Luksuz i lopovluk

Korupcija i lopovluk vrte se na svim valnim dužinama. Najvjerojatnije da će uskoro u Hrvatskoj fenomenologija korupcije i lopovluka postati poslijediplomski predmet u studiju novog jezičnog, sociološkog, transpolitičkog i postpolitičkog fenomena. Toliko se ta riječ sa svojim teškim suglasnicima uvriježila u nepcima Hrvata da počinje od nje boljeti ždrijelo.

Red je pozdraviti vladu i medije kad govore i pišu o imenima ljudi ogrezlih u korupciji. No red je stvari staviti u lingvistički, pojmovni, povijesni i politički kontekst. Uzeti samo jedan slučaj korupcije, a zaboraviti drugi, ne vodi nikamo. Dapače, stvara se klasična psihologija građanskog rata, koji kad tad završi u pravom ratu. "Ne nisam ja, on je on je, on je"! Prauzroke rasula komunističke Jugoslavije treba tražiti prvenstveno u gigantskoj korupciji njenih aparatčika, njihovim međusobnim čistkama i njihovim intelektualnim stjegonošama: jugoslavenskoj medijsko-akademskoj nomenklaturi. Nije samo Josip Broz bio kriv za korupciju. Masa korumpiranih «titića» diljem Jugoslavije porušila je Jugoslaviju -- upravo zato jer je mislila da se vječno u Jugoslaviji može krasti. Oni nisu naučili osnovnu pučkoškolsku zadaću, tojest, da korupcija razara sustav brže i bolje nego bilo koja vojna agresija.

Stan i sudbina

Eh, najlakše je u svom samopoimanju gledati na se kao žrtvu, te onda tražiti od vladajuće garniture stambeno-državnu-žrtvoslovnu sinekuru! Riječ "stan", "kuća", "dom" u Zagrebu, oduvijek su u balkansko-patrijarhalnim okvirima imale bajni prizvuk društvenog prestiža. Za visokog hrvatskog političara, dolazak iz njegove provanse ima čarobnu psihosomatsku moć, upravo kao i za sijaset provincijskih došljaka koji su devedesetih vapili za Agramom. Ratne godine bile su idealne godine za nadrealističke novčane makinacije; novac dijaspore i državni novac divljački se trošio na privatni hiperluksuz.

Jeziva je činjenica da je dovoljno da samo jedan jedini Hrvat povratnik iz emigracije ili jedan jedini desničar ili "desničar" zagrize u ješku korupcije - e da bi se u potpunosti diskreditirao svaki hrvatski nacionalizam i svako desna misao. Stoga nije nimalo čudno da je došlo do negativnog jezičnog i semantičkog pomicanja riječi "hrvatski nacionalizam" i "desničaranje". Nije čudno da je ozbiljna desna stranka postala pravi, pravcati endem u Hrvatskoj. Riječi "desnica" i "nacionalizam" nisu više sinonimi za političke svjetonazore; one su odavno postale sinonimi za prostački lopovluk, debile i mentalnu retardiranost.

Jedno nagradno pitanje. Kako se dobivao stan u bivšem esferjotu? A zašto se dobivao, a ne kupovao? Upravo zbog tog što je bila opća praksa među jugokomunistima i njihovim kolaboratorima da rabe glagol "dobiti" a ne "kupiti." Još brojniji stanovi od onih 1991. padali su s neba od 1945. do 1990. A taj jugoslavenski lopovluk, u svom komunističko-partizanskom-brahijalnom-terorističkom izdanju velika je enigma koja je dandanas zamotana u veo tišine. Zašto je nemoguća lustracija, pitat će građani. Upravo stoga što nema pojedinca koji nije bio donekle umočen u jugokomunizmu. Ako ne on, onda njegov tast ili neko iz seoskog klana.

Joj, a samo kad bi se detaljno preispitale doktorske diplome stečene za vrijeme esferjota - našli bi tamo priče iz davnine! Ma kakva Ivana Mažuranić i njezina Rutvica i Jaglenac! Hrvatska vrvi od doktorata o enobejskim magarcima, o Bošku, zvanom buha, ili vaška, pa sve do disertacija glede samoupravne ekstaze Titove noćne metastaze. Kad će imena hrvatskih "doktora" i doktora znanosti u javnost?

A kako su titoisti vodili nacionalizaciju, ili boje rečeno deložaciju u Zagrebu, Splitu i Rijeci i Varaždinu 1945? A kako danas njihova postskojevska progenitura, koja je na svim važnijim državno-medijskim punktovima, pravda svoju imovinu? Savezna Republika Njemačka, kada bi bila manje povijesno isprepadana, mogla bi začas tražiti i dobiti od Hrvatske i Srbije desetke milijarde eura odštete za potomke bilo likvidiranih bilo deložiranih pola milijuna Folksdojčera, koji su nekad živjeli u istočnoj Slavoniji i Vojvodini. A i postenobejski agrameri mogli bi reći koju riječ kako su došli do velebnih stanova u Vlaškoj, Draškovićevoj, a de ne govorimo o Prekrižju, nakon Drakulićevih odreda smrti, sredinom 1945. Na tim lokacijama je od 1941. do 1945. živjelo dosta visokih ustaških službenika. Oni su pak uspjeli riješiti svoje stalno stambene pitanje u toponimiji Jazovka.

Šminka i mjera

Gdje počinje korupcija, a gdje završava luksuz? Odnosno, gdje počinje luksuz a završava korupcija? Ne, to nije jezično pitanje; to je pitanje bitka i nebitka koje vrvi u svim staro-europskim mitovima. I davni preci Europe znali su dobro da zlato, luksuz i rastrošnost vodi u katastrofu nacije i plemena. U antici, frigijski kralj Mida bio je pošten, no nije mogao odoljeti sjaju zlata. Svoje je nadnaravne sposobnosti iskazao tako da je sve što je dodirnuo postalo zlato. Konačno, više nije mogao jesti niti piti, jer se zlato ne može ni jesti niti piti. Starogrčki tiranin Polikrat imao je nadnaravni prsten kojim je radio čuda svjetska. Ali sudbina se okrenula protiv Polikrata. U nordijskim mitovima, kraj svijeta i sumrak bogova ( Ragnrok) dolazi korupcijom i pohlepom.

U biti, Hrvatska je vrlo prostačka zemlja čija vladajuća klasa od prvog dana svog službenog postanka 1991., pa sve do danas ne zna za mjeru. I empirijski je lagano ustvrditi da je 1994. t.j. u jeku Domovinskog rata, u Zagrebu prometovao natprosječno veliki broj Mercedesa - na čudo i nevjericu povratnika i stranaca. Masa žena hodala je u bundama svih životinjskih vrsta: od sitnih maksimirskih nerčeve do sibirskih tigrova - i to 30 km od okupirane i gladne Petrinje i sve u moru prognanika. Bilo je jasno da u tom morbidnom cro- scenariju država Hrvatska ne može očuvati svoj legitimitet. Ali i svakom stranom novinaru, a i sijaset stranih njuškala, bješe jasno - da službena Hrvatska neće dugo.

Pučki rečeno, zagrebačkim žargonom, "svaka rit dođe na šekret". U metafizičkom meta-jeziku za to postoji brojna filozofska literatura o bitku i nebitku. Običnim hrvatskim jezikom rečeno, danas je sve došlo na naplatu.

dr. Tomislav Sunić
Hrvatski list