Reagiranja: Otvoreno pismo Ivana Markanovića

Prima:
Matica hrvatska
HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
"Iustitia et Pax" Biskupske konferencije

Ovo pismo neću uputiti korumpiranim, nesposobnim političarima, koji već 20 godina tumaraju bespućima Hrvatskog sabora, koji su potkupljeni da uništavaju državu. Ne vidim potrebe slati ga ni jednoj drugoj instituciji jer smatram da su baš „institucije pravne države" postale glavni neprijatelj hrvatskog naroda. Zašto?

Danas je posve jasno, da je izraz pravna država samo paravan za veliku pljačku obespravljenog naroda. Državno odvjetništvo se bori protiv prosjaka invalida, dok agresori na Hrvatsku, ratni profiteri i mađioničari privatizacije, primaju neke lažne nagrade - tobože za neka životna djela ili uspjeh u poduzetništvu. Pravilo je postalo da tko primi nagradu za najuspješnijeg menadžera u državnoj firmi završi u remetinečkoj "biznis" akademiji.

U iskrenoj i možda pomalo naivnoj nadi, upućujem posljednji apel gore navedenim trima institucijama za spas ove već pomalo bijedne države koja je od velikog potencijala (još nam svima u ušima odzvanja ime «Švicarska») postala kolonija stranih imperijalista koji pomoću bankovnog sustava, koji su im poklonili hrvatski političari, sada izvlače enormne novce iz našeg sistema i legalno osiromašuju zemlju. Kolonizacija se približava kraju. Dolazak američkih grabežljivaca (čitaj investitora) na hrvatsko tržište prije ulaska u EU a onda i ono malo što ostane, preuzet će „konkurentske firme" iz EU. Hrvatima kao da je uvijek draža tuđa batina od domaće mrkve.

Pišem ovo gore naznačenima, jer im želim staviti na znanje njihovu moralnu, društvenu i ustavnu odgovornost koju imaju prema ovom narodu. Ali im isto tako želim skrenuti pažnju na njihovu savjest. Predlažem, zahtijevam od Matice, HAZU-a i najviših predstavnika Crkve da naprave zajedništvo kao što je hrvatski narod 91'. postigao zajedništvo uzimajući oružje u ruke. Tada smo se borili protiv tenkova i branili od topova. Međutim i danas bijesni još veći rat ali drugim sredstvima, financijski i ekonomski, u kojem osiromašeni i nepismeni narod ne može pobijediti ako ga ne povedu oni koji imaju intelektualnu snagu, moralni i duhovni autoritet (istina, koji je pomalo već narušen) koji su potrebni u ovim iznimno važnim okolnostima.

Stoga, moj prijedlog istima je da što prije naprave Sabor svih Hrvata. Ta ideja već postoji u nekim intelektualnim krugovima, ali očigledno je da nikome do sada nije u privatnom interesu da se to i realizira. Sabor bi se trebao održati na Udbini, simbolično na mjestu hrvatskih mučenika. Na Sabor bi trebalo pozvati sve one Hrvate, domoljube i stručnjake iz Hrvatske i iz cijelog svijeta koji iza sebe imaju dokazani rad i konstruktivne ideje koje mogu pomoći Hrvatskoj.

Na Saboru bi trebalo definirati smjer u kojem bi država išla u idućih 50-100 godina. Znači, nešto kao državna nacionalna strategija koju do sada, nitko nije bio u stanju napisati, a kamoli ostvariti.

Prvo i osnovno što nam treba za spas i produljenje života ovog naroda je demografska strategija. Trend od 2000 g. do danas je 100 000 manje Hrvata. Grad veličine Krapine. Strategija povećanja demografskog porasta mora se svakako donijeti i za starohrvatska područja, koja obuhvaćaju cijelu BiH, gdje Hrvati drže 55% zemljišta u svome vlasništvu ali i za dio Vojvodine i naravno Boku Kotorsku. Hrvati u idućih 100 godina od ovog sluganskog položaja moraju preuzeti primat na svim svojim povijesnim prostorima, na koja polažu hrvatsko povijesno pravo i na taj način preuzet ulogu vodeće sile u užoj regiji. A koju zadnjih 200 godina pokušava igrati Srbija, na našu štetu i za koju ima izrađenu strategiju od strane SANU. Svima su poznati njihovi zlokobni memorandumi i nacrti Velike Srbije. Zato pozivam naše akademike, da se uključe u život, prestanu biti samo "foteljaši" i počmu razmišljati o budućnosti ovog naroda, za što i dobivaju novce iz proračuna.

Drugo što nam treba je hitna obnova društvenog morala i kulture koji su uništeni do temelja. Od predziđa kršćanstva ostale su samo ruševine. Hrvatska je od "malog Beča" postala balkanska krčma. To je kompleksno pitanje koje se ne može riješiti samo po sebi. Ne može ga riješiti politika. I u njegovo rješavanje se trebaju uključiti svi.

Treće, da bi se mogli boriti sa stalnovanjskim neprijateljima i okupatorima, treba nam jedan stabilan i kvalitetan obrazovni sustav. Pomoću kojeg ćemo početi dobivati mlad stručan kadar, koji će biti konkurentan na tržištu. Jasno je zašto je naš obrazovni sustav uništen, ali došlo je konačno vrijeme da se to promjeni ili ćemo stvarno za koju godinu, moći biti samo pomoćna radna snaga zapadnim zemljama.

Četvrto, Hrvatska baulja bez ikakve energetske strategije, što je neophodna stavka za razvoj gospodarstva i cjelokupne države. Uz proizvodnju nafte, koju imamo i nalazišta plina koja stoje neiskorištena. Iz našeg dijela Jadrana Italija izvlači plin, vozi u Italiju i onda nam ga preprodaje, debilno, zar ne?

Peto, razvoj, gospodarske strategije, ribarstvo, brodogradnja, poljoprivreda kao jedna od najvažnijih grana hrvatske proizvodnje, prerađivačka industrija, razvoj turizma, itd.

Imam još dosta toga, ali ne bi dužio dalje jer već i kada bi ove tri institucije sjele zajedno za stol s ciljem da pomognu svome narodu, barem u jednoj od ovih pet stavki, to bi bio uspjeh.

Smatram da jedino još oni imaju dovoljno snage i autoriteta, da preokrenu stanje u društvu i državi, bez obzira na njihovu dosadašnju neangažiranost, šutnju i bezidejnost. Jedino od te tri institucije što je ostalo u pamćenju naroda, je pismo kardinala Josipa Bozanića upućeno Franji Tuđmanu, o grijehu struktura - od tada muk.

Međutim upozoravam, u slučaju da cijela intelektualna snaga u Hrvata ostane zatvorena u svojoj kupljenoj šutnji i "foteljaštvu", povijest će ih sve pamtiti kao kneza Bornu, koji je da udovolji Francima, ubio Ljudevita Posavskog. Samo što će njihov grijeh biti još veći, jer posljedice koje bi nas mogle zadesiti uskoro, zbog ovakvog načina života, politike i smjera u kojem država ide, bit će još veće. Borna je bio samo jedan izdajnik. A napuštanje naroda, u ovim trenutcima, možemo nazvati kolektivnom izdajom.

U slučaju da hrvatski narod i država ostanu i dalje sami i prepušteni komadanju na samovolju političkim "elitama" i novom porobljavanju, povijest će se potruditi da ime svakog člana ovih institucija ostane upisano u knjizi 'Svi hrvatski izdajnici'. Kako je krenulo, knjiga će biti podebela.

Ivan Markanović