Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Hrvati ujedinite se i ponovno Lijepu učinite Našom
Potpuno rezigniran nakon neuspjeha hrvatskih domoljuba na predsjedničkim izborima ostavio sam se svoga skromnog pisanja i malo se više posvetio svome životu, tu u iseljeništvu. Nisam prestao čitati hrvatske i "hrvatske" medije niti pratiti, koliko mi je to vremenski omogućeno, društveno-politička događanja u Domovini - ali se jesam bio emotivno distancirao. Moram priznati da mi je draže i važnije bilo čitati najnovija izdanja, knjige nekih poznatih i legendarnih hrvatskih autora - kao i neke druge knjige - za osobe koje cijene i vrednuju svoju obiteljsku i nacionalnu povijest - nego "čitati što neprijatelj piše."
Udaljenje od medijskog ludila, koje se mijenja i transformira iz sekunde u sekundu, prijeko je potrebno svakome mislećem čovjeku u ovim suludim vremenima. To literarno "putovanje" unatraške mi je pomoglo, vjerujem, da malo bolje sastavim opću i širu sliku o svojoj obiteljskoj i nacionalnoj prošlosti. Teško je, preteško, (neka mi oproste oni koji sumnjaju u to) biti sin hrvatskih iseljenika; svjestan proklete sudbine, obiteljske i nacionalne tragedije, a biti, čini se, potpuno nemoćan. Jer drukčije, nažalost, niti ne mogu pridonijeti nekom učinkovitom radu za "našu stvar." Prosvijetlile su me, a i zaboljele, riječi šibenskoga biskupa Ivasa u Kosovu kod Knina, koji je svojom bolnom propovijedi, uostalom, podsjetio Hrvate da "jedna čitava Hrvatska postoji od Ognjene zemlje do Novoga Zelanda - često optužena, ponižena i zaboravljena." Hvala biskupu Ivasu na taj podsjetnik. Ne stidi se dobri pastir, za razliku od "hrvatskih" političara i "društvenih radnika," svoje globalne pastve. I za to mu još jednom velika hvala! Ako domovinska (u domovinsku, naravno, ne spadaju naši neprijatelji koji kontroliraju državu i institucije) i iseljena Hrvatska, kako tvrde, nemaju previše dodirnih točaka, u jednom smo isti pred Bogom - optuženi, poniženi i zaboravljeni. Potakle su me biskupove riječi - pa pišem.
Ruzinavi kruh
Gledao sam TV-izvještaje s partizansko-četničkog happeninga u ličkome Srbu - i sjetio se jedne ratne anegdote jednoga ponosnoga starca, Imoćanina, koji je, prisilno mobiliziran u partizane u Drugome svjetskom ratu, dijelio sudbinu sa svojim srpskim kolegama. Živ dočekavši katolički Božić '45-e, i još pri partizanskoj vojsci, Hrvati su jeli "ruzinavi" kruh - na što mu je srpski kolega dobacio: "Vidjet ćeš, Miljenko, kad bude naš Božić - bit' će pečenoga odojka." Tako je, posvjedočio mi je starac, i bilo. Već tada, s gledišta i po iskustvu jednog običnog seljaka u đavoljoj vojsci, bilo je potpuno jasno tko će u Drugome svjetskom ratu, a i u poraću, kako je znao reći, "obrati bostan." Bratstvo - Jedinstvo i "ravnopravnost" na djelu.
Puno toga mi je taj ponosni starac ispričao u proteklih 17 godina tijekom mojih ljetnih posjeta Hrvatskoj. Moram priznati: gotovo uvijek negativno. Valjda drukčije nije moglo ni biti - s obzirom na zle-sudbinu i teški život u svome od Jugoslavije zapostavljenome "vlaškome" gnijezdu. Bez partizanske boračke mirovine, koju je, nakon rata, odlučno odbio. Sve što je dobio iz tog rata je tuđu, srbo-jugoslavensku državu i gelerima izbušeni šinjel koji je godinama držao u ormaru kao testament Gospinoj milosti i čudotvornosti - Sinjska Gospa kojoj se je vjerno molio.
Zašto sam se sjetio starčeve anegdote, posve mi je jasno. Mogao sam se sjetiti i krvavih i bolnijih činjenica i događanja iz lokalne nam prošlosti, a sjetio sam se baš toga. Hrvati su umorni, a Hrvatska isprepletena, obiteljskim i lokalnimtragičnim pričama i sudbinama. Već sam jako dugo zabrinut zbog nemara Hrvata prema svojim precima; njihovim doživljajima, životama i pričama. Nisu Hrvati imali svojih institucija za vrijeme Jugoslavije, pa je sasvim jasno zašto naša povijest nije zabilježena i dokumentirana kako je to dostojno jednom europskom i svjetskom narodu. Toliko smo bili uskraćeni civilizacijskih normi, nije nikakvo čudo što naša grobišta nisu dostojno obilježena, a kamoli životna iskustva malih, "običnih" ljudi." Samo, tko je mogao očekivati da ćemo se, nakon borbi i uspostave neovisne Hrvatske; nakon ratovanja predaka veterana Drugoga svjetskog rata za, i samo za, Hrvatsku - pronaći u istoj "ravnopravnoj" poziciji kao ti jadni, prisilno odvedeni/ zavedeni Hrvati u partizanima i u bivšoj Jugoslaviji? Josipovići opet svima nama nude "ruzinavi" kruh - a, kažu, imamo svoju državu!?! Generale i časnike su zatvorili i isporučili - to je ovovijeki Bleiburg. Tko je mogao zamisliti da će "naša" vlast obilježavati partizansko-četnička zvjerstva, dok naša stratišta, naše žrtve, čekaju... Ali nikako dočekati zasluženi spomen - a kamoli obilježavanja.
Svjetlost u tami
Svaka čast malobrojnim domoljubima i braniteljima koji su se okupili nasuprot vražjemu piru u Srbu. Vi ste svjetlost u Josipovićevoj tami. Da sam mogao nazočiti, dobrovoljno bih ušao u taj ograđeni "tor" i glasno Srbo-komunistima dao na znanje - da ja odbijam jesti njihov ruzinavi kruh. Te još odlučnije odbijam prihvatiti njihovu recikliranu, friziranu, izmišljenu i uz pomoć đavoljevih odvjetnika (pozdrav Goldsteinima!), napisanu verziju "istorije."
Što nam je činiti?
Nakon partizansko-četničkoga partijanja po Srbu; i nakon što je Ivo Josipović proglasio komuniste "donositeljima slobode i demokracije;" protivno svakoj ozbiljnoj i objektivnoj zapadnoj historiografiji i povijesnim činjenicama; nakon tog najstrašnijega čina uništavanja nacionalnog mentalnog zdravlja - kucnuo je čas.
Mi Hrvati domoljubne i državotvorne orijentacije cesto imamo naviku proglasiti/javiti apokaliptično stanje. Često smo toliko razočarani, deprimirani i malodušni, da pišemo kao da je sve propalo. Nije. Četnici i Jugoslaveni su nam u srce Hrvatske zabili spomenik njihovog zločinstva i zvjerstva i, priznajmo, nismo primjereno i dostojanstveno odgovorili. Do ovoga nije smjelo doći. Ali neka nam taj spomenik služi kao budilica, jer je krajnje vrijeme da se trgnemo. S tim da je lijepo se probuditi, a još ljepše prekinuti šutnju.
Stoga, apelirajmo svim hrvatskim domoljubima koji se politikom bave, da se ujedine u jednu krovnu nacionalnu stranku (preduvjet ovoj akciji je sjedinjenje svih Pravaša) na sljedećim izborima za Hrvatski sabor. Nikakvo pisanje; nikakva Internet aktivnost; nikakvi prosvjedi neće i ne mogu uroditi plodom ako ne osvojimo vlast, ili barem u značajnom broju, ne uđemo u Sabor. Ako je Republika Hrvatska nacionalna država Hrvata, a u Ustavu RH piše da jest, onda Hrvati moraju imati svoje zastupnike u najvišem državnom tijelu. To je minimum svakog suverenoga naroda (u normalnim zemljama je to neupitno) . Nedostatak tog zastupništva, je stanje koje je ujedno najveći i najstrašniji dokaz apsurdnosti naših vremena. Zarobljeni smo i neravnopravni u vlastitoj državi.
U konačnici - pitanja istaknutim Hrvatima domoljubnog svjetonazora
Razmišljate li ikada kako bi bilo sjediti u Saboru i zastupati svoj narod? Sanjate li ikada kako bi bilo obnašati časnu dužnost i služiti svome narodu? Dođe li vam ikada da budete pozvani (ili da odlučujete o funkcioniraju istog) na HTV - umjesto raznih Jusipovića, Pusićke, Milanoviće, Šekse, Hebrange, Čačiće.... nastavite slijed.
Je li vam ikada žao što ste uskraćeni mogućnosti da radite za svoj narod? Boli li vas što niste uvažavani, ili što ne punite hrvatske resore i ustanove; što vas nema, primjerice, u bilo kojemu značajnijemu ministarstvu? Smeta li vam kada nas četnici i Jugoslaveni "predstavljaju," a vama su odredili nezasluženo "smetlište istorije?"
Ako vas ijedno od ovih pitanja potakne na razmišljanje, onda vam je učiniti jedno, i samo jedno. Morate se ujediniti. Jer ako niste sposobni ili voljni ujediniti se, onda će narod lako prepoznati (kao što je i dosada "prepoznavao," "potpomognut" vladajućim režimom i medijima) da vi možda i niste zaslužili predstaviti hrvatski narod.
U konačnici, zar ne bi bilo lijepo i dostojanstveno vidjeti Ružu Tomašić kao predsjednicu Hrvatske Vlade? Zar ne bi bilo odgovarajuće da Miroslav Tuđman vodi državnu sigurnost? Vidite li Josipa Jurčevića kao ministra prosvjete ili na nekoj drugoj dužnosti? Kako bi bilo da Dražen Budiša vodi Hrvatsku u Europu, umjesto jedne Vesne Pusić? Naveo sam nekoliko javnih Hrvata-domoljuba; ne zato što "natežem" za ovoga ili onoga; za ovu ili onu; nego zato što mi je stalo da Hrvati(ice) konačno zastupaju moj narod - i više mi nije bitno tko će od njih zauzimati vodstvo. Oko imenovanja se lako dogovoriti. Meni je bitno da je to vodstvo - hrvatsko.
Ujedinite se i osvojite vlast - i ponovno učinite Lijepu našom.
Frano Budimlić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Je li uopće važno hoće li nas u Europu 'uvesti' Dražen Budiša ili Vesna Pusić?
U oba se slučaja radi o ukidanju samostalne hrvatske države.
Potpuno si u pravu. Što potvrđuje i Marko M svojim komentarom.
zar trenutno vodstvo hrvatske nije izabrano voljom naroda, zar hrvatski narod nije jasno rekao da želi agnostika na čelu, tko izruči generale nego onaj izabran voljom naroda ( Račan izgubi izbore jer to nije napravio) tko udari poreze, još vali samo DANAK U KRVI nego onaj voljom naroda,
SVI STE VI MILJENKO!!!!!
Naša politika je tek odraz stanja koje postoji u društvu, narodu, razjedinjenost, koristoljublje, kratkovidnost, egoističnost, malodušnost i nevoljkost nisu samo osobine naših političara već našeg društva u cjelini.
To je nažalost po meni posljedica biološkog gubitka, jugokomunistočk og genocida 1945. te kasnijih iseljavanja najsposobnijih, najradišnijih, najambiciozniji h ljudi te ispiranja mozga u jugokomunizmu i nasilnog mijenjanja hrvatskog mentaliteta gdje su Hrvati od ponosnih, radišnih ljudi koji su htjeli napredovati, težili savršenstvu postali ljudi bez ambicije, dostojanstva, ljudi kafane. I te posljedice ćemo osjećati još dugo, dugo, možda čak i u 22. stoljeće ako će nas uopće biti tada ...
P.S jesili razmišljao o promjeni planeta na kojem živiš
jako ljep riječnik za nekog s tako visokim ciljevima - vjerojatno je i rječnik prilagođen osobnoj naobrazbi i vlastitom poslanju.
Tim je gore što se prekjučerašnja proslava 20. rođendana ATJ Lučko pretvorila u nešto što postrojba, koja prije svega treba služiti zaštiti zakona svoje zemlje, nipošto ne bi trebala dopustiti. Dapače, obilježavanje 20. godišnjice Lučkog proteklo je u duhu duboko suprotnom samoj funkciji elitne državne policijske postrojbe.
Policija, razumije se, mora provoditi zakon. To je njena temeljna funkcija.
Puška i politika ne idu skupa
Međutim, na prekjučerašnjoj je proslavi jasno rečeno da su, za pripadnike ATJ Lučko, svi optuženi i osuđeni hrvatski generali nevini.
Vrijedi li to i za generala Mirka Norca koji je pravomoćno osuđen pred hrvatskim sudovima zbog najtežih ratnih zločina?
Vrijedi li to i za generala Branimira Glavaša kojemu je ovog ljeta Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio višegodišnju zatvorsku kaznu zbog osječkih ubojstava?
Ako se na proslavi 20. godišnjice najelitnije hrvatske policijske postrojbe javno kaže da su nevini i ljudi koje je hrvatsko sudstvo pravomoćno osudilo, ne znači li to da ATJ Lučko - ili oni koji su govorili na njezinu rođendanu - naprosto ne poštuju hrvatske zakone?
Bojimo se da znači.
A nema ništa gore nego kada policija, osobito njen najubojitiji segment, ne priznaje zakone vlastite države.
U nekim drugim, politički riskantnijim vremenima, poput početka ovog desetljeća, kada je grupa generala Hrvatske vojske javnosti bila uputila poznato pučističko pismo, ovakvi bi se događaji mogli smatrati izravnim ugrožavanjem nacionalne sigurnosti.
ATJ Lučko, kao i bilo koja druga postrojba Ministarstva unutarnjih poslova ili Hrvatske vojske, nije samostalna jedinica ljudi koji nešto misle o određenim političkim događajima, nego, isključivo, dio državnog aparata koji mora djelovati samo i jedino prema zakonima RH.
Nitko tko nosi oružje baš se nikad ne smije miješati u politiku. Drugi sporni element obilježavanja 20. godišnjice Antiterorističk e jedinice Lučko jest lista uzvanika.
Pokraj predsjednika Republike i predsjednice Vlade, kojima sasvim sigurno nije bilo ugodno kada su morali slušati da su baš svi hrvatski generali, pa i oni pravomoćno osuđeni, zapravo nevini, ondje su se našli i ljudi koje se možda ne bi trebalo povezivati sa specijalnom policijom (osim u nekom bitno drukčijem kontekstu od slavljeničkog).
Crne ovce postrojbe
Što su, primjerice, na proslavi druge dekade ATJ Lučko radili Zoran Mamić ili Tomislav Horvatinčić? Misle li organizatori proslave da su time uistinu podigli ugled Ministarstva unutarnjih poslova i svoje postrojbe?
I zašto su na proslavu pozvali Marka Perkovića Thompsona koji nije bio član te postrojbe i na čijim se javnim nastupima redovito događaju dosta žestoki ispadi međunacionalne mržnje, dakle nešto protiv čega bi se policija, zakonski govoreći, morala boriti? Thompsonov je dolazak, naravno, političke prirode: organizatori proslave htjeli su reći kako preziru državnu politiku kažnjavanja hrvatskih ratnih zločina, dok Thompson, eto, simbolizira politiku za koju se oni zalažu.
Sve to može biti psihološki i emotivno razumljivo, ali je, zapravo, duboko skandalozno: ponovimo, policija i vojska ne smiju voditi politiku.
Političko-karakterni kaos koji je, nažalost, pokvario rođendan jedne od najvažnijih postrojbi Domovinskog rata, u stanovitom smislu odražava i kasniju sudbinu pojedinih pripadnika ATJ Lučko koji su se, nažalost, bavili reketarenjem zagrebačkih klubova i raznim drugim poslovima s one strane zakona, koji, uglavnom, nikad nisu bili sankcionirani.
Taj je dio zagrebačkog kriminalog miljea, naravno, posve nedodirljiv. Ovime ne želimo kompromitirati samu postrojbu jer se, naravno, radi o uvjerljivoj manjini njenih bivših članova, no moramo upozoriti na problem koji se dugo ignorira.
Trećerazredne ideje
Antiteroristička jedinica Lučko jedna je od autentičnih hrvatskih državnih institucija i simbola.
Utoliko je gore što se njen rođendan iskoristio za promoviranje trećerazrednih političkih ideja, za javno pozivanje na kršenje zakona i za okupljanje ljudi s kojima se policija nipošto ne bi trebala družiti.
Sramno je da nikakav protesni skup nije organiziran povodom uhićenja heroja gospodina generala Ante Gotovine, a ono malo ljudi što se skupilo je nadbiskup Barišić pretvorio u ovce za strizanje i nazvao to "skupom potpore". Jaka je to potpora kad je heroj već bio u Haaškim okovima. Tu je Hrvatska zauvijek nestala i postojati će još najviše 2-3 godine, do nastanka Jugosfere.
Kad već toliko ... - piše se lijep a ne ljep!
riječ ... je odraz tvoje kulture, odgoja a vjerojatno i podneblja iz kojeg dolaziš.
držim da HRVATSKO KULTURNO VIJEĆE i rječnik kojim se služite u nedostatku argumenata nemaju nikakvi dodirni točaka.
svakom čovjeku pripada jedno ime jedno prezime i jedan nadimak: ime nam daju naši roditelji i ono govori o njima, prezime dobivamo od naših predaka i ono govori o našim precima našoj povjesti a nadimak govori o nama samima, skrivanje i mjenjanje nadimaka nemože nas učiniti boljima nego jesmo ma što mi o sebi ili drugima govorili
A evo nešto o nastanku njezine stranke sa stranice A-HSP-a:
Citat:www.hrvatskipravasi.hr/.../
***************************************
Tko je osuđen za "osječka ubojstva" ona koja su počinili srbi od jula 1991, do maja 1992. kada su dalekometnim topovima ubili gotovo 1500 osječkih građana?
Nitko!
To nitko ne spominje.
Zabporavilo se da je "hrvatska policij" (??) u Osijeku uhapsila sedmogodišnju kćerkicu jedne od osumničenih iz Glavaševe skupine? Dijete od 7 godina! To nisu radili ni titini krvnici.
Gdje je Sarnavka, ili ona ogavna Jelavićka, ili ona Tele? Ni riječi.
Pravda postoji samo za neke.
Ovo je mrak, ovo jew pad, ovo je Zlo!
Ovo je kraj Hrvatske. Laku noć, Hrvatska. Dobro jutro, Jugosfera.
Naravno
Na mostu, iz pravca Vodica već su stigli Mladićevi tenkovi iz Benkovca, u gradu su bile brojne dobro naoružane vojarne s tek pridošlim rezervistima iz Srbije i Crne Gore.
Grad pun srpskih i komunističkih petokolonaša, naoružanih oružjem JNA (to oružje oficiri, milicajci i pojedini srbi imaju i danas, nitko im ga nije nikada oduzeo).
Kaos, hrvatska obrana slabo organizirana i slabo naoružana. Po gradu padaju granate iz minobacača iz kasarni (pogodila je jedna i kupolu Dalmatinčeve katedrale). Srećom što je posada obalne artiljerije s Žirja prešla na hrvatsku stranu i otvorila vatru na most, nakon čega su se srbi - prema svojem običaju - razbježali.
Grad hrvatskih korijena se uspio obraniti herojstvom svojih boraca i ratnika (ne branitelja, branitelji su Jacini paževi) ali se agonija nastavila do 5. kolovoza 1995.
Do krqaja 91. Franjo je predao (vratio naše) sve oružje zločinačkoj JNA koje je otišlo u Bosnu ili Krajinu. Posljednji konvoj odlazi na Badnjak 1991.; sutradana na Božić, oko 15 sati počinje prva dalekometna topovska paljba po gradu.
Opća opasnost je trajala od toga 25. prosinca 1991. (zapravo od 16. rujna) do izgona zločinačke vojske 5. kolovoza 1995.
Kritična je bila 1993. kada su srbi zasipali grad raketama (VBR) Orkan.
Samo u gradu, na ulicama i u domovima, NA RDANIM MJESTIMA POGINULO JE 29 GRAĐANA, ljudi.
Nikada nije protiv nikoga dignuta optužnica za ta mučka ubojstva, za ta mučka razaranja, taj strah, užas, neizvjesnost.
Nikada "hrvatsko pravosuđe" nije nikada pokrenulo ništa, ništa, ništa.
I sada, upravo na dane sjećanja i herojstva, na 19. obljetnice po gardu bauljaju specijalne milicijske postrojbe i hapse heroje rata. One koji su obranili grad, za neka navodna mučenja srpskih četnika.
Daljnja hapšenja se očekuju.
Vlada iz Zagreba tretira hrvatske borce (i sve građane koji se osjećaju Hrvatima) gore nego izraelska okupaciona vlast u Palestini.
Je li to ta Hrvatska koju smo, navodno, sanjali 900 godina?
Ne, to nije ništa, to je gore od svake Jugoslavije.
Meni liči na Smiljka Šagolja
ekipa oko jusufa razlaz nema veselja
A onda kada je bio elitni jugoslovenski komunist-novina r ne bi se usdio nitko dirati Smiljka.
Zanimljivo, da se komentira moj način izričaja (jusufov tekst liči na prenos nogometne utaknice s trećerazrednim komentatorom), a ni riječi o četirigodišnjem srpskim bombardiranjem Šibenika, o ubojstvima civila, sadašnjih hapšenja ove sramotne milicije i slično.
Kao da neke smeta sppominjanje srpskih zločina.
Igranje za športsku reprezentaciju te sramotne države, znači podržavanje njihovih namještenih suđenja, podržavanje suradnje sa Srbijom, podržavanje hapšenja boraca, podržavaju nekažnjavanje srpskih ratnih zločinca itd.
Svatko tko drži do sebe, do pravde i demokracije, mora se krajnje distancirati od svake institucije ovog suludog komunističkog režima i njihove političke "elite".
O tomu ja.
Jusufe, pa ti podržavaš suradnju sa Srbijom, redovito pišeš u njihovom Balkanskom književnom glasniku, ti si sam napisao u Blicu "A s vremenom će ratne rane zacijeliti i kulturna suradnja će ići, i treba ići.", sjećaš li se možda? Kvragu, Jusufe, ti si rekao "Na primjer, ja i sada kupujem knjige u Beogradu, zašto ne."!!! (www.blic.rs/.../desc)
Pa ti si pisao u njihovim Večernjim novostima o tome kako Hrvati prisvajaju srpskog Teslu i o odnosu Hrvatske i Njemačke za vrijeme ovog zadnjeg "građanskog" (tvoje riječi!) rata!
Ti si pisao poluljubavne tekstove novinarki Adanji Polak na RTS-u - "Poslije pet godina, ponovno gledam RTS i iznenađen sam da se niste nimalo promijenili u izgledu."
I stoga je jasno pitanje koje se postavlja: tko si ti? I nemoj nam davati jeftine odgovore na dvije stranice, srcedrapajuće priče o nepravdi, nemoj nam mazati oči pričama o kojekakvim Josipovićima, Milanoviću, komunistima i Tuđmanovim greškama? Tko si ti? Podvojena ličnost? Neka vrsta (očito lošeg) provokatora?
Naravno da smeta! U prvom redu velikosrbe u Hrvatskoj: Josipovića, Vlaisavljevičku , Milanovića, dinastiju Pusić i ostalu bagru.
Vojislav Šešelj im nije ni do koljena, jer je njegova Velika Srbija trebala biti na granici Virovitica-Karl ovac-Karlobag, a ovi ju žele proširiti po cijeloj Srboslaviji i bome za sada imaju uspjeha. Još samo da krenu zajednički "bukvari" za "decu" i tu smo!
Tu nema logike.
Više trebate pozornosti usmjeriti na vašeg Jergovića ili DORH, itd.
A zašto ne bih kupovao knjige u Beogradu, kada ih nema u Zagrebu?
Vi u vašem Zagrebu čekate srpsku zločinku kao herojinu (Fahretu-Lepu Brenu) a mene pratite. Ne odričem se ničega.
I ne možete me pokolebati, barem ne takovi.
Uostalom, u čemu te to ne možemo pokolebati? Pisanju besmislenih tekstova i na srpskim i na hrvatskim stranicama? Luđačkom uvlačenju u guzicu Srbima, pa pisanju protiv njih? Dobro, lijepo je barem što si rekao da se ne odričeš ničega (da te citiram), pa da znamo da imamo priliku upoznati jedan od rijetkih primjeraka čovjeka koji danju piše protiv Srba, a noću, valjda, sam odgovara na vlastite provokacije napisane par sati prije. Takve se zbilja ne upoznaje često.
Zanimljivo, a bezbeli znadete, zašto mi niste spočitali suradnju s on-line časopisom Lamed iz Natanije (Izrael), kojega uređuje srbijanski književnik Ivan Ninić?
Bojite se Židova?
Ili moje pisanije u BKG (i za Treći program radija) su pretežno judaističke teme s kojima se bavim već odavno?
Zašto to ne spomenete? Strah?
Ili sredinom devedetih, kada se pojavilo Hrvatsko slovo, u njemu su izlazili prvi prijevodi novela izraelskih pisaca s hebrejskog uopće u Hrvatskoj?
I ništa, prpa!
A i Adanja Polak je Židovka.
Napokon, kakve veze ima sve ovo s vašim radom na temama judaizma? I kakve veze ima da je Adanja Polak Židovka? Samo sam rekao da ste pisali poluljubavna pisma novinarki RTS-a, što nije nikako povezano s tim je li ona Židovka ili pere kosu srijedom ili što već. Kakve ovo uopće veze ima sa Židovima, zaboga, Jusufe, koji je vaš problem, zašto uvlačite Židove u to? I kakav strah od Židova, o čemu vi? Jeste li vi u toj podvojenosti otišli kompletno kvragu? (Ili samo nemate nikakav razuman odgovor? Da nije prije to?)
09-09-2010 21:49
Sempre attento!
I sada? Čemu sve to?
Nisam ništa razumio!
Sad će se Jusuf sjetiti i to da je krtica u srpskim redovima i nas će uvjeravati u to!
Hrvatsko stanovnistvo i hrvatska demokratska javnost bi trebale prestati financirati postojece politicke stranke......um jesto njih bi bilo uputno utemeljiti Sveucilisnu, Inovatorsku i Pucku stranku. Takovim politickim poslovanjem bismo u pola cijene postizali kvalitetnije pozicije i perspektivu u svijetu i u EU. U krajnojoj liniji, netko bi vec jednom trebao poceti raditi za dobrobit i razvoj RH i njezinoga stanovnistva.