Povedite Nas iz ove Pustinje

Prvo, bezuvjetno i najvažnije: Gospodin Isus Krist, 'Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. ' (Mk. 10. 45). Ranjeni Krist' je znao i služio mene, prije nego sam ja spoznao Boga, postao rob Isusov, vjernik i mučenik među ljudima. Pred Vojnim sudom JNA u Zagrebu 1991., kada su pokušali suditi obrani Hrvatske, upalili smo svijeću, blagoslivljanu od pokojnoga uzoritoga kardinala Franje Kuharića, skupili potpise stotina tisuća diljem svijeta, sve dok optuženi nisu pušteni, a sud raspušten. Ranjeni Krist, bez stopala, stajao je uz nas cijelo vrijeme i potom prolazio zemljom čineći dobro ljudima (Dj 10.38) u obrani Hrvatske i BiH.

Nisam bio svjestan njegovog prisustva. Nakon pune agresije JNA na Hrvatsku, branio sam Slavoniju, bez oružja i čina, sa stažem do priznanja Hrvatske. Htio sam biti odgovoran i unijeti nenasilne metode, ljudska prava i humanitarni rad u obranu Hrvatske. Ranjeni Krist je bio s nama, u osječkoj katedrali. Još ga nisam bio svjestan. Tek u Dubrovniku, kada smo Konvojem Libertas nenaoružani oslobodili Jadran, probili blokadu Dubrovnika, podržali, pridružili se i zajedno s braniteljima, ženama, djecom, strancima, opkoljenima, okupiranima i zatvorenima, poštujući sve vjere i narode, obranili i oslobodili Grad - Ranjeni Krist me za granatiranja Mokošice s 'Golubova kamena', na svojoj trećoj postaji prolaženja Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, nagradio najvećom nagradom moga života, pozvao me da ostanem u svome zvanju (liječnika) i kao slobodnjak postanem njegov rob (I Kor 7.20 i 22).

Od tada, svakoga trenutka svoje svijesti i znanja živim slobodan, ispunjen nadom i radošću, jer sam rob Isusov na njegovu putu neodvojivoga služenja i vođenja ljudi.

Ni svetac Stepinac ne može spasiti ovakvu Hrvatsku

Mučenik je onaj koji djelom i riječju svjedoči Kristovu Istinu i ako treba spreman je za nju podnositi progon i dati život. Onaj koji samo stradava je žrtva, a ne mučenik. Svjedok sam djela dobrote Ranjenoga Krista preko okupljenih stotina tisuća i milijuna branitelja, žena, prognanika, izbjeglih, logoraša, liječnika, svećenika, vjernika Katoličke crkve, drugih vjera, stranaca i svih dobrih ljudi. Od tada svjedočim istinu, na temelju vlastitoga sudjelovanja i viđenja - tako stečenoga znanja o Gospodinu. Tu Istinu živim, radujem se, volim svoju obitelj, radim i zauzimam se za dobro. Spreman sam se uvijek odazvati, sve napustiti, podnijeti sve patnje i dati vlastiti život svjedočeći Isusovu Istinu. Vjernik sam i molim se - ali potrebno je više.

Svaki od nas treba težiti, postati i biti mučenik, rob Isusov svjedočeći Istinu, djelima, znanjem, riječju i pismom. Svjedočenje o Ranjenom Kristu, predao sam pokojnome papi Ivanu Pavlu II., u Krašiću, prilikom proglašenja blaženim Alojzija Stepinca. Zaželio sam da sada pomognem mojoj Hrvatskoj i preko nje cijelome svijetu. Želio sam, poput tolikih branitelja, napustiti ovaj svijet i otići moliti se blaženome pokojnome Alojziju Stepincu da on kao mučenik moli i pomogne Hrvatskoj. Prije godinu dana, tada teške zime i velikoga snijega, zajedno s Nadom i Ivanom Condrićem, krenuo sam na misu u Krašić. Ivan je vozio, a najbolja među nama, majka, supruga, Hrvatica i vjernica, Nada, vodila nas je u molitvi cijelim putem. Misa je bila prekrasna i potvrdila u meni snagu blaženoga Stepinca.

U povratku smo, probijajući se kroz snijeg, opet zajedno molili. Odjednom, došlo je do sudara, udarili smo i sletjeli u jarak. Ivanje plačući držao Nadi glavu, a ja sam se izvukao i puzeći popeo na cestu. Nakon više od sata došla je Hitna pomoć i odvela nas u bolnicu Sestara milosrdnica u• Zagrebu. Tamo sam proveo tjedan dana na intenzivnome i kirurškome odjelu svjedočeći danonoćno znanje, njegu i dobrotu liječnika i ostalih koji su me korak po korak vratili u život. U bolnici sam doznao i za Nadinu smrt i teške povrede Ivanova kuka. Nebrojeni ljudi su dolazili, pisali, zvali i molili. Još jednom svima hvala. Prolazio sam i borbu duše, 14 dana, koliko je i postaja. Ostao sam sam i hrvao se s dušom. Shvatio sam da sam pogriješio, suprotstavio se Bogu i da me on polomio (Post. 32.25 i 26).

Bog me blagoslovio i naredio da nastavim život kao mučenik, svjedočeći mišlju, riječju i djelom, kao rob Isusov, svjedočeći kako on služi i život je svoj dao kao otkupninu za mnoge od nas. Kroz proteklu godinu, na sve načine svjedočim da je Hrvatska deset godina na pogrešnome putu, divljenja materijalnome, potrošačkome i lažnoj moći. Treba se vratiti životu, obitelji, radu, očuvanju prirode, dobroti i vjeri. Ove godine na Stepinčevo zajedno s Ivanom, njegovim sinovima i Brankom Čulom otišli smo na jutarnju misu u Krašić, pomolili se i zapalili svijeće na mjestu nesreće i na Nadinu grobu. Gospodine uzoriti kardinalu Bozaniću, navečer na misi u katedrali u Zagrebu, sjedio sam naprijed, svjedočeći svima Istinu. U propovijedi ste iskazali prisutnost razočarenja, malodušnosti i bezvoljnosti u narodu. Pozvali ste na molitvu da se blaženoga Stepinca proglasi. svetim i da on kao svetac spasi Hrvatsku.

Moram reći da Isus nije želio spasiti ljude od svjetovnoga grijeha, a da je u ime stranaca 'pristojni' Pilat potvrdio kaznu. Sveta Edith Stein, zaštitnica Europe, nije ni samu sebe spasila od progona, mučenja i smrti. Blaženi Stepinac je bio mučenik zato što je bez obzira na opasnosti svjedočio Istinu, o zlu u vlastitoj zemlji i svijetu, u ratu i miru, spašavajući progonjene bez obzira koji bili, ne klanjajući se lažnim bogovima i stalno pozivajući svoj narod da ne dozvoli biti zaveden. On je svjedočio vječnu i danas toliko potrebnu Istinu. Franjo TU,đmanje bio svjetovni vođa u vrijeme izvanrednoga stanja i rata, ponudio narodu vodstvo, obranu, solidarnost i svjetsko priznanje. Pritom je i griješio. On sam jasno je isticao razliku svjetovnoga i duhovnoga vodstva. Svjetovno vodstvo je prolazno, slabo i uvijek s pogreškama. Krajem 1993. godine, tad već potpuno ispunjen služenjem i svjedočenjem Ranjenoga Krista, prihvatio sam svjetovni poziv predsjednika Tuđmana da mu postanem savjetnik za Dobro, a tek nakon upita i poticaja pokojnoga uzoritoga kardinala Franje Kuharića.

U grijehu smo i ne možemo proći bez kazne

U sadašnjemu vremenu nepravedno se tuži, krivo svjedoči i osuđuje Hrvatsku u Haagu. Svjetovna politika nudi ulaz u EU kao rješenje i bijeg od vlastite slobode, pa i pod cijenu odricanja od vjere. Političari provode vrijeme u svađama i 'pristojnosti', oduzimajući dostojanstvo i suverenost narodu. Nedovoljno se rađa djece, branitelje se optužuje, sudi, zatvara, a sami se ubijaju. Zemlju se zadužuje i prodaje. Nameće se korupciju kao jedinu sliku Hrvatske. Gospodine uzoriti kardinalu Bozaniću, vjerujem da niti molitve za proglašenje svecem blaženoga Alojzija Stepinca, ne će spasiti Hrvatsku niti ju vratiti na pravi put. Uzoriti kardinalu Bozaniću, dobro ste odlučili ne dopustiti današnjoj politici da ulazi u crkvu, ali vjernici se ne smiju zatvoriti u njima, moleći odvojeni od svoje svjetovne odgovornosti. Istinski vjernici, trebaju ući među ljude, okupiti sve ljude u dobru i kao mučenici svjedočiti nadu, dobro i Istinu.

U Hrvatskoj ne vlada ni malodušje ni bezvoljnost, već duboka svijest da se mora prekinuti život podjele na malo bogatih i mnogo siromašnih, premalo osjećajnosti i solidarnosti, nezaposlenosti, nedovoljnoga rađanja, prodaje, svađa i zaduživanja. Narod zna da živimo u grijehu i da ne možemo proći bez kazne, da nas od odgovornosti ne može spasiti Europa kojoj ne treba Bog. Narod želi da ga se izvede iz grijeha, zna da je potrebna kazna, da ne može biti lako, ali da moramo krenuti teškim putem velikoga napora, znoja i suza ako se želimo vratiti pravome putu izlaza iz današnje pustinje Hrvatske. Bure u našim dušama veće su od svađa u Saboru. Duhovna korupcija najveća je korupcija. Ma kakva bila politika, ona je prolazna. Duhovna odgovornost je najveća.

Vi, nas, trebate povesti, pokazati, okupiti i naučiti kako da nas što više postane mučenicima. Ako to pokrenemo, kada papa Benedikt XYI. blaženoga Alojzija Stepinca proglasi svecem, on će moći biti ponosan na svoj narod danas, mi ćemo obnoviti vlastitu odgovornost, dostojanstvo i slobodu, a Bogu će biti milo. Tako i nikako drukčije ne vodi put iz pustinje. Duhovno je Istina očigledna, sasvim jednostavna, svi su potrebni i pozvani. Godina pred nama će biti teška, bit će nepravednih presuda, socijalne patnje, ulaska u Europsku Uniju i političkih izbora. Ipak najveća patnja i raskrižje u Hrvatskoj je duhovno. Danas biramo tko smo, za dugo u budućnost.

dr. Slobodan Lang
Hrvatski list