Ja sam Ana...

Ja sam Ana, vjerujem u Boga. Ne morate vjerovati, ali ne omalovažavajte moj izbor.

Malo sam dezorijetntirana jutros. Još nisam popila kavu, ali sam se već kontaminirala našim toliko očaravajućim medijima - nisam si mogla pomoći - zarana sam si priuštila dozu primitivizma, "crnjaka" i dovoljnu količinu demokratski osviještenih Hrvata koji se u zadnje vrijeme sve ćešće javljaju kao stručnjaci za aposlutno - sve. Čitajući forume i komentare ne uspijevam se zadržati ni na jednom dovoljno dugo da bih došla do kraja - jer većina ih je toliko predvidljiva i patetična da se već brinem i pitam - ima li barem zrno pameti u ovoj zemlji? Igdje?

Ne implicirajući da sam upravo ja ta pametnica - jer sam se, eto, odlučila, ovako polujavno ispucati na dotičnu temu, ipak ću napisati što imam.

Kao i uvijek iznova moram ponoviti i u startu se ograditi od etiketiranja - nisam ni "lijeva", ni "desna", ma po tom pitanju nisam ništa osim žene rođene u zemlji koju jako volim i to smatram svojom prednošću, nikakvom mentalnom manom ili intelektualnim hendikepom. Podržavam sve koji misle i očituju isto. Uvijek se moram ograđivati jer kad god to ne učinim - kao da dam povoda neistomišljenicima da me počnu svrstavati u ladice kojima ne pripadam, i da mene i meni slične još jednom s podsmjehom "iščitaju" i odmahnu rukom mrmljajući sebi u brk o mojoj nazadnosti, zatucanosti, ma što sve ne...

Kontrolirano društvo

Ona žalosna, najžalosnija činjenica je da postajemo kontrolirano društvo. Prijatelj mi je baš neki dan pričao o toj promjeni - bit će sve manje vidljivih granica, čvrstih zidova, a sve više nevidiljivh membrana koje će svjesno ili ne - utjecati na naše poimanje stvarnosti. I svako ono poimanje koje nije u skladu s "općenaturenim" u startu će imati oznaku - nepoželjnoga. Konture se već nadziru. Ja ću navesti samo neke primjere. Čitam jučer članak o troje mladih, izmaltretiranih ljudi koji su se "outali", izašli iz ormara govoreći - dosta je bilo vjerničkog terora, mi smo ponosni ateisti! Cijeli tekst odiše tom novostečenom slobodom, jer vjerska tortura koju su morali proživjeti do tog dana bila je valjda toliko teška i mučna da im nije bilo druge nego se izjadati cijeloj naciji i priskrbiti si nova suosjećanja, a svoje istomišljenike u isti čas potaknuti da se raspišu u komentarima ispod... I čitajući ih - osjećala sam mučninu, onu pravu sartrovsku... Kao osoba koja vjeruje u Boga, stvarno sam se osjetila bespomoćno - znači po njima ja sam redom: zatucani idot, klerofašist, osoba slabije inteligencije, zadrti vjernik epskih i dosadnih izjava, slučaj za psihologa, zaostali primjerak ljudske vrste... to su samo neki od doslovnih citata koje ne mogu ne shvatiti osobno. Samo razmišljam što bi bilo da se jednom desetinom ovih komentara ja poslužim i pripišem ih ateistima..

I uvijek isti nazadni argumenti - Crkva ovo, Crkva ono... vjeronauk u školama, pedofilija... nisam se odlučila na ovaj tekst da bih raspravljala s ovim tezama, ali moram reći da je masa argumenata tek polovična. Naime, kada bi se, primjerice, pedofilija u Crkvi kvantitativno ili bilo kako drugačije usporedila s pedofilijom u instituciji obitelji, s pedofilijom u nekim drugim vjerskim zajednicama (da sada ne imenujem i ne završim kao Rudan - izbacivanjem s Facea), s pedofilijom u islamu (za što postoje primjeri koji su "legalni"), s pedofilijom među ateistima ako ćemo tako, gay populacijom - došli bismo u tili čas do zaključka da je to strašna ljudska nastranost s točkom. S naglaskom na ljudska, bez autorskih prava kod bilo koje od navedenih grupacija. I s rezultatima koji bi, sigurna sam - iznenadili, ali i bili izignorirani... jer nije samo Crkva pa ćemo preko toga, rekla bih, licemjerno prijeći... Kada bih bila minuciozna rekla bih da je taj isti ateizam bio odlika jednog strašnog sustava koji je mljeo i doslovno pokapao svoje neistomišljenike. Na to bih, s druge strane, mogla čuti - pa i Crkva je činila isto sa svojom inkvizicijom (i - da ne bježim od istine - dodala bih da je bilo takvih primjera još). Onda bih, pretpostavljam, s druge strane možda mogla čuti i kako je u tom "mrtvačkom" sustavu bilo i dobrih rješenja koja bi nam danas itekako dobrodošla.

Izvrtanje teza

S time bih se, vodeći se zdravom logikom i razumom - morala i složiti. No, onda bih i ja ravnopravno mogla istaknuti izvrsne primjere vjernika u mračnom srednjem vijeku poput sv. Franje, sv. Kalre, sv. Antuna Padovanskog - gdje bih i ja od druge strane morala dobiti najmanje isto - slaganje. I po svemu tu bi raspravi trebao doći kraj sa zaključkom da - svatko ima svoje pozitivne razloge zbog čega u nešto vjeruje, zbog čega je nečemu naklonjen. Međutim, kako vidim, to se sve rjeđe događa. Neki elementi društva su jednostavno konstantno na "piku" i to na dosad najagresivniji način - mobilizacijom ljudi putem medija. Sumnjam da bi itko danas krenuo u rat protiv, u ovom slučaju, vjernika s puškom u ruci. Lažni pacifizam je toliko jak da, vjerujem, do toga ne bi došlo voljom naroda. Ali rat informacijama koje se plasiraju, upijaju se kao spužve u bića ovog našeg tranzicijskog bića - i to prolazi. Prolazi sve jače, sve manje selektivno, sa sve manjim pokušajima argumentacije. Dovoljno je iščitati jedan bombastičan naslov i formirati "svoj" stav, a u biti samo postati nečije oružje za gušenje neistomišljenika koji su, ponavljam, jednako vrijedni, jednako slobodni i ravnopravni ljudi. Međutim bahatost, arogancija i nekim oštar autoritet kojim se neistomišljenicima pristupa - jasno pokazuje da ti isti prvi ne vjeruju i ne poštuju slobode i ravnopravnosti na koje se pozivaju. Čisto izvrtanje teza.

Eto, to je po meni istinska odlika glupih ljudi. Bili oni ateisti ili vjernici, lijevi ili desni. Svi čitaju novine, sve pripremaju na tu novu kolonizaciju, ali s obzirom na omjer nekakvih svevrtećih tema koje obično, ne znam jeste li primjetili, ne izgrađuju - nego dijele i to sve jasnije - usudila bih se reći da jedan stav generalno prednjači pred drugim - vjerojatno (stavimo ga barem pod "vjerojatno") isto tako vrijednim stavom. I zbog toga je jako uspješna ta regrutacija, mobilizacija sve većeg broja ljudi u korist struje kojoj trebaju novi vojnici, a da sami "vojnici" toga nisu niti svjesni. Sve je manji izbor informacija, sve je manje javnih konstruktivnih rasprava, sve je manje argumenata. Na kraju - što reći kada je tom istom pametnom i civiliziranom puku toliko osjetljivom na pitanja koja im se nabacuju, kao kosti za glodanje, pred nosom prošla izmjena Ustava koja propisuje prednost europskih sudova i europskih zakona pred hrvatskim. Kako se ne nasmijati na činjenicu da bilo koja "šuša" koja dospije u medije uspijeva proturiti neku svoju tezu koja se (bez razmišljanja o tome tko to točno iza nje stoji i s kakvim "grijesima") tako stabilno uvezuje u mentalne sklopove. Bez razmišljanja. Ponavljam - bez trunke razmišljanja.

Jer da, razumijem, razmišljati danas je riskantno. Dočim dođeš do nekog istinitog kontraargumenta (da pojednostavim), koji i na trenutak bljesne kao moguć, kao suštinski ispravan - odmah se, po tom nekom nevidljivom automatizmu, javljaju barijere i sve one moguće etikete koje takva spoznaja za sobom može povući. A danas vam je, dragi ljudi, sve ono što nije poželjno nekim višim instancama za njihove društvene, političke ili kakve god nemoralne ciljeve - unaprijed izetiketirano. Samo proberite po temama - svaki taj nepoželjan stav za sobom povlači već pripremljenu ladicu:

1. Volim svoju zemlju i domoljub sam. Etikete: "velika Hrvatina" (znamo da je ovo pejorativ jer domoljub će rijetko reći za sebe da je velika Hrvatina), "veliki katolik" (isto objašnjenje), desničar (kao da je to što drugačije od toga da je netko - legalan ljevičar. Ljevičarstvom se mnogi diče i to javno, međutim "desničarenje" je sustavnim medijskim silovanjem postalo također nepoželjno, a pravu razliku - ja ne vidim jer svatko ima pravo pa i na svoje ideološko nekakvo svrstavanje, bez straha od posljedica), pa dalje - nacionalist, fašist sve do onog famoznog - ustaša..?!?

2. Ja sam vjernik. Da se ispravim - ja sam vjenik - katolik (jer druge denominacije, religije i sustavi su - eto još nekako i poželjni - iako jednako propusni za kritike). Etikete: najmanje sve nabrojane gore u tekstu.

3. Ja sam euroskeptik. Etiketa: opet nacionalist, nazadnjak koji ne želi bolju budućnost (unatoč očitim primjerima "divne budućnosti" zbog kojih je pola Europe u kolapsu).

Ovo su samo neki. Domovinski rat sve više liči na neko divljanje hrvatskih vojnika po selima susjednih zemlja. Zašto? Zato jer se Domovinski rat jednostavno prerijetko stavlja u odnos sa svime što se događalo u ovoj zemlji, a to je drastično, složit ćete se, drastično gora priča. Gay prava, prava transseksualaca, transvestita, prava nacionalnih manjina, prava ateista, prava umjetnika na mastrubiranje po hrvatskim muzejima, prava ovih ili onih - sve su to te vruće teme kojima se društvo samo sve dublje i dublje dijeli. Prava trebaju postojati. I postoje - ne biste vjerovali, ali nije dobro kada se njihovo provođenje temelji na latentnom raspirivanju mržnje, podsmjeha i podjela prema neistomišljenicima. Ovo neću dodatno polemizirati, navest ću samo jedan primjer - gay osoba i vjernik u istoj prostoriji, u gay friendly društvu: gay je taj koji je nošen medijski potpomognutom superiornošću, a ovaj drugi se može pokriti ušima. Bez obzira što mu je jasno da je ovaj naš gay dobar čovjek, da je pametan, bez obzira što ga možda uopće neće rezonirati kao dio gay populacije - on je taj koji u tom trenutku nosi etiketu nepoželjnoga. Nije to gay iza kojeg stoji cijela mašinerija koja konstantno "trubi" o tome da ga diskriminiraju. Mogu slobodno reći da sam i sama doživjela nešto slično - samo zato što sam deklarirani vjernik - dobila sam "košaricu" najgore vrste (o čemu neću iznositi detalje). Eto, o tome bih također voljela pročitati samo jedan članak u medijima. Ako ništa - samo zbog te - ovom društvu prijeko potrebne ravnoteže...

Ali - taj film neću gledati, svjesna sam toga..

Ma mogla bih pisati do sutra. Žao mi je da do toga uopće treba dolaziti. Kao dijelovi jedne te iste zajednice - morali bismo, baš bismo morali svi skupa biti pametniji i malo manje podložni.

Ne moramo dijeliti iste stavove, ali moramo spriječiti da nas ti stavovi međusobno dijele. Ja sam navela samo neke primjere.

A za to je, pak, potrebna jedna sasvim drugačija komunikacija, ravnopravna, stabilna, očišćena predrasuda i bombastičnih novinskih naslova ili barem - osviještena konzumacija istoga sa spremnošću na dijalog.

Eh da, i ako netko stvarno smatra da sam zatucana, da ugnjetavam svojim stavovima i da je nepodnošljivo biti u mome društvu - molim vas da se slobodno obratite HHO-u za zaštitu svojih prava, kao i da potražite psihološku pomoć kao žrtve moga nasilja - jer ja sam Ana, vjerujem u Boga i dio sam Katoličke crkve. Razloga imate sasvim dovoljno. A ako iza vas stane i Jelena Veljača sa svojom ekipom iz Jutarnjeg - efekt neće izostati.

Ana

P.S.

Nikako ne bih voljela da ovaj tekst posluži za ispucavanje agresivnih stavova s bilo koje strane i za već toliko izlizane rasprave pro i kontra iznesenih primjera. Jer bi bi to samo znak da smo promašili poantu i da ćemo pognutih glava radije glodati one kosti nego s tim istim glavama razmišljati.