Sužanjska pasmina

U ovo nesretno doba kada mediji i političke kvazielite jednoglasno uvjeravaju Hrvate da odustanu od svoje samostalne države i, usprkos svom iskustvu, ponovno uđu u savez s većim i jačim narodima, tom se zboru pridružuju i oni za koje se mislilo da u srcu nose makar mrvicu razumijevanja za domovinu, za slobodu i narodni ponos.

I oni jednoglasno uzvikuju „EU nema alternative" baš kao što su to činili i čine Račan i Mesić, Sanader i Pusička, Josipović i Kosorica.

Štoviše, ističu kako se hrvatskom ulasku u Europsku uniju najviše protivi Srbija, pa se može zaključiti da na zagovornike samostalne i suverene hrvatske države i protivnike članstva u Europskoj uniji, gledaju kao na pomagače Srbije!

Ta iskrivljena logika sve 900-godišnje sanjare hrvatske države i slobode, smatra protivnicima Hrvatske i stavlja ih uz bok Srbiji!

Naravno, činjenica da je Srbija najveći protivnik samostalnog hrvatskog ulaska u Europsku uniju, još ne znači da je članstvo u Uniji dobro za Hrvatsku, a osobito ne da je bolje od državne samostalnosti i suverenosti.

Dotični domoljubi također upozoravaju, da se danas vodi sudbonosna bitka za hrvatsku budućnost, jer ćemo, ukoliko slučaj Purda ili prosvjedi ometu Vladu da uvede Hrvatsku u Uniju, završiti u paketu sa Srbijom.

Znakovito je da takvi, koje je Starčević nazivao „sužanjskom pasminom", vide Hrvatsku isključivo kao koloniju kojom upravljaju ili Beograd ili Bruxelles, a ni ne pomišljaju na samostalnu hrvatsku državu, kojom upravljaju Hrvati. Ne vide Hrvatsku kakva je izborena u Domovinskom ratu i priznata od svijeta!

Oni ne vide da nas baš Europska unija, u sprezi s domaćim političkim kvazielitama, trpa u tzv. Zapadni Balkan ili Jugosferu, da na tome danomice zajednički rade.

No možda je najpogubnije za tu „sužanjsku pasminu" da od Europske unije očekuje nesebičnu pomoć, iskrene usluge! Nisu im bili dovoljni ZERP, Arbitražni sporazum, dosadašnja privatizacija po nalogu EU, slučaj Purda itd.

Za narodnu slobodu najpogubnije je uvjerenje da će nam drugi narodi nesebično pomoći. Zato uvijek valja biti oprezan prema stranim podmuklostima i lukavštinama poput onih koje se nama serviraju; da treba širom otvoriti vrata stranom kapitalu, jer on ionako nema nacionalnosti, da suverenitet više nije neprenosiv i nedjeljiv, da granice više nisu bitne i sl.

Između kolonijalnog položaja i slobode izbor bi trebao biti lak.

Milovan Šibl
Predsjednik stranke Jedino Hrvatska