi se pomirili s odlukom haaškog Suda. Što su više idejno crveniji (političari i člankopisci), to su i njihove prosudbe bile određenje u suglasnosti, samo što su sustavno isticali, da su te kazne generalima ujedno presuda i predsjedniku Franji Tuđmanu i ministru obrane Gojku Šušku. Drugim riječima, svi koji su se borili u osloboditeljskom ratu i stvorili nezavisnu hrvatsku državu, bili su učesnici u ''zločinačkom pothvatu'', jer su uništili Jugoslaviju.. Bitno je, da su se oni (....) dobrovoljno opredijelili na stranu agresora, pa po zakonu pravde i njima će se suditi u pravednoj Hrvatskoj.

Od svih pozvanih i nepozvanih svjetskih glasnogovornika, među najzanimljivijima bile su izjave srbijanske vrhuške i srbijanskih medija, koji su se jednoglasno složili s drastičnim presudama, s tim što su još ''pojasnili'', kako Hrvatska još trebala učiniti mnogo, kao kompenzacija Srbima za njihova stradanja: sve Srbe treba vratiti na njihova ognjišta u Hrvatskoj, ali nisu rekli u ''njihovu domovinu''! Traže također da RH dozvoli otvaranje srpskog konzulata u Kninu. Srbija je zaboravila da je hrvatski narod odlučan, u eventualnom slučaju, prizvati Oluju 2!

Posebice treba, primjera radi i opomene, navesti i izjavu ključnog Engleza u čijim je rukama bila sudbina hrvatskog naroda: kada će ući u Europsku uniji, i da li uopće ući...? Naime, Denis MacShane, ministar u engleskoj vladi Tony Blaira, koji je bio zadužen za izvješće o stanju u Hrvatskoj, kaže da je ''General Gotovina teški ratni zločinac i izdajnik svoga naroda, koji je deset godina blokirao put Hrvatske u EU.'' MacShane još dodao: ''Ante Gotovina je izdao svoj narod i katoličku vjeru. On je heroj kao i nacisti krivi za masakr nad Česima.'' Uz ovakve izjave Jutarnji list (4/18/2011.) donosi fotografiju na kojoj se vidi kako ''gentleman'' Denis ljubi ruku Kolindi Grabar-Kitarović u nazočnosti Ive Sanadera. E, kome treba takva Europa, koja hrvatske vitezove proglašava izdajnicama svog naroda i katoličke vjere?

Evanđelje po Petru

Umjesto nas, Amerikanac Peter Gilbraith je odgovorio kolegi Englezu: ''Hrvati moraju imati nešto na umu. Ono što su učinili je bez presedana jer pobijedili su u ratu, a svejedno su izručili svoje generale''. Galbraith također kaže ''Etničkog čišćenja nije bilo jer vojska nije nikoga protjerala.'' Ako itko zna istinu, onda je to upravo Galbraith, bivši veleposlanik u Hrvatskoj, koji se je vozio u srpskoj koloni na traktoru kada su junački bježali iz Knina.

Bošnjački politički dužnosnici i medij također su se usuglasili sa odlukama Sudskog vijeća, kao da su ''zaboravili'', da nije bilo Ante Gotovine, masakr u Bihaću bio bi stravičniji nego u Srebrenici. Umjesto da budu zahvalni generalu Gotovini, čak i proglase svojim (bošnjačkim) herojem, a oni ga uspoređuju s Mladićem!

Boris Tadić također bi trebao nagraditi generala Antu Gotovinu, što u Srbiju nije pobjeglo još pola milijuna Srba iz Bosne i Hercegovine. Tadić bi tada vidio kako mu izgleda ''velika'' Srbija, koja bi u otadžbini imala milijun izbjeglica iz Hrvatske, BiH i Kosova.

I na kraju treba upozoriti državnički trio u Hrvatskoj - MSJ (moramo spasiti jugoslavenstvo) Mesića, Sanadera i Josipovića - da nema većega zločina doli izdaje nacionalnih i državnih tajni, zbog čega ni državni tužitelj ne može biti pošteđen. Amen!

Rudi Tomić