Otvoreno pismo Ivi Goldsteinu

Poštovani gospodine Goldstein,

Pročitao sam Vaš intervju u Novostima, samostalnom srpskom tjedniku, pa Vas u vezi stavova i razmišljanja koje ste iznijeli u navedenom tjedniku pitam:

 U vezi kontroverzi o događajima u Srbu 1941 godine Vi u "Novostima" kažete da je za Vas najvažnije pitanje "da li su tamošnji Srbi imali pravo dignuti ustanak"?

Nadalje u tekstu navodite broj srpskih žrtava, navodite imena odgovornih osoba za te zločine i ustašku propagandu koja je tim zločinima prethodila. Na kraju ovog razmatranja kažete : "Naposljetku , nije sporno da je jedan dio ustanika optirao za četnike, da su uslijedili i četnički zločini i jedan partizanski, ali pravednost i opravdanost 27. srpnja nije upitna "

Prava je šteta gospodine Goldstein što nam niste razjasnili razmjere zločina koji su "opravdano" usljedili nad Hrvatima. Koliko su civila pobili četnici a koliko civila su pobili partizani u tom "jednom partizanskom zločinu "?! Zašto ste gospodine Goldstein prešutjeli imena odgovornih ljudi za četničke i "jedan partizanski zločin"? Toponime - mjesta stradanja Srba precizno navodite, navodite broj nedužnih srpskih žrtava ali hrvatske civilne žrtve izbjegavate spomenuti baš kao što izbjegavate navesti mjesta gdje su se zločini nad Hrvatima dogodili. Također izbjegavati navesti imena odgovornih ljudi koji su predvodili i organizirali te zločine. Zašto tako gospodine Goldstein?

Za očekivati je bilo da Vi kao profesor barem u naznakama kažete protiv kojih su se ustaških ili talijanskih jedinica ustanici tih dana borili? Koliko su tih dana ustanici likvidirali ustaša ili talijanskih fašista? Sami sudionici tog ustanka pišu u svojim memoarima o tim događajima kao o zločinu nad hodočasnicima -civilima- koji su izvučeni iz "voza" te streljani i bačeni u jamu Golubnjaču. Vama su profesore Goldstein zasigurno poznati izvještaji Marka Oreškovića-Krntije, Hrvata i partizana koji je kao član CK SKH je u svojim izvještajima pisao da se "zločini ustanika ne razlikuju od ustaških zločina"?! Siguran sam profesore Goldstein da Vam je poznato svjedočenje Steve Babića - Srbina i partizana - sudionika tih događaja koji u svojoj knjizi navodi imena zločinaca koji su "na svoju ruku poubijali" Hrvate hodočasnike te ih bacili u jamu Golubnjaču.

Vi ste profesore Goldstein namjerno izbjegli govoriti o broju hrvatskih žrtava ustanka u Srbu jer bi broj ubijenih civila, Hrvata, bez ikakve sumnje ukazao na činjenicu da se ustanici nisu borili protiv ustaša i talijanskih fašista već su radili osvetu nad nedužnim civilnim, hrvatskim žrtvama koje su kao žrtve bile nedužne kao što su bile nedužne srpske civilne žrtve a čiji broj navodite u intervjuu. Iz Vašeg bi intervjua profesore mogao biti izvučen poguban zaključak kako je osveta nad civilima legitimna i opravdana. Vaše uvodno pitanje za koje kažete da je za Vas najvažnije upućuje na taj zaključak . Vi pitate : "da li su tamošnji Srbi imali pravo podići ustanak". Molim Vas profesore da u ime povijesne istine odgovorite, je li istina da su u tim događajima ( Vi ga nazivate Ustanak ) pobijeno šest stotina Hrvata civila i tri katolička svećenika? Da li je istina profesore Goldstein da su u tom ustanku popaljene sve katoličke crkve na tom području i da je s tog područja protjerano osam tisuća Hrvata?

Molim Vas profesore da kažete da li ovi navodi odgovaraju povijesnim činjenicama ili su to samo "ustašoidne izmišljotine " na koje sam nasjeo kao što su i mnogi drugi nasjeli? Zar Vi profesore Goldstein tvrdite da Marko Orešković-Krntija, Stevo Babić, biskup Mile Bogović, da spomenemo samo njih, lažno svjedoče kada događaje u Srbu opisuju kao zločin nad civilima a ne antifašistički ustanak? O čemu profesore svjedoče ruševine katoličkih crkvi na tom podrućju , tko ih je i kada zapalio, četnici ili partizani? Na kraju intervjua kažete profesore kako su "Srbi u Hrvatskoj danas u odnosu na Židove u kud i kamo gorem položaju ". Ovakve tvrdnje profesore Goldstein najmanje doprinose "istinskom procesu ozdravljenja u okviru pametne politike integriranja jednog dijela Srba koji su bili upregnuti u kolo zločinačke politike" -za koju se Vi zalažete. Glavni krivci zbog kojih se ta "pametna politika integriranja "nije dogodila po vašem su mišljenju predsjednik Tuđman i Thompson.

Bilo bi interesantno čuti Vaše mišljenje profesore kakav su doprinos toj "pametnoj politici integriranja Srba" u Hrvatskoj dali profesor Pupovac koji tvrdi da je oslobodilačka akcija "Oluja bila organizirani zločin protjerivanja Srba iz Hrvatske" Sjećate li se profesore one ratnohuškačke laži profesora Pupovca kako su "hrvatske vlasti nasilno prekrstile 11 tisuća srpske djece"? Da li je on ikada povukao takvu laž i klevetu ili se ispričao za istu? Kakav je doprinos pomirenju i normalizaciji hrvatsko-srpskih odnosa dao dr. Stanimirović koji javno tvrdi da bi on opet ponovio isto što je učinio za vrijeme rata kada je bio ministar u Vladi pobunjenih Srba u Hrvatskoj? Da li postupci ove dvojice Srba pridonose normalizaciji hrvatsko -srpskih odnosa? Može li dobronamjeran Hrvat imati povjerenja u politiku koju provode Pupovac i Stanimirović? Kako je moguće da usprkos činjenici da Srbi participiraju u vladi RH, Vi profesore tvrdite da je danas položaj "Srba u Hrvatskoj daleko gori od položaja Židova za čiji položaj tvrdite da je "daleko od idealnog"?

Profesore Goldstein, možda bi prvi korak ka normalizaciji odnosa Hrvata i Srba trebao početi u Vukovaru, na Ovčari. Tamo je zločin počeo. U tom smislu očekujem da u tisku javno, Vi profesore, predložite profesoru Pupovcu i dr. Stanimiroviću  odlazak u Vukovar, na Ovčaru, te da se tamo kaže nekoliko suvislih riječi isprike i žaljenja koje bi otvorile bolan i dugorajan proces mirenja i suživota. Ovako, profesore stvari idu u potpuno suprotnom smjeru od poželjnog normaliziranja. Odnosi se profesore, odvijaju u pravcu pogoršanja, čemu je obnova spomenika u Srbu dala veliki i dugotrajan negativan doprinos . Intervju u "Novostima," na koji se osvrćem, dokaz je i Vaše odgovornosti za takvo stanje stvari. Zbog stanja kakvim ga Vi prikazujete, te onoga što prešućujete ili relativizirate u tom intervju ja izražavam svoju zabrinutost i ogorčenje ali to nikako ne znači profesore da je moja malenkost Vaš "osobni neprijatelj u Hrvatskoj" kako nazivate sve koji se usude upozoriti na štetnost ovakvog Vašeg javnog djelovanja.

S poštovanjem,

Marijan Osmak