Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
U Tovarnik po istinu i pravdu
Ovim prilogom želimo skrenuti pozornost hrvatske javnosti na suđenje koje traje više od jedanaest mjeseci i da nakon devet održanih ročišta ni jedan medij u Hrvatskoj, ni jednom riječju nije spomenuo suđenje. Naime, na Županijskom sudu u Vukovaru od 13. travnja 2010. godine traje glavna rasprava u postupku protiv Miloša Stanimirovića i još četrnaest osoba, optuženih da su nakon 20. rujna 1991. godine u mjestu Tovarnik civilno stanovništvo hrvatske i nesrpske nacionalnosti raseljavali, mučili i ubijali.
Stravične su posljedice srpske okupacije Tovarnika. Ubijeno je 68 mještana, od kojih su 53 pokopani u masovnu grobnicu, među njima i župnik tovarnički vlč. Ivan Burik, a ostali su nađeni u pojedinačnim grobnicama. Protjerano je bilo više od 95 posto od 2500 Hrvata koliko je prije rata živjelo u Tovarniku, a srušeno je ili oštećeno više od 70 posto kuća i gospodarskih zgrada. Ono malo Hrvata koji su ostali živjeti na svojim ognjištima, a većinom se radilo o starcima i ženama, bili su prisiljeni – poput Židova za vrijeme nacizma – nositi oznake na rukavu: bijele krpe, kao znak predaje. Istim su znakom obilježene i njihove kuće, da bi pijane bande pljačkaša lakše znale gdje smiju ući pljačkati i zlostavljati, pa i ubijati ako im se prohtije.
Nakon okupacije sela vojnici JNA, rezervisti i četnici zarobljavaju prve mještane Tovarnika. Zarobljenike iz podruma odvode u kuću pokojnog dr. Đorđa Cvejića, koja postaje mjesni zatvor, logor i strašno mučilište. Tim zarobljavanjem, maltretiranjem, deportiranjem u Šid i koncentracijske logore po Srbiji, najviše u logor Begejci kod Zrenjanina i Sremsku Mitrovicu, te okrutnim ubojstvima bez suda i milosti, otpočinje prva faza genocida nad tovarničkim Hrvatima. Već te nedjelje ispred pravoslavne Crkve ubijeni su pucnjima u leđa Željko Vrančić, Berislav Šimunić i Antun Šimunić, a kod svojih kuća Manda i Mato Živić, Mladenka i Franjo Kuzmić i Janko Budim. Svjedoci bilježe ubojstva i idućih dana. U srijedu 25. rujna ubijeni su Petar Bilić i Jozo Šišić, Stjepan Matić te Stjepan Kovačević i Ivo Adamović.
Početkom listopada skupina od 30 Tovarničana iz logora u Sremskoj Mitrovici vraćena je na zahtjev u Tovarnik i odmah po dolasku uslijedila su nova mučenja i egzekucije, tako da su u utorak 1. listopada ispred srušene katoličke crkve ubijeni: Filomena Glibo, Ivan Maloševac, Đuro Grgić, Ivan Đankić, Ilija Džambo, Vojislav Selak, a Antu Markanovića do smrti su u zatvoru premlatili zločinci Miloš Stanimirović, Stevan Srdić i Željko Krnjajić. Tijekom listopada i studenog 1991. okupator u Tovarniku uspostavlja vlast koja se očituje odredbama o policijskom satu, radnoj obvezi i rasističkoj odredbi o obilježavanju Hrvata i njihovih kuća. Ubijanje se nastavilo tijekom listopada i studenog, a sva ubojstva, potvrđuju svjedoci, počinili su pripadnici rezervnog sastava JNA i četnici. Mnogi od njih bili su domaći Srbi mještani Tovarnika.
Svjedočenje Pere Markanovića na suđenju, 10. lipnja 2010.
Svjedok je izjavio kako je sudjelovao u obrani Tovarnika. Njegov otac Ante Markanović odveden je na ispitivanje 02.10.1991. godine u Cvejićevu kuću gdje je i zatočen. Od Pere Nikolića i Dragana Nakića svjedok je čuo da je njegov otac na ispitivanju bio batinan. Doveden je pred ponoć, pretučen i krkljao je, a u jutarnjim satima su ostali zatvorenici primijetili da je preminuo. Dragan Nakić mu je rekao kako mu je Ante Markanović na uho govorio da su ga šestorica ispitivala i tukla bejzbol palicama. Dvojicu nije poznavao, a prepoznao je Miloša Stanimirovića, Dušana Stupara, Stevana Srdića i Željka Krnjajića za koje je rekao da su ga pretukli. Prema kazivanju Dragana Nakića, zatočenici su primijetili da je svjedokov otac umro te su rekli stražarima, nakon čega je došao Vojislav Stanimirović u uniformi i s oružjem te je kao liječnik utvrdio smrt svjedokova oca. Nakon toga su četvorica iznijela Antu Markanovića i više se nisu vratili.
Na sljedeće ročište i raspravu, koja je deseta po redu, kao svjedok pozvan je Vojislav Stanimirović za kojeg prema izjavama svjedoka postoje opravdane sumnje da je kao oficir rezervnog sastava JNA i „šef sanitetske službe za područje zapadnog Srema i glavni za zdravstvo", listopada 1991. godine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji. Svjedoci tvrde da je osobno sudjelovao u lišavanju slobode ranjenog hrvatskog branitelja, tada 48 - godišnjeg Marijana Popovića, kojeg su po njegovom nalogu odveli nepoznati pripadnici sroske paravojske. Hrvatski branitelj Marijan Popović je nakon određenog vremena pronađen mrtav na njivi izvan mjesta Tovarnik.
Glavna rasprava zakazana je za petak 25. ožujka u 9,00. sati, kada će biti saslušan Vojislav Stanimirović.
Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
U utorak 22. ožujka u emisiji Hrvatska uživo, ***Admin šibenski Pera Vlahov i lički đikan, Saša Kosanović, obojica jurišnici ***Admin HRT, uz asistenciju notorne ***Admin Teršeličke, opet su razarali Sisak.
Lili su krokodilske suze za nekim srbinom, Stevom Borojevićem, i izravno optužili za navdono ubojstvo Đuru Brodarca. Zasada Brodarac još odolijeva, zbog zasluga u komunizmu, ali – bezbeli – ne će dugo.
Obično se kaže, okvirno, «žao mi je svake žrtve». Ne, ja to ne ću reći, dapače: ***Admin Pa neka me apse. Oni, srbi, su čitavo XX. stoljeće začinili ratovima i pokoljima drugih, a kada bi izgubili te ratove, počeli bi se javljati kao žrtve.
Prvo su 1912. započeli Prvi balkanski rat, nakon što im je rvatska omladina iz palanačkog Agrama došla u Beograd dati podršku, na čelu s Đurom Vilovićem, Augustinom Ujevićem (to je onaj Tin), Frygesom Krleszom i sličnima, za pokolj Šiptara u «Južnoj Srbiji». Nakon «herojske» borbe protiv šiptarskih civila i silnih pokolja, paleži i pljački (pogledati sjećanja Dimitrija Tucovića), proširili su teritorij beogradskog pašaluka. Uzeli su malo previše Bugarima, i u Drugom balkanskom ratu su se zaratili s Bugarima, i dobili po ***Admin od Bugara jer su se borili protiv vojske a ne civila, i malo smanjili osvojeni teritorij.
Uskoro su započeli i Prvi svjetski rat (atentat na Ferdinanda), i napala ih je Austro-ugarska. Budući da su austro-ugarski vojnici bili sastavljeni od bečkih ***Admin, te rvata, čeha, slovaka, poljaka, ukrajinaca i pripadnika sličnih «povijesnih» naroda, srbi su zaustavili napad na Ceru i Kolubari. (Zanimljivo, kao snajperist u ratu je sudjelovao kumrovčanin J.Broz, za života su o tomu ispod glasa siktali srpski nacionalisti, ali su mu oprostili jer im je omogućio veće carstvo od Dušanovog.). I kada je Kaiser vidio da od «povijesnih» naroda nema ništa, poslao je svoje Teutonce. Za oko mesec dana sve je bilo gotovo, srbadija se razbežala i usred ciče zime kroz Albaniju su se suludo povlačili, na uzor biblijskih egzodusa, s ogromnim brojem stanovnika. Puno ih je ***Admin u snegu, a i Šiptari su ih dobro naprašili. I 1919. se u Versaillesu se pojavljuju kao žrtve dobivaju tuđe prostore: Crnu Goru, Bosnu, Hercegovinu, Rvatsku i Sloveniju.
Izazivaju i Drugi svjetski rat (demnonstracije u Beogradu protiv sporazuma s Njemačkom i protiv Banovine hrvatske «Bolje grob nego rob, bolje rat nego pakt»!), i dobili su i rat i grob, i po ***Admin! Rat je bio strašan. Osnovali su dvije srpske vojske za borbu protiv novonastale NDH: vojsku u «otadžbini» pod komandom D.Mihailovića i komunističke ***Admin partizane. I 1945. javlju se kao osvetnici i žrtve (Jasenovac, Jadovno, bla, bla, bla), dobivaju jopet sve. Broz kao kombinacije cara Dušana i svetog Save («Nitko nema što srbin imade, svetog Savu, ***Admin u bradu!» - hrvatska narodna.) omogućio im je sve.
I kada je ***Admin Broz, hteli su menjati Jugoslaviju titinsku, za Veliku (malu) Srbiju, i jopet su počeli klati i ubijati, pljačkati i paliti. I opet su dobili po ***Admin, i jopet se javljaju kao žrtve...
I dokle tako!
Što sam hteo da kažem, u građanskom ratu od 1991. – do 1995. srbi su pobili oko 200.000 (dvesta hiljada) Nesrba, i opet su priznati kao žrtve čak i od parahrvatske države. Hteli su rat (Ko to kaže ko to laže srbija je mala, nije mala nije mala triput ratovala, i opte će ako bude sreće!) i evo im rata.
Zato kažem ***Admin, hteli ste rat, i evo vam ga. Što nas se tiče sudbina njezinog Steve, pored 25.000 ubijenih Hrvata, višestruko više tjelesno i fizičkih ranjenih, razorenu zemlju. Uostalom, zašto nisu spriječili rat, zašto se nisu pobunili protiv Miloševića i Raškovića? Ne, hteli su rat.
Martina Kiseljak
Čovjek ne zna kako bi opisao novinare HTV-a, kao kombinaciju četopartizanske zle ćudi, mržnje ili provokacije. Agramerska javna televizije je na nižim granama od bivše jugoslovenske, a današnja srbijanska RTS je za agramerske novinara-kursis te i komesare nedostižna cilj, a niti ga ne žele dostići. Posebno su cinične novinarke (u tomu je bila razlika između dvije srbske vojske u Dr. svj. ratu, srpski partizani su imali žene u svojim redovima, četnici ne; i partizani su bili daleko okrutniji) a posebno nekla M.Kiseljak.
Školovana u večernjoj školi pobegulje iz Beograda, G.Milića, to je onaj koji, dok se nije setio da je rvat i došao u Zagreb, se naselio u Sarajevu, na Yutelu. Kada je u Sarajevu počela pucnjava, dojurio je u Zagreb. Čuvena mu je bila reportaža iz zauzetog Cavtata, gdje je srbska vojska nanizala na rivi pobijene hrvtske vojnike i civile, koju je započeo rečima: «Dragi gledaoci, ako nemate loš stomak, pogledajte ovu scenu u kojoj ćete videti prvi put nakon Dr. svj. rata ubijene ustaše», i prikaza kukavni G. pobiojene nesretne civile i vojnike.
Neku večer je cinična M.Kiseljak dala jedan izvod iz nekog govora J.Kosor i što je učinila. Sveudilj tog udbaško-denunci jantskog-sprdal ačkog priloga išla je slika J.Kosor za vrijeme toga govora, a M.K. bi pustila jednu ili dvije rečenice J.Kosor i utišavajući istu, davala je svoje cinične i bezobrazne komentare. I tako čitav prilog koji nije bio tako kratak.
I što se možemo nadati od takovih novinara (Vlahov, Sever, Kosanović, Munižaba, Kiseljak, Jelinić, Latin, Matković itd itd) kada dođu na vlast oni koje oni podupiru? Smrt, progone, kaos!