Junaci i nacionalni izdajnici

Kako će povijest pamtiti prvih dvadeset godina slobodne Hrvatske i dominirajuće osobe iz tog razdoblja? Tko će iz političkih elita u povijest ponijeti stigmu nacionalnog izdajnika? Konkurencija za ove nečasne titule zaista je velika i nije moguće nabrojiti sve koji će zauvijek ostati u narodnoj memoriji kao negativci. Kriterij po kome povijest bilježi nacionalne negativce nikada nije sveobuhvatan ali je unatoč tome pravedan i gotovo nepogrešiv. Kako će na primjer, u povijest ući svi oni saborski zastupnici koji su glasovali za arbitražni način rješavanja međunarodnog spora između Hrvatske i Slovenije u vezi razgraničenja na moru? Zašto su dali svoj glas da se međunarodni spor između dvije zemlje rješava arbitražom umjesto međunarodnim sudom? Kada na arbitraži izgubimo dio mora u korist Slovenije, zastupnici Hrvatskog sabora koji su glasovali za arbitražno rješenje spora neće moći pobjeći od činjenice da su sudionici u nacionalnoj izdaji.

U tom slučaju nikakve isprike da je takvo rješenje nametala EU birokracija neće proći, takve isprike bit će dapače dokaz njihove veleizdaje jer zastupnici u  Saboru moraju poštivati Ustav i njegove odredbe po kojima samo narod na referendumu može odlučivati o pitanjima koje su oni, saborski zastupnici, svojom odlukom prepustili nekakvoj arbitražnoj komisiji, koju su usput budi rečeno proglasili "uglednom" a ne znajući čak niti imena tih "uglednika." Kako će hrvatska povijest zabilježiti odgovorne za predaju Gospodarskog pojasa i ZERP-a ucjenjivačima iz Europske Unije? Narod je danas u Hrvatskoj osiromašen i ponižen a odgovorni za takvo stanje u državi medijskim manevrima i igrokazima zamagljuju odgovornost vičući "držte lopova. "Tako se dvije vodeće političke stranke, HDZ i SDP-a svojski trude prikriti činjenice kako su i jedni i drugi bezpogovorni poslušnici Europske Unije i njenih birokrata. U čemu se vladajući HDZ i njegovi koalicijski sateliti razlikuju od SDP-a i njegovih satelita kada su u pitanju Domovinski rat, bezuvjetna suradnja s političkim tribunalom u Haagu? Kako se i jedni i drugi odnose prema povijesnim zločinima komunista počinjenim za i poslije Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj? Prema ovim pitanjima njihov je stav isti.

Različita retorika samo je pokušaj prikrivanja iste suštine, i ne predstavlja ništa drugo doli njihovu međusobnu borbu tko će od njih biti Vlast, koja će kraljevski živjeti na narodnoj grbači, gurajući narod u bijedu i depresiju a sve s ciljem ne bi li taj narod izgubio volju i ljubav prema samostalnosti svoje države. Način na koji su od naroda oteta nacionalna bogatstva proglašen je pretvorbom i privatizacijom . Energetski potencijali nafte i plina u Hrvatskoj danas iznose oko pedeset milijardi dolara. Kako, ako ne veleizdajnicima, nazvati odgovorne koji su taj nacionalni potencijal prodali bud zašto, puneći istovremeno svoje javne i tajne račune nagradama koje su za takvu rabotu dobili od svojih gazda? Energetika i brodogradnja sudbinski su vezani sa materijalno ne mjerljivim intelektualnim potencijalom na školama i fakultetima koji prate ove djelatnosti . Propast ili prepuštanje strancima ovih djelatnosti predstavlja "pomrčinu uma" na nacionalnoj razini i gubitak moderne industrijske perspektive Hrvatske u budućnosti, možda i zauvijek . Pitanje banaka i nacionalne štednje koji su u potpunosti predane u ruke stranaca, kao i pitanja vezana uz ovakvu tečajnu politiku, koju HNB -a vodi sve od kraja 1993 godine , pitanja su bez kojih nikakav oporavak i spašavanje Hrvatske nije moguće. Stupanjem na snagu ovakve tečajne politike prije sedamnaest godina zaustavila se ondašnja velika inflacija, vrijeme se međutim, nije iskoristilo za neophodne strukturne reforme pa je tečajna politika danas sama sebi cilj i kao takva šteti nacionalnom gospodarstvu te je jedan od razloga ogromnog vanjskog duga koji je jednak našem BDP-u .

Domaća proizvodnja je zbog takvih politika tečaja, pretvorbe, porezne i fiskalne tlake i nameta bačena na koljena, nezaposlenost i socijalna nesigurnost postali su u Hrvatskoj neizdrživi. Ova pitanja jesu politička i gospodarska pitanja a posljedice njihovih ne rješavanja su gubitak gospodarskog i političkog suvereniteta danas, a već sutra možemo zbog toga biti suočeni i sa gubitkom same države. Stanje u kojem se nalazimo nije posljedica neznanja, ono je posljedica namjere i izdaje nacionalnih interesa. Hrvatska dakako, mora tražiti svoje mjesto u svjetskim integracijama ali kao ravnopravan subjekt u pregovorima a ne objekt mutnih, ne transparentnih i politikantskih timova koji žrtvuju sve nacionalne interese obmanjujući narod floskulama navodnih pregovora, a zapravo se radi o ispunjavanju ultimatuma nametnutih od strane EU birokracije. Ako se pregovarači hvale s tri milijarde eura koje će kažu EU pokloniti Hrvatskoj, moramo se zapitati što su ti pregovarači sve spremni prodati za recimo, deset milijardi eura? Da li su te tri milijarde eura nadoknada za budući gubitak mora u arbitraži sa Slovenijom? Kolika je naknada za gašenje brodogradnje, predaju nafte i plina u iznosu od pedeset milijardi dolara u ruke stranaca? Te tri milijarde eura naravno, nikada nećemo dobiti, euro će nas birokrati proglasiti nesposobnim da osmislimo projekte za povlačenje tih sredstava iz njihovih fondova. Hrvatska mora postati subjekt pregovora sa EU -om , moramo imati svoje nacionalne prioritete ušli ili ne ušli u Uniju. Sadašnje stanje stvari u Hrvatskoj posljedica je izdaje nacionalnih interesa, odgovorni za takvo stanje bit će u narodu zapamćeni kao izdajnici i nikakvi medijski manevri neće im pomoći da sakriju tragove svoje povijesne odgovornosti, kako za ono što su činili na štetu nacionalnih interesa tako i za ono što su morali a nisu učinili u korist općeg boljitka.

Nasuprot političkih protuha, bitangi i izdajnika odgovornih za ovakvo stanje u zemlji nalazi se tiha i šutljiva većina naroda koji živi i pati svakodnevne brige nadajući se boljitku i općem dobro domovine i svih njenih ljudi. Ti mali anonimni ljudi, oni su istinski hrvatski junaci koji u svijesti i memoriji baštine svoje pretke koji su generacijama sanjali slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Oni su obranili Hrvatsku od velikosrpske agresije, oni su narod koji ponovo mora pronaći nove i najbolje između sebe, da bi i ovaj put spasili Hrvatsku .

Marijan Osmak