O Hrvatskoj u enciklopedijama

Još se uvijek u programima stranih televizija pojavi poneki zemljovid Hrvatske s amputiranim dijelovima (bez Istre, otoka ili Dubrovačkoga primorja). Na meteorološkim kartama/popisima temperature često je od svih glavnih gradova bivših jugoslavenskih republika naznačen jedino Belgrad! Slično se događa i u nekim turističkim prospektima, letnim zemljovidima pojedinih zrakoplovnih tvrtki itd. Često sam se pitao kako je moguće da europska/svjetska javnost, čak i ona znanstvena, tako malo zna o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti, o našoj civilizaciji i kulturi. Zašto se i to malo što znaju, često temelji na pogrešnim premisama?

Jedan od odgovora mogao bi biti: hrvatsku političku i kulturnu povijest sve do 90-ih XX. stoljeća smišljeno su i uporno prešućivali / krivotvorili, ponajprije oni u Beogradu, ali nažalost i domaći renegati. Ne smijemo zaboraviti da je "prestolnica" punih sedamdeset godina bila strancima glavno izvorište podataka o "jugoslovenskim zemljama". Posredstvom diplomatskih predstavništva i drugih ustanova za "kulturnu razmenu i informisanje" proturalo se u svijet mnoštvo netočnih / pristranih podataka o pojedinim republikama, naročito o Hrvatskoj i Hrvatima. Kalimegdanski "naučnici" oblikovali su ih na način da se isključivo isticalo / veličalo srpsko i jugoslavensko.

Takvo se "informisanje" odrazilo po nas negativno i u mnogim svjetskim leksikografskim izdanjima. Naime, enciklopedijski priručnici mnogima su temeljni, često i jedini izvor saznanja o nekoj državi, narodu i njegovoj kulturi. Budući da na propuste / griješke rijetko tko upozorava, one se - slučajno ili namjerno - prenose u slijedeća izdanja, a korisnici ih uzimaju "zdravo za gotovo". Bio sam u prilici zaviriti u prvi portugalski Enciklopedijski rječnik (Grande Dicionario Enciclopedico Ediclube) objavljen 1996. Podijeljen je u osamnaest svezaka i jedan zemljopisni s atlasima. Ukupno 6480 stranica: Suvremeno je koncipiran i dizajniran, bogato ilustriran, prelomljen na tri stupca, dobro ažuriran. To je ujedno opći leksikon i rječnik portugalskog jezika kojim se danas služi oko 200 milijuna ljudi! Naročito je iscrpan u podacima o ljudima i zemljama portugalskoga govornog područja: Tiskan je u Španjolskoj. Suradnici su stotinjak portugalskih profesora, znanstvenika, novinara i 30 nobelovaca.

Natuknica "Croacia" obrađena je u 49 redaka, popraćena minijaturnim zemljovidom Europe s jedva vidljivim obrisima Hrvatske, državnom zastavom i fotografijom Predsjedničke garde na Markovom trgu. Većina navoda su po mom mišljenju nepotpuni ili netočni. Teško je dokučiti otkuda je sastavljač crpio građu za natuknice. Možemo pretpostaviti da se poslužio nekim - španjolskim predloškom – koji se opet temeljio na nekakvim beogradsko - jugoslavenskim ili možda talijanskim izvorima. Dok se u nabrajanju ruda pretjeruje, ne spominje se bogatstvo flore i faune. Ne navode pojedine industrijske grane, niti šumarstvo, lovstvo, ribarstvo, pomorstvo. Ne spominju se znanstvene i sveučilišne ustanove, niti lokaliteti pod zaštitom UNESCO-a. Prešućuje se Domovinski rat. Povijesni sažetak sasvim je nejasan i nesuvisao.

Dok je Hrvatska "apsolvirana" u svega 49 redaka, Srbija je dobila četiri puta više, čak 190 redaka! Jugoslavija 157, Bosna i Hercegovina 71, Crna Gora 44, Slovenija 38, Makedonija 23 retka... Iznenađuje da se ne navodi izvorni naziv države: Hrvatska, jer su u natuknicama Servia ili Montenegro u zagradama zabilježeni i njihovi izvorni nazivi: Srbija, Crna Gora. Nigdje se ne spominje hrvatski jezik! Pogledajmo kako je "stručno" protumačena etimologija pridjeva "hrvatski": "Croata (fr. Croate, iz srpskog (?!) Hrvat)..." U pojedinačnim natuknicama uzalud sam tražio onu o Plitvičkim jezerima, ali sam pronašao Postojnu. Nisam našao Vukovar, ali jesam Kragujevac! Za Hvar se napominje "pod talijanskom okupacijom za II. svjetskog rata". (Naprotiv, istina je da su Hvar i Brač tada bili u sklopu NDH!)

Trogir je "grad na bivšoj jugoslavenskoj obali", zašto ne na hrvatskoj? Zašto se uz Rijeku, Split, Dubrovnik stavljaju i talijanski nazivi? Nema Dioklecijanove palače, a uz natuknicu Titograd među ostalim piše"tvrđava u Duklji, kolijevka cara Dioklecijana" (?!) Nema spomena o Držiću ili Maruliću. A ipak su Marulićeva djela bila europske uspješnice XVI. stoljeća te prevođena i u Lisabonu! Uzalud sam tražio natuknice: Begović, Krleža, Marinković, Ujević... Ali sam našao imena: I. Andrić. V. Karadžić, S. Milutinović Sarajlija, D. Obradović, J. Skerlić, B. Stanković. Čak je i "čika Jova" (Jovanović Zmaj) dobio sedam redaka! Ivo Vojnović je spomenut, ali kao jugoslavenski književnik.

Nikome razumnom ne smeta što su autori bili toliko širokogrudni prema srpskim spisateljima, ali se moramo upitati zašto nisu spomenuli barem neke od hrvatskih književnika? Po kojim su kriterijima jedni zastupljeni, a drugi nisu? Nema hrvatskih skladatelja ni slikara! Klović je "talijanski minijaturist hrvatskog podrijetla". Nema Meštrovića, a Augustinćić je predstavljen kao jugoslavenski kipar! Bošković je "talijanski matematičar, astronom i fizičar rođen u Ragusi, današnjem Dubrovniku u Hrvatskoj". Političari su prošli nešto bolje. Natuknice su dobili: J. Broz, A. Pavelić, S. Radić, A. Stepinac. J. J. Strossmayer, A. Trumbić, F. Tudman... Na žalost, neki su obrađeni nepotpuno ili pristrano.

Spominje se M. Seleš, ali ne i G. Ivanišević... Doista, ne bi nam smjelo biti biti svejedno koliko smo zastupljeni i kako smo predstavljeni u svjetskim enciklopedijama i leksikonima. Naročito otkako je Hrvatska samostalna i neovisna država. Držim da bi valjalo sustavno pratiti nova velika i mala svjetska izdanja. Taj bi značajni posao posredno mogle obavljati i katedre stranih jezika hrvatskih fakulteta. Zašto se ne bi, primjerice, zadavalo studentima da u okviru seminarskih radnji obrađuju zastupljenost natuknica o hrvatskoj zemlji i ljudima u enciklopedijskim izdanjima određenog jezičnoga područja (engleskog, francuskog, njemačkog, portugalskog, ruskog, španjolskog, talijanskog...)

Prikupljene podatke o uočenim netočnostima / propustima / podvalama valjalo bi sistematizirati i dokumentirano ispraviti. Zatim ih prevesti na odgovarajući strani jezik te proslijediti inozemnim izdavačima / uredništvima bilo posredstvom fakulteta, Leksikografskog zavoda, ili naših veleposlanstava. O Hrvatskoj se malo zna. Na nama je samima da se izborimo za objektivne / istinite podatke o Hrvatskoj Državi i narodu, o našoj prošlosti, kulturi i civilizaciji. Ako je već jedan Hrvat, Pavao Skalić (1534.-75.), prvi u Europi upotrijebio izraz "enciklopedija" u današnjem značenju te riječi, onda imamo prava zatijevati da njegova domovina bude dolično zastupljena / predstavljena u suvremnim svjetskim leksikografskim izdanjima!

Frano Baras