Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Uspomena na one koji više nisu s nama...
Hoćemo li ikada saznati točan broj naših predaka nestalih u Drugom svjetskom ratu i poraću? Jugoslavenski je komunistički režim - po sovjetskom uzoru - vješto krivotvorio podatke o ubijenima i nestalima. Što se tiče mrtvih partizana/komunista popisi su navodno bili sređeni. Međutim, kad su u pitanju oni što su bili na suprotnoj strani - a tih je stradalo trostruko/peterostruko više - popisa uopće nema!
Zato bismo se morali ugledati u Židove i sačiniti imenike svih poginulih, ubijenih Hrvata. Jer, svaka hrvatska obitelj točno zna je li ili nije izgubila nekoga od svojih. Zna da im je taj netko bio pradjed ili prababa, djed ili baka, otac ili majka, brat ili sestra, stric ili ujak, nećak, rođak. Zna da je poginuo - nestao u partizanima, ustašama, domobranima. Ili da su ga ubili Talijani, Nijemci, Mađari, četnici, partizani, ustaše ... Ili da je poginuo pod anglo-američkim avio-bombama.
Taj je netko imao svoje prezime i krsno ime (jer bio je i kršten!) Zna mu se točan datum rođenja, možda ne i smrti. Ali smrt je kao i rođenje činjenica, a ne pretpostavka ili nagađanje. Nije bitno zbog čega je netko ubijen / poginuo, bitno je da mu je život bio nasilno zaustavljen. Svaka obitelj ima pravo pamtiti i zabilježiti tu činjenicu, jer potomci imaju pravo na istinu.
Obitelji nekoć "nepodobnih mrtvaca" pola stoljeća nisu smjele javno spominjati imena, niti častiti uspomenu svojih dragih. Sjećam se pogrbljenih žena u crnini i djece što su potajno i u strahu uzaludno pokušavali označiti i okititi grobove. Sjećam se bjesomučnog razbacivanja cvijeća, uklanjanja križeva i drugih oznaka s anonimnih grobova! Povjerljivi ukopnici, slugani bezumne mržnje po "partijskom zadatku" obilazili su rake od partizana likvidiranih osoba i strogo pazili da se ne pojavi oznaka s imenom - ili ne daj Bože - križ, cvijeće, upaljena svijeća, lumin.
Oni isti koji se danas hvastaju tobožnjom humanošću "Titovog samoupravnog socijalizma" (kako to lijepo zvuči!) inkvizitorski su zabranjivali svaki spomen na "narodne neprijatelje".
Ali u ime kojih načela ne dozvoliti majkama, suprugama, djeci da pohode i kite grobove svojih milih!?
Oni i danas drsko lažu novim pokoljenjima, ali i slijepim i nagluhim europskim mudrijašima. Ne može se nekadanji tzv. "jugoslavenski samoupravni socijalizam" proglašavati nekakvim liberalnim pokretom. Zar to nije bio totalitarizam, ako u zemlji nije bilo slobode izražavanja, udruživanja, izvještavanja! Ako je postojala samo jedna jedina i svemoćna partija, samo državne dnevne novine, radio i televizija. Ako je sofisticirana i svemoćna policijska hobotnica nadzirala sve - od dječjeg vrtića do Sveučilišta i Akademije znanosti i umjetnosti.
Stvaranjem nove, neovisne Hrvatske Države bili smo se ponadali da će uslijediti vrijeme istine. Da će konačno, potomci žrtava moći javno i bez straha častiti uspomenu na svoje drage. Spominjati im imena, obilježiti grobove. Također smo se bili ponadali da će, možda, pritisnuti grižnjom savijesti progovoriti i još živući vinovnici zločina. Mnogi od istražitelja, tužitelja, narodnih sudaca pa i neposrednih izvršitelja još su bili živi, a neki su i danas! Međutim, sve je stalo, zapelo... Netko se - potencijalni krivci ili njihovi nasljednici - potrudio zaustaviti u javnosti već pokrenute postupke otkrivanja. Netko je spriječio da se počnu pretresati tada još neuništeni, dobro čuvani tajni dosjei.
Hrvatske obitelji imaju pravo znati istinu o svojim ubijenim precima. Imaju pravo častiti njihovu uspomenu, obilježiti njihove grobove.
Ugledajmo se na Židove: sačinimo popise s imenom i prezimenom, s datumima rođenja i smrti svih poginulih / ubijenih / nestalih Hrvata!
Frano Baras
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Svaka hrvatska obitelj zna?
Ta metoda je nedovoljna. Ima velik broj hrvatskih obitelji koje su uništene, i nema tko svjedočiti o njihovim ubijenim članovima.
Tako i u ovom posljednjem (ne zadnjem!) ratu, broj žrtava nije konačan jer su u”zabitim krajevima” uništene čitave hrvatske obitelji (često male i bez rodbine) o kojima nitko ne vodi računa, niti je tzv. hrvatsku državu briga za svoje građane-Hrvate – tzv. hrvatska država brine i skrbi samo o srbima-četnicim a.
O tome je pisao gosp. Obranić u lipanjskom uvodniku Političkog zatvorenika:
POPIS STANOVNIŠTVA - POPIS ŽRTAVA
Što je ova naša država u proteklih dvadeset godina poduzela, kako bismo konačno saznali koliko je Hrvata, naših sugrađana, izgubilo život u Drugome svjetskom ratu i poraću? Ništa!
Mislim na žrtve koje su u vrijeme komunizma bile označene kao „domaći izdajnici“. Naime, prema naputku SUBNOR-a koji je 1950.godine provodio popis žrtava rata, „svi oni koji su u toku NOB-a izgubili život na strani okupatora ili domaćih izdajica bilo na koji način (kao borci, pomagači, simpatizeri), ne smatraju se žrtvama rata“. Po istome obrascu proveden je i popis žrtava u organizaciji Saveznog zavoda za statistiku 1964. godine.
Dakle, za jugokomuniste koji se odnedavno nazivaju antifašistima, stotine tisuća Hrvata poginulih u ratu kao borci Hrvatskih oružanih snaga, umrli od posljedica rata, pobijeni civili u naseljima koja su jugoslavenski partizani označili kao neprijateljska uporišta, napose likvidirani nakon rata na masovnim gubilištima križnih putova i logora, kao i tisuće osuđenika koji su ubijeni 1945. godine po brzom postupku vojnih sudova, nisu žrtve rata.
S obzirom da se radilo o mladim ljudima u naponu snage i u repro-duktivnoj dobi, danas nas ima osjetno manje nego što bi nas bilo da smo rat i poraće proveli poput naših susjeda Mađara, Srba, Slovaka, Čeha, Rumunja, Bugara i drugih manje revolucionarnih naroda.
Tko god o tome progovara, služi se neprovjerenim podatcima, mnogo-struko prepričavanim svjedočanstvima ili falsifikatima i mitovima iz vremena komunističke Jugoslavije. Ovo pišem zato što je sljedeće godine popis stanovništva i ujedno posljednja prilika, da se u popisni obrazac uvede rubrika o žrtvama rata. To znači, svatko tko je izgubio djeda, baku, oca, majku, brata, sestru ili drugog rođaka, trebao bi to upisati u popisni list. Pošto se popis stanovništva odvija po proceduri određenoj Zakonom o popisu stanovništva, a takav zakon donosi se u godini koja prethodi popisu, želim upozoriti na vrijeme sve relevantne, prije svega Vladu Republike Hrvatske, kako bi se ispravili propusti prijašnjih popisa.
Mislim da je to posljednja prilika, jer za onaj kasniji popis, 2021. godine, ne će više biti na životu generacije koje se sjećaju svojih predaka nestalih u vihoru Drugoga svjetskog rata, a nestalo je gotovo 10 posto stanovništva. Mnoge obitelji su se nakon rata potpuno ugasile i za njihove stradale nema više tko upisivati podatke. No bolje je skupiti barem djelomične podatke i saznati istinu, nego služiti se komunističkim krivotvorinama. Sjetimo se samo podatka o 1,706.000 žrtava podnesenog Pariškoj međunarodnoj repara-cijskoj komisiji ili tvrdnje o broju žrtava logora Jasenovac koji je ovisno o potrebama varirao od 700.000 do 1,500.000, pa možemo prosuditi o vjerodostojnost i komunističkih instituta, zavoda i njima pripadajućih znanstvenika.
Kanim uputiti Vladi Republike Hrvatske zahtjev, kako bi se Zakonom o popisu stanovništva predvidjela rubrika u koju bi građani mogli upisati sve žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća. Obveza je Republike Hrvatske i dug prema žrtvama, ustanoviti popis stradalih koji su 65 godina bile ignorirani i prešućivani.
Alfred OBRANIĆ, predsjednik
Hrvatskog društva političkih zatvorenika
link:
hdpz.htnet.hr/.../obranic.htm
Ovdje prije svega moramo reći da se popis radi u svrhu statističkih podataka živih ljudi, zatim s obzirom na broj onih koji su se lažno prestavili za branitelje, invalide i ostale žrtve Domovinskoga rata, a shodno i broju boračkih penzija iz 2.sv.rata možemo samo pretpostaviti što bi se dogodilo, na što bi ličili dobiveni podatci i kolika bi bila njihova vjerodostojnost.
Ja znam da je žalosno manipuliranje žrtvama ali mislim da jednostavno točan broj se nemože znati iz poznatih razloga ali isto znam da bilo tko kome je do istine može doći do približnog i realnog broja ako se samo malo potrudi i prouči dostupnu građu po arhivama bilo državnim bilo općinskim ili crkvenim u onoj mjeri u kojoj je sačuvano.
Znamo kome nije do istine i tko manipulira žrtvama 2.sv.rata.