Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Patriotizam
Dok smo se borili za slobodu znali smo što nam je cilj. Sad imamo slobodu i ne znamo više što želimo. (V. Havel)
U dvadeset i prvom stoljeću govoriti o patriotizmu, ljubavi prema svom narodu i domovini (domoljublju) kada je nacionalno osvješćenje uzburkalo cijeli svijest, čini nam se paradoksno, ali u hrvatskom slučaju proturječnost je bezuvjetna ćudoredna zapovijed. U interesu viših ''interesa'' stranački i državni čelnici, pod utjecajem vanjskih čimbenika, gurnuli su narod u potrošačku masu, a vlastodršce u korupciju, stoga se u Hrvatskoj nije osnažio patriotizam nego individualizam.
Hrvatski se narod također ne može osloboditi od prošlosti! Ali, ni prošlost nije postavljena u povijesne okvire, jer dok hrvatski katolici s oduševljenjem dozivaju u sjećanje vjerske i nacionalne svetinje; socijalistički, komunistički, balkanski i kapitalistički ''demokrati'' se zgražavaju nad svim što nosi hrvatsko znakovlje i osuđuju kao zločin! Srbi su nametnuli Hrvatima svoju tematiku (predmet obrade) s kojom se Hrvatska sustavno bavi cijelo jedno stoljeće. Predmeti su: Srbi u Hrvatskoj; ''Srpski krajevi'' u Hrvatskoj; ''Srpske žrtve'' u Hrvatskoj; ''Srpska crkva'' u Hrvatskoj; ''Srpski velikani'' i ''heroji'' u Hrvatskoj i sl. s ubitačnim posljedicama za hrvatski narod.
Primjera radi, u današnjoj Republici Hrvatskoj ima 20.000 (dvadeset tisuća) spomenika koji su podignuti poginulim i zaslužnim jugoslavenskim partizanima, većinom ''herojima'' srpske nacionalnosti, kao što je novoobnovljeni četnički spomenik u Srbu, kojeg su platili, postavili i proslavili: Hrvatski sabor, Hrvatska vlada i predsjednik RH! Difficile est satiram non scribere! - Teško je tomu se ne narugati! Hrvatska još nije točno ustanovila koliko je ubijenih i prognanih Srba bilo u Drugom svjetskom ratu, Domovinskom ratu i poraću, čak ni koliko ih još ima živih u Hrvatskoj! Stoga se Srbija igra s brojkama grobova. Čim Pupovcu, pr. Goldsteinu, Mesiću, ili Pusićki padne na pamet iznesu ''nove dokaze'' o iluzornim žrtvama. Dobiva se dojam, da su srpski grobovi u Hrvtaskoj (srpske žrtve) kao proljetne gljive koje se rapidno množe poslije kiše!
Srpska šovinistička filozofija lažno je usredotočena o općim pitanjima čitave zbilje, o postanku i opstanku; o smislu povijesti, o spoznaji istine - osnovana je na sintezi: Lažemo da bi obmamili sebe, lažemo da nas nije strah... Lažemo iz ljubavi i čovečnosti, lažemo zbog postojanja. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački..., maštovno, intentivno... (Dobrica Ćosić)
Podvale i ucjenjivanje
Hrvatski se narod teško snalazi u ovim vremenima vrhunske tehnologije, medijskog imperija, globalne politike i (ne)etike morala. Umjesto pojašnjavanja uzet ću ulomak iz pisma prof. Kazimira Katalinića. Naime, on kaže: ''Mi lakše razumijemo, da nam neprijatelj ubije borca, jer to spada u našu narodnu tradiciju (borba s Mlečanima, s Turcima, s Austrijom, s Mađarskom i Srbijom) nego li suvremeni način političkog uništavanja ljudi, koji je daleko češći danas nego fizičko likvidiranje. Kupovanje, klevetanje, podvale i ucjenjivanje više se upotrebljavaju u borbi protiv nas, nego puške, samokresi i bombe. Ova sredstva, usredotočena u državnim uredima i manevrirana po ljudima, kojima je to zvanje i zanimanje, nanijela su nam više štete od otvorenih, krvavih čina. No još uvijek si nismo svjesni, da nas se upotrebljava i padamo im na trik kao mala djeca. Što ćete, i o tome valja pisati i na to valja upozoravati naše ljude. Neprijatelj nas više želi moralno uništiti, nego fizički ubiti i kad to shvatimo, bit ćemo jači u borbi i spremniji na protunapadaj. A do tada ćemo imati žrtve i na tom području.''
Potrebno je, dakle, pisati o hrvatskoj naivnosti, velikodušnosti, pobožnosti, kao i manjkavosti nacionalne svijesti, nerazvijenog osjećaja za državotvornost, kao i o drugim gorućim pitanjima: položaju Crkve u Hrvata, propalom gospodarstvu, uništenoj kulturi, huliganima u športu, zarazama drogama, brojni pobačaji, homoseksualnosti i sl. Međutim, ne smijemo smetnuti s uma čitalačku nemarnost, na što je upozorio i Krleža. Naime, jedan je novinar zamolio Miroslava Krležu da za njegove novine dade neki tekst. Rekao mu je da uzme što želi. Ali, novinar je tražio nešto što još nije objavljeno: ''Sve što sam napisao, sve je neobjavljeno, jer ovdje nitko ništa ne čita!'' - rekao je Krleža. Na žalost, Krleža je bio u pravu.
Vjerojatno je ta spoznaja jedan od razloga što hrvatski (?) novinari stoga i pišu o žrtvama i progonima ''ugroženih'' Srba u Hrvatskoj, jer to onda ljudi čitaju u Srbiji i prevode na druge jezike, kako bi se hrvatski narod prikazo zločinački, a za njih znalo u svijetu. Stoga su najpopularnije teme i dan danas ''ustaštvo i crkva'', biblijski grijeh Adama i Eve – od čega strepe svi antifašisti u Hrvatskoj! Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić je rekao da je sazrelo vrijeme za uklanjanje vjerskih (katoličkih) obilježja iz državnih ustanova. Aktualni predsjednik Ivo Josipović je pak rekao, ako ostanu raspela, da treba staviti i polumjesec.''Križ je ugroza samo ideologa i prijetvornih političara. Dakle, križ nije ugroza , nego su ugroza oni koji vrijeđaju dušu hrvatskog čovjeka i žele ju podcijeniti i obezvrijediti.'' (T. Matulić, Večernji list, 14. 08. 2010.)
Unatoč tolikim antivjerskim, antihrvatskim, antidržavotvornim i nemoralnim zbivanjima u Hrvatskoj visoke crkvene vlasti na Kaptolu jedva se kritički osvrću na svakodnevna medijska izazivanja, vrijeđanja i sotoniziranja hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata. Čuju se i prigovori biskupima od vjernika, jer ni za vrijeme Jugoslavije, kažu, Crkva nije bila toliko ušutkana kao što je Katolička zajednica u demokratskoj Hrvatskoj! Kardinal Josip Bozanić je hrvatski duhovni pastir već sedamnaest godina. On svakako snosi najveću odgovornost, jer se nalazi na čelu Crkve, sto je hrvatski narod po pitanju moralnosti na najnižoj razini. Sjetimo se kako je Crkva organizirala i predvodila u razdoblju od 1975. do 1984., kad se je snažno očitovala u završnom slavlju ''Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata'' i pokazala duhovnu i nacionalnu snagu Crkve u Hrvata.
Podsjetimo na odlučnost sada blaženog kardinal Alozije Stepinac, kad je na sudu rekao, uz cijenu života: ''Ja bih bio ništarija kada ne bih osjetio bilo svoga naroda!''; ili na predanost kardinala Vinka Puljića, koji je duša i tijelo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ili biskupa Franju Komaricu – hrvatskog Gandia, brižnog čuvara Božjeg i hrvatskog stada u BiH. Crkva u Hrvata ima dosta vrijednih i velikih biskupa, ali oni kao i narod traže Pastira. Ž. Kustić bi rekao: ''Tko Crkvu voli o biskupu se ne voli ružno izražavati!'' (Jutarnji list, 31. 07. 2010.) Biskupi ne bi smjeli biti nedodirljivi u narodu i od naroda.
Crkva u Hrvata odvojena je od države, ali nije izvan države; odvojena je zbog političkih promjena od mnogih vjernika, ali vjernici nisu odvojeni od svoje Crkve. U Republici Hrvatskoj nema demokracije, nema pluralizma, nema socijalne pravde - niti ima vjerske slobode. Očevidno je da se Crkva politički ne snalazi u post-komunističkom uređenju Hrvatske, a kao otežavajuću okolnost treba navesti i ovisnost Kaptola o državnom načinu financiranja Crkve, stoga državne vlasti i mediji često spočitavaju tu privilegiju.
''Međunarodni institut za ispitivanje tržišta GFK navodi kako vjeru u svakodnevnom životu jako važnom ili važnom smatra oko dvije trećine građana, četvrtina smatra da im vjera nije važna ni nevažna, a tek 10 posto vjeru smatra nevažno ili o tome ne razmišlja.'' (Slobodna Dalmacija), 28. 07. 2010.)
Dakle, domovina hrvatskog naroda je katolička zemlja, s trinaest stoljetnom kršćanskom tradicijom, gdje također i druge vjerske zajednice mogu ispovijedati svoje konfesije, ali ne smiju nametati svoja vjerovanja (ili nevjerovanja) i omalovažavati katoličke vrednote i tradiciju hrvatskog naroda. Posebice ne smiju ucjenjivati katolike s nekakvim ''ljudskim pravima'' i tobožnjom demokracijom, kad je očevidno, da u Hrvatskoj bezbožna manjina i nacionalne manjine upravljaju državom!
Glas Koncila pogodio u živac
Crkva u Hrvata konačno je glasno progovorila. Glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić, tvrdi da bivši komunisti, osim časnih izuzetaka, i nemoralni pojedinci nikad nisu imali hrvatsko državotvorno opredjeljenje, a nemaju ga ni danas. Osim što je taj njegov stav određeno usmjeren prema vodećima u HDZ-u i u SDP-u i njihovim političkim demagozima, mons Miklenić cijeli politički establišment proglasio je, dosljedno, antidržavotvornim i – antihrvatskim.
''Oni su se od početka infiltrirali u sve novonastale političke stranke u Hrvatskoj i uspjeli potpuno onesposobiti stvarno hrvatski orijentirane stranke za ikakav bitan utjecaj u hrvatskom društvu i državi. Oni su preuzeli kontrolu nad većinom medija, nad kulturom, oni su izvršili nemoralnu i često protupravnu privatizaciju i pretvorbu, oni su razorili hrvatsko gospodarstvo i usmjerili ga u skladu sa svojim interesima, a na očitu štetu općeg dobra i svih ostalih hrvatskih građana. Oni su uveli najsiroviji kapitalizam, rasprodali ispod svake cijene velike hrvatske proizvodne i ekonomske vrijednosti.. Oni i dalje žele Hrvatsku slabu, na koljenima, oni pužu pred međunarodnim silama ...'' piše glavni urednik Glasa Koncila. (Večetnji list, 11. 08. 2010)
Čim je iz tiska izišao Glas Koncila s objavljenim komentarom glavnog urednika mons Milkenića, odmah je medija u Hrvatskoj proglasio ''opsadno stanje'' u državi! Naime, upozorili su građane o opasnosti koja prijeti od Crkve u Hrvata, Vatikana, hrvatskih nacionalista (oni kažu: ustaša!), pojedinih biskupa i svećenika. Što ukazuje da je skinuta maska s lica političkih licemjera s Pantovčaka i Markovog Trga. Točka!
Što je najzanimljivije, svi kritični tekstovi na GK, koji su objavljeni u tisku, na portalima i komentari na televiziji i na radiju, kao da je pisala jedna ruka, samo se razlikuju face i dekoracije koje krase njihove osvrte. Konačno će hrvatski vjernici i rodoljubi moći prepoznati bezvjernike/ce koji dijele lekcije o vjeri, moralu i domoljublju u Hrvatskoj. Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima (tekstovima). (Mat. 7, 20)
Očevidno je također kako u Republici Hrvatskoj hrvatsko svećenstvo nije politički osposobljeno razmišljati kada je riječ o organiziranju Crkve u obrani za vjere i za naroda. ''Reklo bi se da su Hrvati većinski katolički narod – ali nikad nisu bili, kako se to kaže, klerikalci. Bez svećenika ne mogu biti, ali nisu navikli svećenike politički slijediti. Niti su ih svećenici navikli politički voditi.'' (Ž.Kustić, Jutarnji.hr, 19. 07. 2010.)
Koliko su god mons Miklenić tvrdnje bile istinite o državnoj vrhušci, načinu njihovog komunističkog i antihrvatskog vođenja politike, ponudio je lošu soluciju za njihovo uklanjanja s vlasti. Doduše, on ne sugerira nikakav drastičan pothvat, radikalnije akcije, nego poziva hrvatske građane da se ''masovno uključe ovog časa u male stranke i dadu doprinos da na budućim izborima pobjede državotvorne stranke i političari.''
Najveći problem u Republici Hrvatskoj, gledano s političkog i organizacijskog stajališta, baš jest u tome da ima previše malih stranaka, koje su mahom svrha sami sebi, te stoga dvije stranke, istog ideološkog smjera (HDZ i SDP), ucjenjuju male stranke u stvaranju koalicije i održavanju vlasti u državi. Naime, u RH je registrirano 113 političkih stranaka: 35 s hrvatskim predznakom, 8 s demokratskim, jedna s domovinskim i jedna s kršćanskim, a ostale su pokrajinske ili manjinske.
Male stranke nemaju nikakve perspektive u Hrvatskoj, pa bile one najhrvatskije ili najdržavotvornije, jer mogućnosti njihovoga udruživanja na zajedničkoj političkoj platformi je jednostavno imaginarna. Isto tako i ''Opće stranke'' nemaju nikakvog izgleda za preuzimanje vlasti, jer u svojim programima ''sveopćeg'' gube definiciju političke doktrine te slične su folklorni skupinu.
Alea iacta est - kocka je pala!
Gornje riječi se izgovaraju kod donošenja sudbonosnih, važnih odluka, a pripisuju se Juliju Cezaru, da ih je izgovorio prelazeći rijeku Rubikon i započinjući time građanski rat.
Ne bismo mogli reći, da je mons Ivana Miklenića proglašenje političkog establišmenta antidržavni i antihrvatski – odnosno s ''bačenom kockom'' objavio deklaraciju o početak ''građanskog rata'' u Hrvatskoj. Ali, sigurno je početak usmjerivanja hrvatskog naroda u pravcu oslobođenja od komunističkih natruha, bezbožja i izdaje, što je dovelo Hrvatsku u moralnu, gospodarsku, i svaku drugu krizu.
Posao je veoma zamašan da bi ga mogle obaviti male stranke, odnosno na popisu političkih stranaka u Hrvatskoj nema niti jedne stranke, niti koalicije stranaka, koje bi bile u stanju izvesti Hrvatsku iz sadašnje moralno i gospodarski bankrotirane situacije.
Ne možemo sugerirati ni stvaranje ''Kršćanske demokratske stranke'', jer za takvu koncepciju u Hrvatskoj nije nikad bilo sluha, kao kod drugih naroda s kršćanskom većinom pučanstva. Ali, s druge strane, Crkva u Hrvata je bila ne samo duhovno utočište vjernika nego i rasadnik hrvatskog patriotizma. Naime, da nismo imali crkve s hrvatskim dušobrižništvom u emigraciji, odnosno u dijaspori, vjerojatno danas ne bismo imali tolike brojne hrvatske zajednice u iseljeništvu, koje su materijalna i moralna snaga hrvatskog naroda.
Stoga, Crkva u Hrvatskoj mora uzeti odgovornost, postaviti jasne odrednice hrvatskom vjerniku i hrvatskom čovjeku gdje će se i kako postaviti u borbi za vlastiti opstanak, vjersku slobodu i nacionalnu opstojnost. Crkva ima snagu, materijalnu mogućnost i kvalitetnu ljudsku i kršćansku inteligenciju. Crkva također ima najrašireniju mrežu za komunikacije s pukom, ne samo za vrijeme nedjeljnog misnog slavlja, nego općenito na vjerskim okupljanjima u velikim svetištima, ali nije racionalizirala tiskovnu djelatnost niti televizijske mogućnosti, što je veliki propust.
Naime, Crkva u Hrvata trebala bi imati svoj dnevnik s milijunskom nakladom, svoj televizijski kanal, kako bi mogla ne samo informirati narod o zbivanjima u crkvi, domovini i svijetu, nego i upućivati narod, ukazivati na zablude, zlobu i raspuštenost društva u kojem je nemoral postao novi trend ''kulturnog'' ophođenja. Dosta je bilo šutnje. ''Let's make 2010 the year the silent majority is heard and we restore God as the foundation of our families and institutions.'' (Andy Rooney, CBS, 11.08. 2010.) "Idemo ucinit 2010. godinom sutljive vecine kako bi se cuo njihov glas i da vratimo Boga kao temelej nase obitelji i institucija."
Mnogi su uvjereni da je vrijeme općenarodnog pokreta stvar prošlosti. Nacionalni pokreti, koji se nisu profilirali u političke stranke izgubili su svoju svrhovitost. Ali, nikad nije prošlo vrijeme za nacionalno osvješćivanje, a ono se tek može postići ako se u ljudima probudi osjećaj patriotizma, domoljublja i rodoljublja. Crkva ima obvezu i dužnost u osmišljavanju patriotizam, ili Pokreta za patriotizam, jer to nije politička struktura, za koju bi mogli biti opruženi, nego duhovna, obiteljska, rodoljubna, domoljubna i nacionalna prijeka potreba.
''Stoga goruća poruka upućena Crkvi nije da bi se ona trebala manje baviti politikom u smislu upozoravanja na ono što je u politici suprotno kršćanskoj poruci, nego da ona u tom smislu mora igrati u društvu važniju ulogu nego što to čini danas. Od nje se očekuje obrana kršćanske vrijednosti u političkom, društvenom i gospodarskom životu zemlje.'' (B. Lukšić, hakave.org, 28. 07. 2007.)
Papa Ivan Pavao II. bio je spreman stati na čelo svoga poljskog naroda u borbi za nacionalnu slobodi i neovisnost. Hrvatski narod očekuje istu takvu odlučnost od svojih vjerskih poglavara, jer hrvatski čovjek čini jednu cjelinu – Božje biće: ujedno je član Crkve i član društva. Dočim, nevjernici (ateisti i agnostici) ne mogu biti iskreni patrioti, nego su licemjeri koji se pretvaraju u rodoljube. A bezbožnici će zbog svojih misli biti primjerno kažnjeni, jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina. (Knjiga Mudrosti, 3, 10)
Ostala je još samo jedna bitka, jedan rat, gdje hrvatski narod ne smije izgubiti, jer to bi bila ubitačna kršćanska i definitivno nacionalna pogibao. Patriae primos dememos amores – Prvu ljubav dugujemo domovini!
Rudi Tomić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Bravo plavi, bravo Croatia!!!
Ti si moj cvit, plavog mora mati.
Malo pjevam, malo sviram
I polako tetoviram tvoje ime u srcu
Onog dana kad sam poša
Sinje more sve sam proša, samo na te sam mislija
A ti imaš sve na svijetu, ja sam luđak u kompletu
S prvim vitrom vratit ću se ja
Neka tvoja ljubav čeka ludo srce iz daleka
Pismu ovu koju pivam ja
Dalmacijo, moja ružo procvala
Dalmacijo, sva od zlata i bisera
Dalmacijo, pismu tebi pivam ja
Pismu o ljubavi, s juga i sjevera
Eeee o eeee...
Dalmacijo, pismu tebi pivam ja
Pismu o ljubavi, s juga i sjevera
Kroacijo iz duše te jubim...
popevke sam slagal i rožice bral
i svu svoju mladost sam tebi ja dal...
e,e,e,e,e,e,e
navi,navijaj,srušit će se stadion
nek je nered nek je lom,ja te volim dinamoooooo
dinamoooo....
i znaj,da Bog,zna za sveto ime to,sveto ime dinamo,
i u nebo s njim i u pakao bbb dinamoooo
nek se pale baklje sve,za sve nas za purgere,jer na barjaku modrom
piše samo dinamoooooo
i kolcem,i lancem i boxerom u glavu
udari razvali za dinamovu slavu......
Nedirajte mi ravnicu!Slavonci smo i Hrvati pravi...MFP!
ne smjemo ni zaboraviti ostale hrvatske klubove,jer su hrvatski..kao ni druge športove..
a aleluja da se i crkva u hrvata probudila..svak a čast mons.Mikleniću, tako treba nema straha,,samo hrabro naprijed "za boga i krista protiv komunista"
Dobra je orijentacija na Crkvu kao uzanicu u ova krizna vremena.
Nažalost, autor komentara kao ni mons Miklenić nisu na pravi način uočili bit problema. U shvaćanju državotvornosti . Vjerujem da će mnogi moju intervenciju ocijeniti negativnom zato jer ne prihvaćam, recimo 10 % stajališta koja su po nekima neupitna.
U Hrvatskom slovu g. Damir Pešorda sa svojim komentarima redom pogađa i "trice", a posljedni mu je pak današnji komentar pravi "promašaj" - da se izrazim alkarskim rječnikom. Piše osvrt na Škegrinu kolumnu u VL (Obzor) od prošle subote.
Ako budem mogao dati ću poveznicu na Škegrin tekst i komentirat ću što je sporno.
Niže citiram neke bitne stavke iz njegove kolumne.
>>Danas u Hrvatskoj, međutim, nije vrijeme za takve obračune. S ljudima su se obračunavali komunisti u komunizmu: ubijali su ih, mučili i zatvarali. Glavni je zadatak svih istinskih demokrata u Hrvatskoj borba protiv komunističke ideologije koja još živi u mnogim glavama, komunističkog mentaliteta, prokazivanje ideje komunizma kao zločinačke na kojoj se ne može graditi nikakva budućnost, za što postoje brojne povijesne činjenice.
...
Upravo ta ideologija koči današnju Hrvatsku, uz neobrazovanu i nesposobnu političku elitu, nedoraslu zahtjevima 21. stoljeća, koja je upropastila gospodarstvo i ubila duh zajedništva i optimizma iz devedesetih. Hrvatska je u okovima reboljševizacij e kojoj je zamah dao Stipe Mesić, staljinistički rječnik dolazi u javnost sa samog državnog vrha, a manire ponašanja još vidimo često onakve kakve smo viđali i za komunizma. Ideologija komunizma ne samo da je ostala u glavama mnogih bivših komunista, nego njome bivaju zadojeni i mnogi mladi koji nisu nikad bili članovi Partije, a djeluju kao ultramarksisti i zazivaju neki novi komunizam.
…
I posljednje, ali ništa manje bitno, Hrvatskom se širi opasni antipoduzetničk i val, haranga protiv svih koji bi u nekom poslu mogli nešto čak i zaraditi, od zagrebačke Varšavske do dubrovačkog Srđa. Kako da netko nešto uloži ako na tome ne bude mogao i zaraditi? Kako otvoriti nova radna mjesta i napuniti državni i lokalne proračune ako nema investicija? Od čega će ova država živjeti? A ti koji galame protiv investicija često galamom prikrivaju zapravo svoj lopovluk.
Toliko brige pokazuje se u javnosti za očuvanje "obiteljskog srebra" a nitko ne pita kako je to država postala vlasnik tolikog, gotovo cjelokupnog prirodnog bogatstva u jednoj državi.
Šume su nekada bile u privatnom vlasništvu ili u vlasništvu općina kao općinsko vlesništvo (komunela). U Njemačkoj su navodno šme većinom u privatnom vlasništvu. Tvornice koje su u nas bile u tzv. društvenim vlasništvu, na tiho su prešle u državno vlasništvo i nakon toga javnom pretvorbom i privatizacijom djelom su privatizirane.
Komunistički duh je u tolikoj mjeri prožeo naše svijesti da i ne mislimo da smo svi puni otrovne ideologije koja određuje što je pravedno, a što nije. Mesićev poklik o pretvorbenoj i privatizacijsko j pljački svi su prihvatili kao novi mit koji služi za predizborna nadmetanja i za dokazivanje svoga domoljublja, svoje državotvornosti i svojeg žara za pravednošću. Riječje često o komunističkim mamcima koje gutamo kao lude ribe. Niti Crkva nijer imuna od te slabosti. I ona ima na zubu eksperimentiran je s privatizacijom i rasprodaju obiteljeskog srebra.
Umjesto takvih općih razglabanja bilo bi puno uputnije raspravljati o konkretnim pitanjima kako unaprijediti društveni i politički život u Hrvatskoj.
Pitanje malih stranaka, posebno pravaških stranaka. Već sam izjavio da je pravaštvo ispunilo svoju povijesnu misiju i da je danas preživjela orijentacija . U dokaz toga citirat ću što o cionizmu veli jedan Židov, cionist, pa mutatis mutandi, promijenimo to na pravaštvo.
U prošlosubotnjem Obzoru ima iveoma zanimljiv intervju s Amos-om Oz-om, izraelskim piscem i političkim aktivistom. Cijel je razgovor izvanredan, ali ći izdvojiti nešto što se tiče i našega ptavaštva. Naime, Amosu je novinar postavio pitanje cionizma jer je izjavio da više ne vjeruje da cionizam danas ima smisla.
Odgovor :
"Cionizam nije prvo ime, to je obiteljsko ime. Različiti ljudi spominju 'cionizam' i pod time misle različite stvari. Jedini zajednički nazivnik socijalističkim , cionistima, fašističkim cionistima, komunističkim cionistima i ultralijevim cionistima jest ideja da Židovi imaju pravo na samoodređenje kao i svaka druga nacija. To se ostvarilo. Cionizam se ostvario. Židovi su dobili državu i ta je država otvorena Židovima koji u nju žele doći. U tom je smislu, što se mene tiče, cionizam ispunio svoju svrhu. Naš problem dans više nije kako razviti cionizam, većkako postići mir i koegzistenciju s Palestincima i čitavim prostorom Bliskog istoka. "
Nije li to i odgovor našim pravašima i ne samo njima ?! Franjo je Tuđman uzviknuo : "Imamo Hrvatsku !" I nije li isticao za HDZ da nasljeđuje ne samo HSS nego i HSP i starčevićanstvo . To je to.Pravaška temeljna vodeća ideja je samostalna Hevatska je ostavrena . Pravaštvo je ostvareno. Danas se Hrvati moraju okrenuti novm izazovima.
i crkva nam je marksistička
Zavirimo li u Šonjin Rječnik hrvatskoga jezika i potražimo li riječ "domoljub" naći ćemo objašnjenje da je to onaj koji ljubi dom, domovinu; rodoljub: hrvatski domoljub.
Pod "domoljubljem" pak ima naznaka da je tu riječ o domoljubnim osjećajima, rodoljublju, patriotizmu.
Nema dvojbe da je kod domoljublja riječ o ljubavi, osjećajima koji su izjednačeni s privrženosti jedne osobe prema drugom entitetu, biću, bilo prema pojedinoj osobi, društvenoj tvorevini ili bilo kojem drugom biću.
Šonjin Rječnik određuje pak ljubav višeznačno : 1. kao putenu privlačnost i osjećajnu privrženost između muškarca i žene ( doživjeti ljubav, izjaviti ljubav ); 2. kao intimni, ljubavnički odnosi, ljubavni čin ( voditi ljubav ); 3. kao duhovnu vezu, osjećajnu privrženost, odanost ( ljubav prema domovini, materinska ljubav, bratska ljubav , ljubav prema Bogu ); 4. kao veliku sklonost, interes za što ( ljubav prema radu, prema znanosti, prema prirodi ) ; 5. kao prijateljstvo, drugarstvo ( ljubav prema bližnjemu, učiniti komu za ljubav ) ; 6. kao ljubljena osoba (biti čija ljubav ); i knačno 7. duševna, neosjetilna jaka veza među osobama suprotna spola ( platonska ljubav ).
Što reći na ovo ? Očito je glavni urednik Rječnika Jure Šonje po shvaćanju naših naprednih snaga zaostao, kad ne spominje istospolnu ljubav.
Nu, vidimo da bi domoljublje trebalo svrstati pod 3. točku kao duhovnu vezu i osjećajnu privrženost prema domovini. Sve u svemu ljubav je određena kao pojava koja spada u osjećajnu sferu.
Zanimljivo je kako je na ljubav gledao veliki L. N. Tolstoj. Bilo bi prezahtjevno da o tomu pišem nešto više. Tek se sjećam da je u trilogij "Djetinjstvo, dječaštvo i mladost " Tolstoj razlikovao tri vrste ljubavi: ljubav lijepa, ljubav žrtva i ljubav radna. Ljubav između muškarca i žene, njihovu putenu privlačnost, koliko se sjećam, uopće nije razmatrao kao ljubav. Shvatio sam, kad sam pred 60-tak godina čitao to djelo, da je ljubav između muškraca i žene nešto što i ne mora biti prava ljubav. Prava ljubav se iskazuje, ako je ima i ako se razvije, tek tada kada se smanji djelovanje hormona i kad prestane opijenost ljubavlju, kad se smanji ili kad prestane zaljubljenost.
Strast zaljubljenog prema predmetu svoje ljubavi ma koliko bila jaka i iskrena još i ne mora značiti istinsku ljubav. Eh, pa što je ta prava ljubav, istinska ljubav ?
Ima jedan naziv koji joj bolje pristaje i koji je bolje označuje od prije spomenutih. Pravu ljubav, istinsku ljubav prema drugoj osobi, prema domovini, prema djeci, prema bližnjemu itd. itd. ja bih nazvao - djelatnom ljubavlju.
Tu nije riječ samo o osjećajima nego osjećajima koji su popraćeni djelima, djelovanjem. Ljubav se ponajbolje iskazuje djelima. Prispodoba o milosrdnom Samaritancu je najbolji primjer djelatne ljubavi.
Eto, kad je riječ o domoljublju umjesto apstraktnog razglabanja o tomu, opisat ću dva slučaja kojima sam bio svjedok, pa ćemo zajedno na konkretnom slučaju ispitati što je to domoljublje.
Godine 1987. generalni direktor banke u kojoj sam radio pozvao me je na ragovor i upitao jesam li čuo za Panoramu. Odgovorio sam da jesam. Kupovao sam od toga zagrebačkog nakladnika razne veoma zanimljive knjige. "Ne pitam te za tu Panoramu, nego za riječku Panoramu " - uzvratio je. I tako sam se uključio u tu aferu. Bio je to pravi skandal koji je prošao relativno mirno, bez nekih širih odgovornosti.
Bilo je to doba kad su bile u uporabi tzv. jugo-mjenice. Tadašnje vlasti su se "borile" s pošašću nelikvidnosti i izmislile su mehanizam koji će osigurati da se obveze za isporučenu robu plaćaju u ugovorenom roku. Umjesto novcem isporučenu robu se moglo platiti i mjenicom koja je morala biti avalirana od strane neke poslovne banke. Bilo je to doba kad je svoje genijalne ideje uz pomoć jugo mjenica ostvarivao Fikret Abdić sa svojim "Agrokomercom" iz Velika Kladuše. Taj je pak skandal imao jugoslavenski značaj.
Dakle, u Zagrebu je postojalo jedno izdavačko poduzeće koje se je zvalo "Iros". Oko toga izdavača okupljali su se neki hrvatski domoljubi. Sjećam se samo dvojice, ali ih neću ovdje spominjati. "Iros" je imao poteškoća, zapravo mu je prijetio stečaj i brže bolje osnovao je novo poduzeće u Rijeci pod imenom "Panorama". Osnivački ulog je bio 50.000 dinara, a za direktora je bio postavljen sada već pokojni Siniša Ugarković, kako su govorili, sin narodnog heroja Stipe Ugarkovića. Odmah je sebi odredio plaću od 50.000 dinara. "Panorama" je osnovana, koliko se sjećam 1.10. 1986. a već je kraj godine kao "najuspješnije" poduzeće (RO) u Rijeci dočekala s "dobitkom" od 5 milijarda dinara.
To je išlo ovako. U Beogradu je bio jedan veoma promućurni poslovnjak koji je osmislio čitav "posao". U Beogradu su djelovale čuvene "Književne novine" veliko izdavačko preduzeće koje je našlo kupce za njihove gomile bezvrijednih knjiga.
Bilo je bitno naći banku koja je spremna avalirati (jamčiti) mjenice svom komitentu. I "Panorama ju je našla u banci u kojoj sam radio. Mjenice su mogle glasiti na rok od najviše tri mjeseca, a onaj tko bi primio mjenicu mogao ju je kod bilo koje banke "monetizirati" odmah uz odbitak diskontnih kamata. I tako je "Panorama" uspela ne samo nabaviti knjige za 5 milijardi dinara i "platila" ih mjjenicom s jamstvom Banke nego su po dogovoru našli i kupca kojemu je "Panorama" dalje preprodala knjige opet uz neku mjenicu s jamstvom neke Banke. Monetizaciju mjenica je obavjala Beobanka iz Beograda. Knjige nisu niti morale putovati jer se isporuka vršila u skladu s Uzancama za promet roba tzv. izdvajanjem u skladištu isporučitelja. Tako da su knjige dobrim dijalom ostajale u na svom mjestu u skladištu "Književnih novina", a zaključnice, "isporuka izdvajanjem", mjenice su kolale od kupca prema prodavatelju. Druga bitna stvar pri tomu je bila rečena monetizacija mjenica, Mjenicu se začas pretvorilo u gotov novac i "Panorama" je imala love do krova. Rečeni Ugarković je organizirao krstarenje brodom po Riječkom zaljevu s veselim društvom sve najuglednijim imenima hrvatske estrade. Par imena estradnjaka se sjećam, ali ih ne ću ovdje spominjati. I nakon toga je sredinom 1987. došlo do kraha, stečaja nad "Panoramom" i generalni direktor Banke mene pozvao da se uključim u taj skandal. Bilo je to doba Juge i srpske dominacije u Rijeci kao u svim velikim gradovima u Hrvatskoj. Za stečajnog upravitelja je postavljen njihov čovjek i "realizovao" je sve one fiktivne ugovore o isporuci knjiga iz "Književnih novina" u "Panoramino" prodajno skladište u Zagrebu. Prijevoz je obavljan s kamionima ili kamionom s prikolicom. Vidio sam to skladište od poda do stropa puno knjiga.
Posjetio sam i "Panoraminog" osnivača "Iros" u Haulikovoj ulici br 3 na trećem katu i shvatio sam da sam u toj kancelariiji bio 1971. kad je tu bilo sjedište HKL (Hrvatskog književnog lista ). Razgovarao sam s književnikom Nikolom Pulićem i predao mu svoj članak kojim sam reagirao na napad na HKL od strane Igora Mandića. Dakle, u tim istim prostorijama sada su vršljali agenti SUP-a i sjećam se riječi jednoga od njih: "Pokazat ćemo mi tim nacionalistima. Dokazat ćemo da su kriminalci. " Drugim riječima svi ti tzv. hrvatski nacionalisti, domoljubi okupljeni oko "Irosa" i "Panorame", bili si po rječima toga SUP-ovca najobičniji kriminalci. A ja sam pak držao da je to bilo tako samo na površini. Hrvatski se nacionalizam, domoljublje iskoristilo tako što su se u to uvukli udbaši i srpski nacionalisti te na teret jedne hrvatske banke očistili skladišta "Književnih novina" od njihovih bezvrijednih knjiga. Naša banka je platila ceh od 3,3 milijuna DEM.
Ne sjećam se gdje sam se na jednoj terasi našao u društvu s jednim simpatičnim debeljkom koji mi je razgalio svoje srce i pričao o Udbinim akcijama po inozemstvu kad su financirani od Udbe osnivali po inozemstvu svoja privatna poduzeća i tako zakamuflirani slobodno "radili". Ne znam jesam li od njega ili iz novina saznao za idejnog začetnika pražnjenja skladišta knjiga u Beogradu na teret naše banke, a uz posredovanje domoljubne "Panorame".
Na sudu je Ugarkovića branio, kako je i red, hrvatski domoljub, ugledni odvjetnik budući ministar pravosuđa u neovisnoj Hrvatskoj. Ugarković je dobio nekoliko
godina bezuvjetno, a dvije odgovorne osobe u Banci su bile disciplinski kažnjene izbacivanjem s posla unatoč tomu što su svjedočili u njihovu korist svi šefovi i "odgovorni drugovi" u Banci. Sud udruženog rada u Rijeci je poništio odluku disciplinske komisije o izbacivanju, a ja sam napisao žalbu. Žalbu sam napisao jedno nedjeljnio jutro, kad sam nakon subotnjeg opijanja, onako još grogiran, sam u Banci, na pasja kola napao sve koji su svjedočili u korist dvije odgovorne osobe, Napao sam i zamjenika generalnog direktora. Imao sam podršku svoga školskog druga koji je odobrio sadržaj žalbe. Poslije sam saznao da je i taj moj školski drug iako nikada nije bio u Partiji, radio za Udbu. Viši sud udruženog rada Hrvatske je ukinuo presudu i uglavnom potvrdio odluku disciplinske komisije.
Je li to okupljanje nekih domoljuba oko "Irosa" i "Panorame bilo izraz hrvatskog domoljublja ? Je li bio domoljubni čin isprazniti skladišta knjiga u Beogradu na teret jedne hrvatske banke ? Ima li to kakve veze s djelatnim domoljubljem ?
Odgovr na ova pitanja prepuštam čitateljima.
Drugi se slučaj odnosi na Hrvatsku danas i sutra. Još nije okončan. I imat će svi prilike očitovati se o tomu kako shvaćaju svoje domoljublje.
Riječ je o projektu pelješkog mosta. Ni sam ne znam kako sam naišao na taj projekt. U prvi mah mi nije bilo jasno što se rješava s tim projektom. Kad sam pogledao na geografsku kartu područja Pelješca i cijelog tog najjužnijeg dijela Hrvatske shvatio sam u čemu se sastoji prometni problem.
========
Gospodine, Gospodine ... NZ
Isusova revolucija - Božje revolucija.
Bilo je to doba kad su bile u uporabi tzv. jugo-mjenice. Tadašnje vlasti su se "borile" s pošašću nelikvidnosti i izmislile su mehanizam koji će osigurati da se obveze za isporučenu robu plaćaju u ugovorenom roku. Umjesto novcem isporučenu robu se moglo platiti i mjenicom koja je morala biti avalirana od strane neke poslovne banke. Bilo je to doba kad je svoje genijalne ideje uz pomoć jugo mjenica ostvarivao Fikret Abdić sa svojim "Agrokomercom" iz Velika Kladuše. Taj je pak skandal imao jugoslavenski značaj.
Dakle, u Zagrebu je postojalo jedno izdavačko poduzeće koje se je zvalo "Iros". Oko toga izdavača okupljali su se neki hrvatski domoljubi. Sjećam se samo dvojice, ali ih neću ovdje spominjati. "Iros" je imao poteškoća, zapravo mu je prijetio stečaj i brže bolje osnovao je novo poduzeće u Rijeci pod imenom "Panorama". Osnivački ulog je bio 50.000 dinara, a za direktora je bio postavljen sada već pokojni Siniša Ugarković, kako su govorili, sin narodnog heroja Stipe Ugarkovića. Odmah je sebi odredio plaću od 50.000 dinara. "Panorama" je osnovana, koliko se sjećam 1.10. 1986. a već je kraj godine kao "najuspješnije" poduzeće (RO) u Rijeci dočekala s "dobitkom" od 5 milijarda dinara.
To je išlo ovako. U Beogradu je bio jedan veoma promućurni poslovnjak koji je osmislio čitav "posao". U Beogradu su djelovale čuvene "Književne novine" veliko izdavačko preduzeće koje je našlo kupce za njihove gomile bezvrijednih knjiga.
Bilo je bitno naći banku koja je spremna avalirati (jamčiti) mjenice svom komitentu. I "Panorama ju je našla u banci u kojoj sam radio. Mjenice su mogle glasiti na rok od najviše tri mjeseca, a onaj tko bi primio mjenicu mogao ju je kod bilo koje banke "monetizirati" odmah uz odbitak diskontnih kamata. I tako je "Panorama" uspela ne samo nabaviti knjige za 5 milijardi dinara i "platila" ih mjjenicom s jamstvom Banke nego su po dogovoru našli i kupca kojemu je "Panorama" dalje preprodala knjige opet uz neku mjenicu s jamstvom neke Banke. Monetizaciju mjenica je obavjala Beobanka iz Beograda. Knjige nisu niti morale putovati jer se isporuka vršila u skladu s Uzancama za promet roba tzv. izdvajanjem u skladištu isporučitelja. Tako da su knjige dobrim dijalom ostajale u na svom mjestu u skladištu "Književnih novina", a zaključnice, "isporuka izdvajanjem", mjenice su kolale od kupca prema prodavatelju. Druga bitna stvar pri tomu je bila rečena monetizacija mjenica, Mjenicu se začas pretvorilo u gotov novac i "Panorama" je imala love do krova. Rečeni Ugarković je organizirao krstarenje brodom po Riječkom zaljevu s veselim društvom sve najuglednijim imenima hrvatske estrade. Par imena estradnjaka se sjećam, ali ih ne ću ovdje spominjati. I nakon toga je sredinom 1987. došlo do kraha, stečaja nad "Panoramom" i generalni direktor Banke mene pozvao da se uključim u taj skandal. Bilo je to doba Juge i srpske dominacije u Rijeci kao u svim velikim gradovima u Hrvatskoj. Za stečajnog upravitelja je postavljen njihov čovjek i "realizovao" je sve one fiktivne ugovore o isporuci knjiga iz "Književnih novina" u "Panoramino" prodajno skladište u Zagrebu. Prijevoz je obavljan s kamionima ili kamionom s prikolicom. Vidio sam to skladište od poda do stropa puno knjiga.
Posjetio sam i "Panoraminog" osnivača "Iros" u Haulikovoj ulici br 3 na trećem katu i shvatio sam da sam u toj kancelariiji bio 1971. kad je tu bilo sjedište HKL (Hrvatskog književnog lista ). Razgovarao sam s književnikom Nikolom Pulićem i predao mu svoj članak kojim sam reagirao na napad na HKL od strane Igora Mandića. Dakle, u tim istim prostorijama sada su vršljali agenti SUP-a i sjećam se riječi jednoga od njih: "Pokazat ćemo mi tim nacionalistima. Dokazat ćemo da su kriminalci. " Drugim riječima svi ti tzv. hrvatski nacionalisti, domoljubi okupljeni oko "Irosa" i "Panorame", bili si po rječima toga SUP-ovca najobičniji kriminalci. A ja sam pak držao da je to bilo tako samo na površini. Hrvatski se nacionalizam, domoljublje iskoristilo tako što su se u to uvukli udbaši i srpski nacionalisti te na teret jedne hrvatske banke očistili skladišta "Književnih novina" od njihovih bezvrijednih knjiga. Naša banka je platila ceh od 3,3 milijuna DEM.
Ne sjećam se gdje sam se na jednoj terasi našao u društvu s jednim simpatičnim debeljkom koji mi je razgalio svoje srce i pričao o Udbinim akcijama po inozemstvu kad su financirani od Udbe osnivali po inozemstvu svoja privatna poduzeća i tako zakamuflirani slobodno "radili". Ne znam jesam li od njega ili iz novina saznao za idejnog začetnika pražnjenja skladišta knjiga u Beogradu na teret naše banke, a uz posredovanje domoljubne "Panorame".
Na sudu je Ugarkovića branio, kako je i red, hrvatski domoljub, ugledni odvjetnik budući ministar pravosuđa u neovisnoj Hrvatskoj. Ugarković je dobio nekoliko
godina bezuvjetno, a dvije odgovorne osobe u Banci su bile disciplinski kažnjene izbacivanjem s posla unatoč tomu što su svjedočili u njihovu korist svi šefovi i "odgovorni drugovi" u Banci. Sud udruženog rada u Rijeci je poništio odluku disciplinske komisije o izbacivanju, a ja sam napisao žalbu. Žalbu sam napisao jedno nedjeljnio jutro, kad sam nakon subotnjeg opijanja, onako još grogiran, sam u Banci, na pasja kola napao sve koji su svjedočili u korist dvije odgovorne osobe, Napao sam i zamjenika generalnog direktora. Imao sam podršku svoga školskog druga koji je odobrio sadržaj žalbe. Poslije sam saznao da je i taj moj školski drug iako nikada nije bio u Partiji, radio za Udbu. Viši sud udruženog rada Hrvatske je ukinuo presudu i uglavnom potvrdio odluku disciplinske komisije.
Je li to okupljanje nekih domoljuba oko "Irosa" i "Panorame bilo izraz hrvatskog domoljublja ? Je li bio domoljubni čin isprazniti skladišta knjiga u Beogradu na teret jedne hrvatske banke ? Ima li to kakve veze s djelatnim domoljubljem ?
Odgovor na ova pitanja prepuštam čitateljima.
Ovdje prenosim samo jedam svoj tekst i na koncu stavljam poveznicu na temu koja se vuče već više godina na drugim portalima. Moj je nick "vbureti" na Forumu.hr i "socrates "na postalu T-coma, podforum Hrvatska..
========
Dnas na RR gostovali su ministar Kalmeta i profesor Dadić s Fakulteta prometnih znanosti. Rečeno je nekoliko šokantnih pojedinosti, ali voditelju, a vjerojatno i gledateljstvu je to promaklo. 1. planirani most Komarna - Pelješac ne rješava problem prometne izoliranosti ni Pelješca, ni Korčule. 2. Dok Kalmeta spominje trošak izgradnje do 300 milijuna eura, Dadić je spomenuo i cifru 500 milijuna eura. Prof. dr. Jure Radnić pak je već prije govorio o svoti do 400 milijuna eura. 3. Najkasnije za 15-tak godina Hrvatska i BiH će imati meke granice kao što postoje u EU i problem Neuma ne će postojati. Most Komarna -Pelješac, barem što se tiče Dubrovnika će biti suvišan, a za Pelješac i Korčilu će značiti malo ili ništa. 4. Prof. Dadić je spomenuo drugo mjesto za pojačanu, dvostruku trajektnu vezu. Nisam dobro čuo točnu lokaciju trajekta, ali pretpostavljam da je mislio na već postojeći trajekt između Ploča i Trpnja i novog koji bi se uspostavio između Sresera ili Drače na Pelješcu i kopna na južnoj strani delte Neretve. Zaključak: Učinit će se neoprostivu grješku tj. čisti kriminal, ako se bude gradiloi most ili tunel samo radi prometne povezanosti s Dubrovnikom i okolicom. Pravo je rješenje samo ono koje razumno rješava problem prometnog povezivanja zapadnog Pelješca, Korčule, Lastova i Mljeta, pa ujedno osigurava supsidijarnu, alternativnu prometnicu koja povezuje hrvatski sjever s Dubrovnikom.
komunikator.tportal.hr/.../...
komunikator.tportal.hr/.../...
komunikator.tportal.hr/.../...
komunikator.tportal.hr/.../...
25.3. 2007.
Procon:
Examine the Lærdalstunnelen [basic statistics in English here, more detail here] in Norway. This road tunnel, completed in 2000, is nearly 25 kilometres long. It was built with safety in mind, containing 15 turning bays, 48 lay-bys, ventilation, and several huge rest-caverns with different coloured lighting to break up the monotony of driving. Total project cost? Not 10 billion pounds, but 86 million pounds. " Norveška ima preko 900 tunela, koji prolaze kroz ili ispod raznih vrsta geoloških naslaga, od čega su 22 podmorski cestovni tuneli. Koristeći njihov način gradnje, tunel od Hebridskog otočja do matičnog kopna bi mogao koštati oko 110 milijuna funti-samo 1% cijene tunela ispod La Mancha. Istražimmo Laerdalstunnele u Norveškoj. Ovaj cestovni tunel, dovršen 2000., je dug skoro 25 kilometara. Izgrađen je tako da se pazilo na sigurnost,sa 15 okretišta, 48 ugibališta, ventilacijom i nekoliko kaverna za odmor sa raznobojnom rasvjetom, da bi se razbila monotonija pri vožnji. Ukupni trošak projekta je bio 86 milijuna funti. ...socrates, drago mi je ako sam pomogel... ugibališta, ventilacijom i nekoliko kaverna za odmor sa raznobojnom rasvjetom, da bi se razbila monotonija pri vožnji. Ukupni trošak projekta je bio 86 milijuna funti. ...socrates, drago mi je ako sam pomogel...
Puno hvala, procone. Dakle kad se 86 mlna funti pretvori u eure okruglo je to 130 milijuna eura što po km iznosi 5,2 milijuna eura. Tunel pod Pelješkim kanalom od Ploča do Pelješca u dužini od 8 km stajao bi okruglo 50 milijuna. Most nam treba za natezxanjem s BiH i za uživanciju pri gledanju velebnog zdanja mostograditelja . Ta bi nas radost trebala stojati 300-njak milijuna.
Pa dosada smo već ulupali ogromna sredstva u nepotrebne projekte - Arena, Spaladium.
Da ne nabrajam dalje. U Zagrebu imamo pročistač otpadnih voda izgradjen nizvodno, a na pitkim izvorištima vode , koji košta puste milijune Eura.
Netko je takodjer oprao novac a građani Zagreba plačaju.
Povezivanje sjevera i juga je političko i gospodarsko pitanje - zaslužuje puno više rasprave od ovog komentara!
Banac: Nacionalizam nije osobina, ni loš ukus, nego ideologija. Štoviše, to je najmoćnija moderna ideologija – jača od liberalizma, socijalizma, konzervatizma, komunizma, fašizma, fundamentalizma . Nacionalizam je u našim krajevima, ali općenito u svijetu, glavni obrazac modernosti. Biti moderan znači biti nacionalist, znači razbijati tradicionalne i domoderne tvorbe poput BiH, znači unositi tek integriranu naciju u svaki kut našeg života – od izbora životne družice do načina kako se molite. To je duh naše modernosti već gotovo stoljeće i pol, ponegdje duže, ponegdje znatno kraće.
Ako imaš vremena i volje na poveznicam ima puno mojih tekstova koji se odnose na problem pelješkog mosta. I ja sam za povezivanje hrvatskog juga s ostalom hrvatskom. U pitanju je kako to osavriti na najbolji način. A po mome mišljenju odabran je najgore od svih mogućih rješenja. Zato sam tak projekt izabrao kao test djelatnog domljublja. Jer domoljublje nije razlog za to da radimo u njegovo ime bedastoće koje ostaju najobičniji krimnal. Već se godinama bavim tim ludim projektom. Pisao sam dva puta Sanaderu, ali uzalud. Nije se udostojio niti odgovoriti. Napisao sam mu među inim da bi htio da ga Hrvati pamte po dobrom, a ne po zlu koje će učiniti kao predsjednik Vlade. Očito je odabrao svoje vlastite interese kako ih on razumije.
Slažem se s citatom i s Bancem. Međutim, domoljublje, patriotizam pak spada u osjećajnu, moralnu i razumsku sferu. Nije u suprotnosti s nacinalizmom. Nije na odmet reći da u našim prostorima nacionalizam ima negativne konotacije. Nekada je bila optužba za nacionalizam razlog za osudu na kaznu zatvora.
Ne postoji nacionalist bez osječaja i etičnosti prema svojoj naciji! Upravo to je temeljno 'pogonsko sredstvo' nacionalizma!
Ne postoji nacionalist bez osječaja i etičnosti prema svojoj naciji! Upravo to je temeljno 'pogonsko sredstvo' nacionalizma!
od Walter R. Roberts tko su bili patrioti za SAD
Mozda su ovi hrvatski, pravi...., bolji ???
ps. utipkajte ovdje "patriot"
books.google.ca/.../
voiceofcroatia.net/.../
Evo postali smo suborci nakon vesele "Dijanoviceve dogme".
Mislimo isto.
Bilo bi mi drago da u dvije rečenice napišete glavne teze toga što ste našla.
"Patrioti" se u tom izvoru, kao i njegovim prilozenim dokumentima, spominju na puno mjesto, ali iskljucivo kao referenca za one koji su se borili za socijalisticku revoluciju i Jugoslaviju. Eisenhower, koji je bio vrhovni zapovjednik saveznickih snaga, takodjer spominje patriote, a kontekst u kojem ga se citira izravno govori o partizanima.
Moze se zakljuciti da je to i Draza Mihajlovic, koji je u istom izvoru opravdan, unatoc suradnji s Nijemcima (dogovor o nenapadanju i suradnja 1943), jer je "prizeljkovao pobjedu saveznickih snaga"!
To je očito politička prosudba koja nema veze sa stvarnošću. Mislim da se i vi slažete sa mnom.
Hvala
Bit će toga još,ha ha
Ne posve. Istina, revolucionari pola stoljeca su prekrajali povijest, ali ne treba zaboraviti ni srednji vijek i bizantince: nije slucajno COnstantinople gorio, odnosno 35 ili 45 tisuca naroda (bez vojnika!) pogubljeno na putu u Sv. Zemlju, nakon sporazuma Turaka i Bizantinaca.... (prvi krizarski/hodoc asnicki val tzv. prvog sluzbenog krizarskog rata kako ga se identificira danas.)
Ne znam zasto smo dobili minuse!
Valjda odskacemo od D. dogme
Izbrisali su mi post gdje sam napisala da sam dobila 22 minusa za njegove godine. Da ni minusa nije 23.
Budem ja pogledao pa ću dodati još jedan minus
Ali dečko je morao imati teško djetinjstvo kad brije na takve teme
Ne, nego Bogu.
Obzirom da je teško istog časa odgovoriti nekim komentarima , a teme se miješaju ili isprepliču – evo jednog podužeg komentara koji će se dotaknuti nekoliko članaka.
Uostalom, ne radimo svi na normu niti dežuramo neprekidno na Portalu!!!
Da ljevičari napadaju Tuđmana je razumljivo. Onima kojima je smetala, a smeta i danas, nezavisna Hrvatska država, mrze ga a priori. Oni uopće ne traže razloge ni za niti protiv. Oni ništa ne važu, ne analiziraju. Oni imaju svoj stav.
A zašto desničari??? Ima više razloga:
nije prihvatio rigidne desničarske stavove o sanjanoj Hrvatskoj do Drine.Tko je nebi želio??
Ali lako je ljudima obećavati i nuditi nemoguće, znao je da bi ostvarenje tih želja koštalo još desetke tisuće mladih života.
Borba bi trajala još i danas, a možda više Hrvatske nebi niti bilo. Kao da zaboravljate u kakovim smo okolnostima započeli obrambeni rat. Ne samo bez ikakove stvarne snage u oružju i ljudstvu – nego i u kojem medjunarodnom okruženju??
Paraga i društvo krenuli su oštro protiv Tuđmana. Godine 1992 (imam negdje taj proglas) pozivaju gradjane Hrvatske na veliki prosvjed na Trg Bana Jelačića protiv „izdajice“ Tuđmana.
S druge strane je g. Paraga lagodno sjedio u svojim prostorijama, šaljući svoje HOS-ovce neobučene, nenaoružane, neopremljene u najgora ratna područja.
Želeći biti heroj nad herojima, dečki su dugo bili bez ikakovih braniteljskih prava, udovice sa malom djecom nezbrinute, invalidi prepušteni sami sebi.( Kao humanitarac u to vrijeme mnogo sam se bavio tim problemom)
Kako vrijeme više prolazi tako sam sve više uvjeren da je Tuđman pravilno procjenio sve relevantne okolnosti, učinio je ono što je najviše mogao. Iako nisam bio njegov preveliki obožavatelj, danas iz ove perspektive vidim da se od svih političara koji su tada bili na sceni, jedino njemu može zahvaliti za postojanje Hrvatske.
Za greške u vodjenju gospodarske politike možete ga optuživati, ali previše je oko njega ( kako kaže preporod) bilo hohštaplera, lezilebovića, ulizica i neznalica koji su pošto poto htjeli naplatiti dvoje „domoljublje“:
Zašto nije sproveo lustraciju??
Tada nije mogao – svaka je ruka , svaka lipa dobro došla, svaki Hrvat je morao braniti Domovinu. Nije mogao istovremeno otvarati još jednu frontu.
A poslije su ga pritisnule druge brige, bolest, a problemi su se gomilali jedan za drugim.
Sjetite se samo kako su ga izdavali njegovi najbliži suradnici, neki su čak spremali puć.
Može li se u ovakom okolnostima sprovesti lustracija.???
A tko će je sprovesti danas- neznam. Mnogi akteri ionako po biološkim zakonima nestaju a mi danas imamo zadaću odgajati mlade da nauče svoju povijest!!
Situacija sa desničarima nije se niti danas puno promjenila.
Još uvijek su tamo gdje su i bili.
Umjesto da napravimo jedan konsenzus, gdje je granica približavanja , koja je to točka ispod koje se ne ide. To bi trebao biti Domovinski rat““ Neka bude ponderirana veličina prema kojoj odredjujemo – želimo li svoju državu ili ne.
Već i oko tog pitanja se lome koplja.
Pitajte Pravednika, što o tome misli - sve će vam biti jasno. Znači nemamo više što razgovarati.
Iskreno – prepustite vodjenje zemlje mladima i obrazovanima. Dajte im priliku. Oni vole svoju zemlju. Lustracija vam tada neće niti trebati, a teme o kojima treba raspravljati su nam
Svaki dan pred nosom.
Nitko na ovom portalu ne daje svoje ocjene o aktualnim temama, pa nije čudo da nas mladi izbjegavaju. Pa gdje su vam branitelji na Portalu????
paraga je margina hrvatske desnice kao što je i švarc i ekipa,
kako možeš u istom kontekstu spominjati HOS-ovce i njihove poginule, obitelji poginuli HOS-ovaca i paragu SRAM TE BILO
jesi ti od onih humanitaraca što su tjekom rata prodavali brašno i konzerve, ????
...
Svaki dan pred nosom.
Slažem se!
Čudno- nemaš na tu temu nikakovog drugog pametnog odgovora osim vrijedjanja i optuživanja.
Jeste li vas dvoje na istoj vezi??
Izgleda da tekst nisi dobro niti proučio jer nigdje nije spomenuto da su HOS-ovci isto što i Paraga - dapače. To su ljudi koji su najviše zaslužili i zadužili Domovinu i bila mi je čast pomagati im.
Ovako kao ti reagirao je i Paraga.
S tobom više nemam što raspravljati. Nisi na mom nivou.
a brašno konzerve????hum anitarni rad
Ili će HKV te razbijače na ovom portalu maknti ili su kapitulirali pred tim rabijačima.
ne na one koji za judine škude omalovažavaju žrtve koje su naši očevi dali za nju.
S ovime završavam polemiku i s tobom.
Pametan čovjek bira sebi društvo!!
veliki plus
a ako nisam onda štaje tuje život ide dalje
++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Ako može malo potanje, Pravedniče, ali ozbiljno: što bi to bilo mladi i obrazovani?
Jesu li "obrazovani" oni koji su stekli "obrazovanje" na Fakultetu pol. znanosti kod "profesora" alla Grubiša, Tomac, Tatalović, Lalić i slični; ili na filozofskom fakultetu kod Goldštajna, Jakovine, Budaka itd.; ili Pravnog fakulteta kod "profesora" Kregara, Josipović i slični, itd itd. i komu trebaju takovi "obrazovani".
Najbolji primjer nakaznosti ovoga društva je slučaj Bernardić. Čovjek je završio fiziku (s veliko F, meni nedostižno) i otiašo u politiku, nije važno što su to esdepenjare...
Ili kako se mogu profesori sa sveučilišta kandidirati za stranačke položaje? Tu nije nešto uredu ili sa Sveučilištima ili s njima.
koliko dijanović ima godina?
onaj tko pogodi dobiva 1kg gljiva
gljive su kod Mije