Postoji li uopće Balkanski poluotok?

Zapravo, nikome u geografskoj znanosti nije jasno kako je kopno koje je tako širokim krakom vezano za kontinent uopće moglo biti proglašeno poluotokom. Da bi ti geografski parametri bili još nevjerojatniji, valja spomenuti da je od crte Trst - Odesa (1330 km) mnogo bliže Trstu luka Szczecin (920 km) ili Rostock (950 km) na Baltičkom moru!

Pogreška stara 200 godina

Ako i zanemarimo geografsku definiciju poluotoka (što nikako ne bismo smjeli učiniti), onda je i posve nejasno zašto je taj dio jugoistočne Europe dobio ime baš Balkanski poluotok. Naime, Stara planina nalazi se na sjeveru Bugarske i ne dominira ovim dijelom Europe. Više od nje ovim prostorom dominiraju, recimo, Dinaridi, Velebit ili Prokletije i slično. Francuski geolog Ami Boue (1794. -1881.) nije ni slutio kada je u jednom svojem radu bugarsku Staru planinu nazvao Balkan - kakve će probleme ovdašnjim narodima izazvati. Naziv Balkan dolazi od turske riječi balkan ili balkanar, što znači šumovite planine.Kako to obično biva kad nam stranci daju imena, u jednom svojem radu njemački geograf J. A. Zeune 1809. godine upotrijebio je naziv Balkanski poluotok ili Balkan. Do toga je u stvari došlo Zeunovom pogreškom. Ne proučavajući atlas i karte, on je mislio da je Stara planina ili Balkan dominirajući središnji planinski sustav jugoistočne Europe. Zeunova pogreška nije u početku prouzročila neke teže posljedice u geografskom nazivlju Europe. Naime, naziv Balkanski poluotok se kroz gotovo cijelo 19. stoljeće u geografskoj literaturi vrlo malo koristio.

Potkraj 19. stoljeća, preko francuske literature, "otkrili" su ga srpski geografi. To se poglavito odnosi na najvećeg srpskog geografa Jovana Cvijića (Loznica 1865. - Beograd 1927.). Nasuprot nizu europskih geografa koji su ukazivali na nelogičnost proglašenja ovog dijela jugoistočne Europe poluotokom, Cvijić i njegovi sljedbenici čvrsto su se "uhvatili" za taj geografski termin. Doduše, već tada, pa ni danas, nije jasno gdje je granica između tzv. Balkanskog poluotoka i ostatka Europe. U literaturi, osobito srpskoj, upotrebljavala su se dva tumačenja. Prema jednima granica je tekla rijekama Dunav, Sava i Kupa pa na riječki zaljev na sjevernom Jadranu. Prema drugima, "Balkan" je bio mnogo veći: granica je tekla Dunavom, pa Savom sve do Ljubljaskog barja, onda rijekom Idrijicom na Soču pa na sjeverni Jadran. Zapravo, ta sjeverna granica Balkana prema Europi nikad nije točnije definrana, pa čak ni u redovima srpskih geografa.

Besmislica koja je ušla u zemljovide

Zašto je Cvijić tako objeručke prihvatio naziv Balkan i zašto ga je nastojao maksimalno afirmirati (u čemu je, nažalost, dobrim dijelom i uspio)? U traženju odgovora na ovo pitanje dolazimo do društvene, sociološke i političke komponente pojma Balkan (ili Balkansko poluostrvo, kako ga naziva Cvijić). Naime, Cvijić je bio ponajprije fizički geograf (geomorfolog), ali i etnolog i političar. Volio je kada su ga zvali i "balkanologom". Kao rektor Beogradskog univerziteta i predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti, te jedan od najuglednijih srpskih znanstvenika, Cvijić je upregao sve svoje snage služeći afirmaciji srpstva, srpske nacionalne ideje i širenja srpske dominacije, pa i države, na cijeli prostor Južnih Slavena.

Pod okriljem znanosti i tzv. objektivnosti Cvijić koristi naziv Balkan da bi potkrijepio punu opravdanost postojanja tzv. Balkanske istorijske tradicije. Pojam "Balkansko poluostrvo" iznimno je dobro povezivao srpska "znanstvena" tumačenja da u toj "balkanskoj istorijskoj tradiciji" postoji i razvija se ideja sjedinjenja svih "balkanskih plemena" jer su njihovi pripadnici zapravo srpskoga podrijetla, samo povijesnim slijedom ponešto različiti i "zagađani utjecajima s rubnih područja".

Sintagmu "balkanska istorijska tradicija" izvrsno je sublimirao prof. dr. sc. Ratimir Kalmeta u svojoj knjizi "Zemljopisne i druge rasprave" (2009.).

Cvijić tu tzv. Balkansku povijesnu tradiciju tumači kroz nekoliko "znanstvenih" zaključaka o južnoslavenskim narodima ("plemenima"):

1. Srbi su u vrijeme Prvoga srpskog ustanka izrazili beskrajno snažno čuvstvo koje se u novostvorenoj srpskoj državi očitovalo u oslobodilačkim pohodima Karađorđevih ustanaka prema zapadu i istoku. Srbijanski seljak je gibak, elastičan, inteligentan, misaon, u sebi posjeduje skrivene pojedinačne inicijative, čuvstven je, njegovi živci brzo i s velikom amplitudama vibriraju.

2. Narod Bosne i Hercegovine je jedan od najsvježijih i najjačih dijelova srpskoga naroda, a u nacionalnome smislu tvori cjelovitost s narodom Zapadne Srbije, Novopazarskoga Sandžaka i Crne Gore. Bosanski katolicu su bezimena etnička skupina, sastavljena od Hrvata, Srba i saksonskih rudara.

3. Bosna i Hercegovina je za Srbiju ono što je Moskovska oblast za Rusiju.

4. Najveći dio Hrvatske je napučen izmiješanim pučanstvom, koje se ističe balkanskom istorijskom tradicijom.

5. Pučanstvo Jadranskoga primorja najviše svoga vremena provodi izvan kuće, vrlo je osjetljivo na plemićke titule i odličja. To je regija koja je dala velik broj pustolova.

6. Hrvati su Srbi rimokatoličke vjeroispovijedi.

7. "Slavonski varijetet" nas podsjeća na "rusku dušu".

8. Mongoloidni tipovi su na prostoru Južnoslavjanskom slabije intelektualne i ćudoredne energije i vrlo brzo popuste u borbi za svoj opstanak - takve su značajke prirođene pučanstvu Baranje, Bačke i Banata.

9. Makedonci su amorfna slavenska masa.

10. Bugari ne odišu istinoljubljem i ostoumljem.

Takva "znanstvena" etnološla tumačenja Cvijić iznosi u svojem znamenitom dvotomnom djelu "Balkansko poluostrvo i južnoslavenske zemlje" (Pariz 1918., Beograd 1922. i 1931. Za takve u osnovi nacionalističke i rasističke "znanstvene teze" koristi naziv Balkanskog poluotoka, odnosno "balkansku istorijsku tradiciju". Ako se s time povežu tadašnje političke, gospodarske i strateške prilike u jugoistočnoj Europi, onda je jasno da je postajalo sve toplije u tzv. Balkanskom kotlu naroda i vjera. To stanje, koje traje već dva stoljeća, ključalo je do usijanja u ratnim sukobima i stalnim trvenjima. Kako piše Miroslav Krleža, nalazimo se u "balkanskoj krčmi" u kojoj je netko ugasio svjetlo.

Hrvatska je srednjoeuropska zemlja

Stoga je jasno da je pojam "biti na Balkanu" poprimio posve nepovoljno, pa čak i pogrdno, pejorativno značenje. Kada se u bilo kojoj regiji svijeta govori o nacionalnoj netrpeljivosti, ratnim i drugim sukobima, vjerskoj i drugoj netoleranciji, onda se vrlo često koristi termin "balkanizacija". Hrvatska je stoljećima pripadala i gradila mediteransku rimokatoličku kulturu i srednjoeuropski kulturni krug. Njezini stanovnici ne mogu prihvatiti bilo kakve "balkanske" kvalifikacije. Pa čak ako i postoji geografski pojam Balkana, ona se ni tada ne nalazi u njegovu sastavu. Hrvatska je po svojem geografskom položaju sredozemna i srednjoeuropska zemlja. Nikome ne pada na pamet da Grčku naziva "balkanskom" zamljom, iako ako se tko nalazi na poluotoku , onda su to Grci.

Ovo je poziv hrvatskoj geografiji i znanosti, a pogotovo političkoj eliti da maksimalno ustraju na objašnjavanju i znanstvenom tumačenju stvarnih komponenti geografskog položaja Hrvatske. Svrstavanje Hrvatske u bilo kakve okvire ili nazive "Balkana", "Zapadnog Balkana", "Balkanskog poluotoka" i slično, ne možemo prihvatiti. Ni po koju cijenu.

prof. dr. sc. Dragutin Feletar
Meridijani, siječanj 2010.
www.posavski-obzor.info

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Ponovimo, — zmijicamala 2011-01-07 20:39

Tzv. Balkanski poluotok je više politički nego zemljopisni pojam kojega je u literaturu uveo njemački geograf August Johann Zeune 1809. (prema Bogdanu Sekuliću to je kriva godina). Označavao je Tursku Europu nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699., a kojim je Hrvatskoj vraćena Slavonija.

vidi kartu iz 1856. (nepoznati autor)
lib.utexas.edu/.../...

i poznatog njemačkog kartogarafa Richarda Andreesa koja prikazuje "Balkanhalbinse l" (Balkanski poluotok") iz 1893.
www.rare-maps.com/.../


Tko razumije engleski, vrlo zanimljiv članak Bogdana Sekulića s Ruđera u pdf formatu:
To Remove the Anathema of the Balkans, Politička misao, Vol. XXXVI, (1999), No. 5, pp. 78—92

hrcak.srce.hr/file/44049

Pozdrav vaš zmijicamala

Prijavi Administratoru

#2 Središnjajužna europa — stukapilot 2011-01-08 12:09

Ovakvi tekstovi trebaju doći do šireg pučanstva jer su nužni za nacionalnu afirmaciju koja kod dobrog broja stanovnika ove naše mediteranske i sredonjoeuropsk e zemlje još nije realizirana.

Postoji još jedan paradoks u suvremenoj geopolitici a to je da se Hrvatsku svrstava u zemlje jugoistoka europe ,naravno također u svrhu svrstavanja u 'region' i južnoslavensku zajednicu.
Međutim svatko tko malo bolje pogleda zemljopisnu kartu vidjet će da se Hrvatska nalazi na istoj zemljopisnoj dužini kao i skandinavske države koje se stoga njihovom logikom ne bi nazivale države sjevera već sjeveroistoka što je naziv koji bi skandinaviju neminovno predstavljao kao interesnu zonu bivšeg SSSr-a što su vrli europejci željeli izbjeći pod svaku cijenu.
Očito je kako zemljopisno ne pripadamo u zemlje srednje ili središnjejužne europe zbog jugoslavenskog projekta.
Sve što su dotakli su upropastili!

Prijavi Administratoru

#3 Balkanski poluotok — domin 2011-01-08 19:29

Siguran sam da bi ova reportaza otvorila oci mnogima u Hrvatskoj samo kad bi u njoj postajale dnevne novine koje jesu Hrvatske!!!Nada m se da nisam u pravu(sto se tice novina)

Prijavi Administratoru

#4 Dobro zapažanje, a krivo zaključivanje — Boljunac 2011-01-09 10:21

Autor je dobro zapazio da Balkanski poluotok i po općoj geografiji (zemljopisu) zapravo i nije polutotok.

Ali je krivo zaključio da je obilježje jugoistoka Europe kao poluotoka, odredilo njegovu povijest i da je iz toga određenja nastao ono što se podrazumijeva pod Balkanom, balkanštinom itd. Za takvu bi tezi morao autor dati valjane razloge. Zaboga, ne ravna se, ne odvija se povijest po imenima kopna, otoka, poluotoka, planina i dolina ili pak nizina.

Prijavi Administratoru

#5 sveznalice — stukapilot 2011-01-09 23:35

Da Boljunac ne odvija se povijest po imenima kopna,mora ,poluotoka itd ali su neka od njih dobila ime upravo po nekim povijesnim događajima,deta ljima i odgovarajućim povijesnim konstelacijama.

Prijavi Administratoru

#6 Stukapilot — Boljunac 2011-01-10 09:30

Opasni gospon Štuka,

U proturječju ste navodima iz uvodnog članka. A i uvodni članak sadrži proturječje.

Prof. dr. sc. Dragutin Feletar:

"Francuski geolog Ami Boue (1794. -1881.) nije ni slutio kada je u jednom svojem radu bugarsku Staru planinu nazvao Balkan - kakve će probleme ovdašnjim narodima izazvati. Naziv Balkan dolazi od turske riječi balkan ili balkanar, što znači šumovite planine.Kako to obično biva kad nam stranci daju imena, u jednom svojem radu njemački geograf J. A. Zeune 1809. godine upotrijebio je naziv Balkanski poluotok ili Balkan. Do toga je u stvari došlo Zeunovom pogreškom. Ne proučavajući atlas i karte, on je mislio da je Stara planina ili Balkan dominirajući središnji planinski sustav jugoistočne Europe. Zeunova pogreška nije u početku prouzročila neke teže posljedice u geografskom nazivlju Europe. Naime, naziv Balkanski poluotok se kroz gotovo cijelo 19. stoljeće u geografskoj literaturi vrlo malo koristio."

Eto, ja sam samo primijetio da nije zemljopisno ime izazvalo probleme, nego su ovdašnji povijesni problemi dali odeđeno , negativno geopolitičko značenje imenu jugoistočne Europe.
Iz uvodnog teksta se vidi da davatelji imena nisu imali na umu
ono što danas označuje "bakanština". Oni su bili geografi.

A Vi gospon Stuka tvrdite upavo suprotno onome što je izložio autor članka: "ali su neka od njih (imena,kopna,mo ra... op. moja) dobila ime upravo po nekim povijesnim događajima,deta ljima i odgovarajućim povijesnim konstelacijama. "

P.S. Moja malenkost samo u šali ponekad veli za sebe da je "sveznalica", dakle riječ je pod navodnicima, a inače sebe definiram kao svestranu neznalicu: u sve se petljam, a ništa ne znam.

Prijavi Administratoru

#7 Balkanski poluotok — Boljunac 2011-01-10 10:09

Problem imena Balkanskog poluotoka i nije problem. To je tek jedna zanimljivost koju je lijepo znati. Ovaj slučaj pokazuje kako i imena imaju svoju povijes.

hr.wikipedia.org/wiki/Apenini

sh.wikipedia.org/.../...

Kako bi se danas nazivalo to područje koje danas pokriva Balkanski poluotok, da se ne zove tako kako se zove ?

Možda Dinaridski poluotok, Ilirski poluotok, ali ne vjerujem, Bugarski p., još je manje vjerojatan naziv, Srpski p. ili što je vjerojatnije Turski poluotok. Navjerojatnije bi imao više imena: svaki bi mu dao svoje ime.

Kao srednjoškolac učio sam da granica Balkanskog polutotoka ide Dunavom, Savom, Kupom i nekako okomito na more. Istra nikada nije bila , zemljopisno, sastavni dio Balkanskog poluotoka. Politički je bila na Balkanu samo ili čak 45 godina, od 1945. do 1990.

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments