Tragedija suvremenog svijeta

(U povodu smrtne presude jednoj kršćanki, majci petero djece, Asiji Bibi, u Pakistanu)

Zaista je nevjerojatno da se u današnje vrijeme, u globaliziranom civiliziranom svijetu, u 21. stoljeću, u jednoj zemlji, članici Ujedinjenih naroda, službeno i po zakonima te zemlje, mogu donositi monstruozne, zastrašujuće smrtne presude u redovnim državnim sudskim instancama, nad vlastitim državljanima, sunarodnjacima, samo zato što svjedoče miroljubivo vjersko uvjerenje, u slučaju Asije Bibi kršćansko. Znači, takvi najstrašniji zločini nad nedužnim osobama se događaju u svijetu, globalnom selu, a mi, u većinski kršćanskim zemljama, o tome čak ništa niti ne znamo, jer i naša kršćanska glasila o tome šute.

To prvi put saznajemo iz Večernjeg lista od 15. studenog 2010. godine. Progonjeni pakistanski kršćani, kojih je oko 3 milijuna, u moru muslimana od 170 milijuna, se bore za svoju članicu Asiju Bibi, koja je u zatvoru još od lipnja 2009. godine, kao i više drugih kršćana, a neki su i umrli u zatvoru prije presude. Tri kćeri ove osuđenice, od 18, 12 i 10 godina su pobjegle od kuće da bi se borile za svoju majku, ali i od maltretiranja susjeda muslimana. No, čujmo što je ta žena kršćanka zgriješila! Ona je pred susjedima, koji su je nagovarali da prijeđe na islam i ponižavali je da je vjerski "nečista", izrekla svjedočanstvo u koje mi svi kršćani vjerujemo, da je Isus mučen i umro na križu za grijehe svih ljudi i da je uskrsnuo, te da je uvijek živ, a Muhamed da je mrtav!

Dakle, o Isusu je ona rekla ono što je Isus sam za sebe rekao i što je posvjedočio svojom smrću na križu i uskrsnućem, te što mi svi kršćani vjerujemo, a na što nas stalno potiče i Sv. Otac Papa Benedikt XVI, kao i svi njegovi prethodnici na Petrovoj Sv. stolici. Što se Muhameda tiče, on je sam za sebe rekao da je on Božji poslanik "Muhammedun Resulullah", ali i Božji rob i čovjek, kao i svi ostali smrtni ljudi. To piše i u hrvatskome izdanju Kurana iz 1984. godine, koji su preveli Hafiz Muhamed Pandža i Džemaludin Čaušević, na 866. stranici, a o drastičnim šerijatskim zakonima na temelju Kurana, svakovrsnom nasilju i posebno ponižavanju i neravnopravnosti žena muslimanki da i ne govorimo.

Iako je Isus sam rekao da ćemo biti progonjeni, pa i ubijani zbog Njegova imena, ne znači da to nasilje trebamo mirno promatrati, šutjeti i ne braniti progonjene, ma gdje oni bili. Kroz presudu Asije Bibi, svi mi kršćani u svijetu na smrt smo osuđeni, pa naravno i sam Sveti Otac Papa. Ako nastavimo šutjeti, možemo očekivati da će nas fundamentalistički ateisti, agnostici i liberali, uz islamske fundamentaliste progoniti i u većinski kršćanskim zemljama Europe, Amerike, Australije i diljem svijeta. Kao što vidimo, u većinski islamskim zemljama progone nas ako kažemo da je Krist živ, jer je uskrsnuo, a u Europi već progone i spomen kršćanskoga imena u službenim europskim dokumentima, a progone i raspela iz javnih ustanova, pa valjda će početi rušiti i križeve na crkvama i sa javnih površina. Smeta im što Isus prije uskrsnuća mrtav visi na križu.

Znači, onima u Asijinoj zemlji smeta što je Isus živ, a ovamo, među nama, što ga vide i mrtva! Ovo za Asiju Bibi, majku petero djece, dokazuje okružni sud Sheikhupura, blizu Lahorea u Pakistanu, koji kršćanki izriče smrtnu presudu, dok Europski sud za ljudska prava u Strassbourgu, u slučaju "Lautsi protiv Italije" ili "Slučaju raspela", 3. studenog 2009. godine, izriče presudu od strane 7 sudaca, jednoglasno, u korist tužiteljice, Soile Lautsi Albertini, koja je prethodno bila izgubila sud u Italiji sa istim zahtjevima, inače

Finkinje s talijanskim državljanstvom i članice talijanske udruge ateista, agnostika i racionalista, da se iz učionica talijanskih škola imaju ukloniti raspela, jer njoj smeta da se tako utječe na njezino dvoje školske djece, koje ona želi odgajati u ateističkom duhu. Italija se žalila na tu prvostupanjsku presudu Europskog suda za ljudska prava, a podržalo ju je i više drugih zemalja Europe. Baš se ovih mjeseci očekuje drugostupanjska odluka. Znači, za ovaj europski sud, tobože za ljudska prava, važnije je mišljenje jedne strankinje, drznice, koja je dobila gostoprimstvo, državljanstvo i utočište u jednoj zemlji, većinski kršćanskoj, a ona, nezahvalnica, ne cijeni identitet, kulturu, duhovnost ni tradiciju toga naroda i te zemlje, nego nameće svoje nakaradno mišljenje svima, te za svoj bezobrazluk, gle apsurda, još dobiva potporu međunarodnog Europskog suda za ljudska prava.

Stoga je zaista krajnje vrijeme da se bilo čijem fundamentalističkom nasilju i zločinima odlučno kaže "Dosta!", te da se zaštite svi ljudski životi i stvarna ljudska prava i dostojanstvo svih ljudi, a posebno nemoćnih i nedužnih osoba, kao i da se zaštiti identitet, tradicija i suverenost svih naroda i država na svijetu. Stoga, najprije mi svi kršćani, pa i razboriti muslimani i njihova vodstva, kakvih vjerujem da je najviše, dignimo glas i spasimo život nedužne majke petero djece, Asije Bibi u Pakistanu. Predsjednik države Pakistana, Asif Ali Zardari, može činom pomilovanja poništiti presudu i majku petero djece pustiti na slobodu, što vjerujemo, uz Božju pomoć, da će i učiniti.

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.
predsjednica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj
(priredio Ante Rokov Jadrijević)