Ivan Markanović: Mogu li Hrvati pobijediti glasačku mašineriju HDZ-a i SDP-a?

Ako čak i zanemarimo svakodnevno serviranje velikih medija najcrnjim podatcima i događanjima u Hrvatskoj, kao i katastofičnim izvještajima koji se kroje prema potrebama određenih struktura,očigledno je i unatoč negiranju vladajućih da nezadovoljstvo i frustracija u Hrvatskoj rastu iz dana u dan. Radna mjesta nepovratno nestaju, tvrtke odlaze u stečaj, obrti se zatvaraju, građanima se računi blokiraju, dok banke svima drže mač nad glavom. Odgovor na pitanje biti rob ili ne više ne leži toliko na pojedincu, nego na bankama. Omča dužničkog ropstva nam je stavljena oko vrata.

Popularno je u nas pisati i pametovati o društvenoj, moralnoj, političkoj i sada na kraju i gospodarskoj krizi, koja je eto bila povod razotkrivanju svih hrvatskih nedostataka što su se godinama skrivali pod „tepihom". Kamo sreće da se kriza dogodila prije 15 godina. Ali, što je tu je, probajmo sami naći rješenja kada nam ih, uz sva pametovanja raznih analitičara, stratega i političkih filozofa u hrvatskim medijima, nitko ne nudi.

Naše „elite" nisu pale s Marsa

Na koji način hrvatski narod može promijeniti nametnutu političku scenu i strukturu tzv. političke elite, s kojom nitko nije zadovoljan? Ali prvo, ruku na srce, prije odgovora treba priznati da su te „elite" projekcija društvenog stanja i proizvod društva u kojem žive. Te „elite" nisu pale s Marsa. Tek na našu nesreću, nikako ni da odu na Mars.

Hrvatska tragedija broj jedan je što oko 55% građana ne izlazi na izbore. 55% ljudi apstinira, šuti, kao da ih se ne tiče što im se događa u državi. Kao da uopće ne drže do važnosti svoga glasa. Tako prepuštaju politici da se bavi njima, a ne obratno. S druge strane, takvi koji ne izlaze na izbore se obično vječno žale, umjesto da pogledaju istini u oči i potraže problem prvo u sebi i prvo promijene sebe.

Od kukanja i tužakanja nema koristi. Kada riješimo prvo sami sa sobom što bi stvarno htjeli i kako bi trebala Hrvatska izgledati, onda to isto možemo zahtijevati i od onih koje biramo u državni aparat. Aparat, koji bi za početak trebao biti jedan kvalitetan servis za rješavanje problema i potreba samih građana Tek kada većina ljudi u Hrvatskoj postane politički odgovorna moći će zaista i demokracija u punom smislu te riječi zavladati u Hrvatskoj.

Ne postoji gospodarska platforma

Trenutno u Hrvatskoj vlada diktatura i traje ispiranje naših mozgova u režiji dva pola: onog skupljenoga oko HDZ i onoga skupljenoga oko SDP-a. Radi se o dvije skupine koje teroriziraju psihu naroda, i koje imaju iste interese i iste proklamirane ciljeve (EU - pod svaku cijenu). Dvije „mafije" imaju i slične načine djelovanja, samo se razlikuju po tome što se jedni deklariraju više desno a drugi više lijevo. Njihova osnovna politička snaga proizlazi iz činjenice da imaju zbog svoga položaja u društvu stabilan dio biračkoga tijela.

Nitko pri tome ozbiljno ne govori o lažnim mirovinama, sumnjivo dodijeljenim poslovima (Hrvatske željeznice, HEP, itd.), brojnim poticajima čije trošenje nitko ne kontrolira,seljačkim subvencijama, socijalnim davanjima, itd. Uopće ne postoji ni ozbiljna inicijativa stvaranja gospodarske platforme na kojoj će se temeljiti stabilno i neovisno tržište. Nitko ne želi napraviti državnu strategiju koja bi se razvijala bez obzira koja je konkretno politička opcija na vlasti. Umjesto toga, svima odgovara da svi i sve bude ovisno o zakulisnim interesima, bez imalo brige za stanje koje je stvoreno i dugu koji se ostavlja budućim generacijama.

Još uvijek glavnu riječ imaju birokrati, koji s druge strane nemaju ikakvog znanja i osjećaja što je to privatno i tržišno poduzetništvo. Nije ni čudo, jer se radi o ljudima koji nikad u privatnom sektoru nisu ni jednu kunu zaradili. Odgajani da sisati narod, kočiti napredak, koristeći domaće kapitalne projekte i investicije kao izvor basnoslovnih zarada.

Država nije stranka

Oba politička pola, i HDZ-ov i SDP-ov, postavila su teoriju da ako jedan od njih ne osvoji vlast država mora propasti. Međutim, to nije istina jer jedna stranka ne može i ne smije biti država. U ovih nekoliko godina rođeno je više manjih kvalitetnih stranaka koje bi sa velikim odazivom glasača na izborima zasigurno postigle dobar rezultat. Time bi ujedno postale opomena i konkurencija političkim „elitama" i prisilile bi HDZ-ov i SDP-ov pol mijenjati način vladanja. Uz malo bolju organizaciju i veće zajedništvo „malih ljudi" i „malih stranka", kakva je situacija, moglo bi se čak i pobijediti dvije odnarođene stranke HDZ i SDP i njihove priljepke.

Zato treba izaći na izbore u što većem broju. Svaki glas zlata vrijedi. Treba pokazati i imati dostojanstvo,samopoštovanje. Ako uopće ne glasujemo,zar imamo pravo išta pitati i buniti se kasnije? Ne dozvolimo da nas i ovaj put pobjedi glasačka mašinerija. Pokažimo da ljudi ipak mogu pobijediti zahrđale političke strojeve.

„Oni su veliki jer smo mi na koljenima, zato ustajmo"! K.Marx.

Ivan Markanović