Hrvatska u tri slike

1. slika

Naslovna vijest svih TV i radijskih postaja na Stepinčevo 2011. godine: dokazani borac protiv Hrvatske, četnik i saborski zastupnik Vojislav Stanimirović donosi Hrvatima utješnu vijest o udijeljenoj milosti srpskog predsjednika Tadića i odustajanju od progona hrvatskog branitelja Tihomira Purde „ako su jedini dokazi izjave zatvorenika"!

A nitko, od članova HAZU ili sveučilišnih profesora (uključujući i sadašnjeg državnog predsjednika) do političara i javnih djelatnika (opet uključujući državnog predsjednika, vladinu predsjednicu, ministre, saborske zastupnike i sve ostale političke tamburaše), ne želi se javno odrediti o temeljnom pitanju: kojim pravom Srbija podiže optužnicu protiv g. Tihomira Purde?

Umjesto odgovora, za sve njih kviz pitanje: Koliko je francuskih boraca pokreta otpora izručeno Njemačkoj zbog ubijanja njemačkih vojnika na tlu Francuske u II. svjetskom ratu?

2. slika

Na haškom suđenju bosansko-hercegovačkim Hrvatima tužitelj kao važan dokaz iznosi lažnu, činjenicama opovrgnutu i znanstveno srušenu tvrdnju jednog zaštićenog svjedoka koji je lagao da je „Tuđman s Miloševićem dijelio Bosnu".

I nitko nigdje u Hrvatskoj, niti u jednim novinama (a kamo li u državnim institucijama) se zbog toga ne uzbuđuje ili postavlja pitanje kako je laž mogla postati istinom! A ne sudi se samo nesretnoj šestorici ljudi. Sudi se pokojnom predsjedniku Tuđmanu i Republici Hrvatskoj, sudi se svima nama!

3. slika

Hrvatski „antifašisti" (čitati komunisti), ničim izazvani, održali su svečanu akademiju povodom 70. obljetnice ustanka, antifašističke borbe i pobjede nad fašizmom, 67. obljetnice osnivanja 10. zagrebačkog korpusa i 66 godina oslobođenja Zagreba. Tri velika razloga za veliku svečanost pa su joj nazočila tri hrvatska odličnika - predsjednik Republike, predsjednik nekad državnog Hrvatskog sabora i gradonačelnik Zagreba.

Naš vrli Predsjednik ponovio je stare prožvakane teze svog prethodnika (dokazanog krivokletnika) o „antifašizmu" kao ocu Domovinskog rata, pa i dodao neke nove - o povratku Ulice 8. maja (zašto ne svibnja?) kao važnog datuma (zašto ne nadnevka?) za hrvatsku (zašto ne jugoslavensku?) povijest.

U sličnom tonu pridružio mu se g. Bebić. Njega istina nisu „antifašisti" iz prošle države mogli naučiti da je prvi vojni odred u okupiranoj Europi bio osnovan 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica kraj Siska (jer se to tada nije smjelo reći zbog oduzimanja prvenstva braći Srbima u Srbu), ali je svejedno iznio netočnu tvrdnju i uvrjedu svim poginulima u Europi od 1939. do 1941. godine.

Na stranu, u svojoj biti, nastranu činjenicu da ništa od navedenoga nije istina, ali zaprepašćuje i istovremeno užasava (ta radi se o ljudima koji vode državu!) njihova ideološka zasljepljenost. Od koga su to na „tako značajan" dan „antifašisti" „oslobodili" Zagreb (i cijelu Hrvatsku)?

Odgovor daju sadašnja iskapanja ostataka žrtava komunističkog („antifašističkog") zločina u zagrebačkoj Kustošiji, kao što su ga već dali Jazovka, Huda jama i ostala grobišta od Dubrovnika (Dakse) do Bleiburga. Očito uzalud u glavama naših „antifašista".

Što reći na kraju? Umjesto zaključka dovoljno je citirati hrvatskog velikana A. G. Matoša:

„Jer Hrvatsku mi moju objesiše,

Ko lopova, dok njeno ime briše,

Za volju ne znam kome, žbir u uzama!"

(1909)

Juraj Cigler, dipl. inž.