Apeninske diplomatsko-medijske podvale

Nadam se da hrvatski povjesničari neće prepustiti zaboravu podrobnije istraživanje talijansko-srpskih veza i sprege u vrijeme Domovinskog rata. Samo ću podsjetit na nekoliko opće poznatih činjenica. Već je u kolovozu 1991. u Beograd pohrlio glavni tajnik MIS-ina Gianfraco Fini, sa sudrugovima Mirkom Tremaglia i Robertom Menia. Svrha njihove posjete bila je razmotriti sa Srbima "mogućnost talijanskog zahtjeva za povratak Istre i Dalmacije", ali i davanje podrške srpskim teritorijalni zahtjevima. Po povratku Fini je o rezultatima razgovora izvjestio predsjednika Cossigu naglasivši da predstavnici srpskih pobunjenika drže sasvim legitimnima talijanske zahtjeve za Istrom i Dalmacijom. Na tom je planu nastavio djelovati i socijalistički senator Arduino Agnelli. Poslije će se opravdavati da je slučajno pribivao skupu srpskih pobunjenika u Belom Manastiru 1993. jer da se je u tom trenutku poslovno zatekao u obližnjoj Subotici!

Tadanji talijanski vojni ataše u Beogradu general Mazzaroli izjavio je da su neki dijelovi JNA bili zatražili neposrednu pomoć od Italije, ali da je on to odbio ocijenivši da zahtjev "nije dovoljno realan". Unatoč svemu, vrhovni stožer talijanske vojske u tom je trenutku ozbiljno razmatrao mogućnost oružane intervencije kako bi se zaštitili "nacionalni interesi talijanskih ribara i manjine u Istri"! Potkraj siječnja 1993. ministar vanjskih poslova Emilio Colombo osobno posjećuje Miloševića. To će u lipnju 1995. ponoviti i minstrica vanjskih poslova Susanna Agnelli unatoč diplomatskom embargu spram Beograda. Milošević je sa svim počastima primio 23. travnja 1999. i Umberta Bossija, vođu Lege Nord. Inače, srpsko-padanske veze datirale su od ranije, čak se drži da je stanoviti broj "zelenih košulja" (camice verdi) sudjelovao u tajanstvenom paramilitarnom bataljunu "Garibaldi" koji je bio pod neposrednim zapovjedništvom Milana Martića. Ne zaboravimo da je 1995. njihov istaknuti pripadnik Adriano Bertasso odlikovao "Lavom Svetoga Marka" (Leone di San Marco) ratnog zločinca Radovana Karadžića.

Jednako tako - kada dokumenti postanu dostupni - valjat će pretresti i ulogu i djelovanje Gianni de Michelisa ministra vanjskih poslova Italije (1989-1992) koji je početkom 90-tih zastupao EEZ te se u početku žestoko protivio priznanju Hrvatske. Taj kosmati Venecijanac (inače inženjer industrijske kemije ali i "stručnjak" za disko klubove!) potkraj rujna 1991. žestoko je napao Papu Vojtilu zbog njegovog javnog poziva da se zaustave stradanja Hrvata i barbarsko rušenje hrvatskih gradova. U jeku nasrtaja na Dubrovnik on je na predstavljanju knjige Samoubojstvo Jugoslavije u jednoj rimskoj knjižari (5. prosinca 1991.) izjavio da će se "Italija suzdržati od priznanja Hrvatske, zbog nedovoljno zagarantiranih prava talijanskoj manjini..."

Ne bi trebalo zaboraviti ni incident koji je izazvao talijanski diplomat od karijere Mario Bondioli, kratkotrajni šef promatračke misije takozvanih "sladoledara". On je u Kninu "đeneralu" Vukoviću darovao zlatni cartier i tom prilkom izjavio "da je dobro što JNA štiti Srbe od hrvatskog klanja"! Ubrzo se kompromitirao sablažnjivim "slatkim životom" po hodnicima i sobama hotela "Split" do te mjere da je vrhovnik promatrača Van Houten morao osobno doputovati u Split već 30. studenoga 1991. da bi ga najprije otpremio na "liječenje" u Rogašku Slatinu, a zatim i smijenio. Srbi su svih tih ratnih godina imali svestranu podršku i u talijanskoj državnoj televiziji. Svjetsku bruku doživio je Rai Due nakon što je (2. prosinca 1991.) u veoma gledanoj tjednoj emisiji Mixer (voditelj Giovanni Minoli) emitirao prljavu prosrpsku reportažu iz netom pokorena Vukovara. Njihovu novinarku i tvredateljicu Milenu Gabanelli (Srpkinju udatu za Talijana) ugostio je na tjedan dana zloglasni Arkan!

Ona snima razoreni Vukovar na način da bi se moglo pomisliti da su ga sami Hrvati porušili. Ni jedne riječi osude srpskog barbarskog razaranja grada! Naprotiv, odlazi u Borovo Naselje da bi potražila "lešinice srpske nejači" koje su masakrirali "ustaše". (Vijest o tobožnjem pokolju srpske dječice prethodno je bio objavio Reuter, ali i odmah demantirao, nakon što se otkrilo da je riječ o podvali stanovitog beogradskog fotoreportera!) Milena tamo snima u polumraku i kaže da se "lešince" ne vide, jer da su ih uklonili sami Srbi kako ne bi izazvali još veći bijes spram Hrvata! Međutim da bi "potvrdila zločin", intervjuira jadnu Hrvaticu (vidljivo premlaćenu!) koja izjavljuje (očito pod prisilom!) da ju je katolički župnik nagovorio neka zajedno s vjerenikom kolje srpsku dječicu!

Polovinom 90-tih česti gosti veoma gledane emisije Pinocchio (voditelj libanonski Židov Gadd Lenner) bili su "kulturnjak" Dragoš Kalajić (1943.-2005.) te tadanji srpsko-crnogorski ambasador Miodrag Lekić. Povremeno su se pojavljivali i drugi "jugoslovenski ljepodusi" koji bi se zatekli na proputovanju... Ne zaboravimo da je jugoslovenska i prosrpska propaganda imala svoje polutajne "krtice" u uredništvima većine značajnijih europskih radio-televizijskih kuća i novinskih redakcija. Bilo ih je na CNN-u, Euronews-u, BBC-ju, Francuskom RFI, Radiju Slobodna Europa, Deutche Wele..., (o Radio-brodu Mme Mitterand na jadranskoj pučini da i ne govorimo!) Oni su dobivali uputstva kada i kako djelovati. U "pravom trenutku" znali su plasirati prilog u kojem bi se o hrvatskoj politici ili djelovanju hrvatske vojske govorilo pristrano i lažno. Čim Srbima krene loše, odmah optužuju Hrvate! Dok Srbi pale, kolju, strijeljaju komentara nema. Ili, večeras jave da su Karadžić i Mladić optuženi za ratne zločine (što ne mogu prešutjeti!), ali ih zato sutradan predstavljaju kao romantične lidere, uspješne političare, pjesnike, vojskovođe...

Dan poslije srebreničkih užasa nudili su tv gledateljima ludičke snimke đenerala-krvnika, kako muslimanskoj siročadi dijeli čokoladice, a zatim bahato i na sprdnju Svijetu pred kamerom diže utege... Poslije londonskoga upozorenja Srbima (kojeg li po redu?) CNN je hitro proturio reportažu o idilično-pastoralnoj svakidašnjici na Palama. Tobože tamo žive neki dobroćudni ljudi, odreda oduševljeni »oslobodilačkim pothvatima svoje vojske«. Pridružuje mu se RAI-UNO brbljavom šetnjom beogradskim ulicama, gdje građani »pojma nemaju« o bosanskom paklu, a koju reporter završava banalnim komentarima podmuklog Kusturice i scenarista mu Novakovića. Očigledno Srbe je valjalo pod svaku cijenu prikazati kao neke »dobre ljude koji nikome zla ne žele«. Iako se ratovalo isključivo na teritoriju Hrvatske i djelomično BiH, uporno se govorilo o "ex Jugoslaviji", što bi podrazumijevalo i ratna zbivanja u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu! Redovito su prenosili vijesti Tanjuga i Srne, gotovo nikada i Hine!

(odlomak)

Frano Baras