Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Odgovor na članak iz Novog lista pod naslovom "Miroslav Tuđman i Markica Rebić pod istragom"
Novi list od 12. srpnja 2010. objavio je na naslovnici „Miroslav Tuđman i Markica Rebić pod istragom". U tekstu Ivice Đikića glavna je vijest „Djelatnici obavještajnih službi i policije ... dobili su zadatak da istragu intenzivno usmjere prema osobama kojima su se odavno morali pozabaviti". Jesu li djelatnici izvještajnih službi i policije dobili takvu zadaću to mi nije poznato. Malo je vjerojatno da je tome tako, jer ono radi čega Đikić poziva na istragu niti je objektivno niti je istinito, da bi moglo biti podloga takvoj zadaći.
No očito je nešto drugo. Mentalitet "dobrih, starih totalitarnih vremena" opet je na djelu. Opet novinar, tj. provjereni "društveno-politički radnik" najavljuje (u staroj maniri i poznatim rječnikom) nove čistke i progone "prema osobama kojima su se odavno morali pozabaviti" i policija i obavještajne službe. Zašto? Te su osobe "idejni autori svih hrvatskih protuhaških operacija", koje su imale za cilj da se "zataje dokumenti", "da se sakriju optuženi za ratne zločine", kako se ne bi "moglo kazneno kompromitirati Franju Tuđmana, Gojka Šuška, Ivana Jarnjaka, Janka Bobetka, Antu Gotovinu, Mirka Norca, Davora Domazeta Lošu..." . Točkice su u izvorniku. Time autor daje do znanja da je takvih haških kandidata puno više, samo mu se nije dalo sve nabrajati. To što je među sedmoricu nabrojanih ubacio četvoricu "haških kandidata" po svojem izboru, trebalo je prekriti "teorijom žrtvovanja" generala Rahima Ademija i Tihomira Blaškića.
Glavni dokaz kriminalnog i kaznenog djelovanja "antihaške državne grupe" je "prosudba" iz srpnja 1999. da se Haagu "ne smiju dostavljati" određeni dokumenti. Da li takva prosudba postoji ili ne, ne mogu znati. Međutim, da se tako trebalo ponašati i Đikiću je dobro poznato, ili bi mu trebalo biti poznato zato što se upustio pisati o toj temi. I to zato što je Hrvatski državni sabor 5. ožujka 1999. donio "Rezoluciju o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu" kojom se osporava nadležnost Haaškog tužiteljstva nad vojno-redarstvenim operacijama "Bljesak" i "Oluja". Međutim, Sabor nije tom Rezolucijom prekinuo suradnju s Haaškim tribunalom, nego odriče ingerencije Tužiteljstvu nad tim operacijama, i traži od Suda da o tome donese pravorijek. Jasno da Đikić ne može napisati to što bi morao znati, jer cijela njegova konstrukcija o "smišljenom opstruiranju hrvatske suradnje s Haškim sudom", "skrivanju optuženika", "zatajivanju dokumenata", "žrtvovanju" pojedinih generala, itd., tada bi bila besmislena, kao što i jeste.
Jedino o čemu ovaj i slični tekstovi svjedoče je o neuništivosti totalitarne svijesti, koja poznaje samo bipolarnu podjelu svijeta – ili mi ili neprijatelji. Neprijatelja treba uništiti: "Mi" znamo tko je on i kakva mu je sudbina – to su razne "anti..., anti...,", tj. "... antihaške državne grupe", samo što nadležni "organi" nisu dovoljno budni i ne rade "odgovorno" svoj posao. Trade mark takvog mentaliteta logika je ovog teksta. Đikić, koji piše ovakve tekstove vjerojatno nije toga svjestan, ali bi uredništvo Novog Lista moralo znati da takvo novinarstvo ne bi moglo proći u demokratskim zemljama. Da je u demokratskim zemljama nespojivo s pravnim normama i novinarskim kodeksom preuzimati policijske i sudske ingerencije te osuđivati, optuživati i kriminalizirati ljude! Da je u demokratskim zemljama nespojivo s dobrim običajima objavljivati u medijima imena operativaca izvještajnih službi! Je li Novi List glasnogovornik izvještajnih službi i policije pa piše o njihovim zadaćama? Ili, želi policiju i izvještajne službe prisiliti da istražuju one koji nisu po đikićima politički "podobni", i koje prema prosudbi Đikića treba progoniti kao pripadnike "antihaške državne grupe"?
Hrvatska ipak ne funkcionira na istoj razini na kojoj funkcionira Đikićev tekst. Đikić čak nije ni svjestan svojih nelogičnosti. Započinje tekst tvrdnjom da su izvještajne službe i policija dobili zadaću da "intenzivno" istražuju "antihašku državnu grupu", a na kraju teksta se žali što sve pripadnike "antihaške grupe" nije "dotakla ruka domaće istrage". Osim toga i Vladu bi trebalo istražiti, jer nasuprot Vladinim uvjeravanjima i Haaga i svijeta o poduzetim istragama, Đikić završava svoj prvi tekst tvrdnjom "dosad nitko ozbiljnije nije ispitivan o sudbini nestalih materijala o upotrebi topništva u 'Oluji'".
U istom broju Novog lista, na str. 6., Đikić potpisuje tekst na istu temu: "Istraga bestraga". Zadnje su rečenice tog teksta: "Hrvatska se pravi luda. Sad će se praviti da vodi istragu, a ustvari će se nadati da će skora presuda Gotovini i drugima topničke dnevnike učiniti nevažnima".Siroti Đikić. Stvari nikako da dođu na svoje mjesto. Vrijeme je da cijela luda Hrvatska završi u Haagu, kako bi Đikić bio sretan. To što fantomski topnički dnevnici, ne mogu dokazati prekomjerno granatiranje, jer ga nije ni bilo – potpuno je sporedno. Netko mora biti kriv, a Đikić ima podužu listu krivaca.
U Zagrebu, 13. srpnja 2010.
Prof. dr. Miroslav Tuđman
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Razlozi za optimizam: Hrvati među vodećim darivateljima organa u svijetu .................(25. svibnja 2012.)
- Čačić i Linić o uštedama u javnom sektoru .................(25. svibnja 2012.)
- Josipović o izjavi da je "Vukovar srpski grad" .................(25. svibnja 2012.)
- Ham: Odluka o ukidanju Vijeća za normu hrvatskog jezika posve politička .................(25. svibnja 2012.)
- Pusić i Čačić se ne boje HDZ-ove "Vlade u sjeni" .................(25. svibnja 2012.)
- Karamarko predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a .................(25. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Svjedoci tvrde: Boljkovac je osobno ubijao
Hitna istraga koju provode Odjel kriminalističke policije PU karlovačke, Županijsko državno odvjetništvo (ŽDO) i istražni sudac Županijskog suda u Karlovcu Ivan Perković mogla bi biti povijesna. Istraga se odnosi na ratne zločine počinjene na području Karlovca tijekom i neposredno poslije Drugoga svjetskog rata, no ne odnosi se samo na otkrivanje desetaka grobišta, gdje su pobjednici pokopali, bez suda, likvidirane vojnike tzv. NDH.
Prvi put istraga je usmjerena i na konkretno ime onoga kojeg se sumnjiči da je sudjelovao u tim zločinima. Istraga je usmjerena na Josipa Boljkovca, na kraju rata zamjenika Ozne za kotar i grad Karlovac, poslije i prvoga čovjeka karlovačke UDBA-e. U devedesetima je Boljkovac znan kao ministar policije, poslije kao politički protivnik predsjednika F. Tuđmana jer je, uz Josipa Manolića i Stjepana Mesića otpao iz HDZ-a. Poslije je žestoko optuživao G. Šuška i B. Glavaša da su svojim potezima pridonijeli eskalaciji rata u devedesetima. U petak i ponedjeljak istražni sudac ispitao je u prostorijama Županijskog suda u Karlovcu nekoliko svjedoka koji su govorili o likvidacijama, ali i o ulozi J. Boljkovca u poslijeratnom pogromu. Istraga o ulozi J. Boljkovca nije novost, jer prva svjedočanstva, koja je prikupila policija, datiraju još iz 2001., a nastavljena su svih ovih godina. Ispitano je više od 50 svjedoka, a planirano ih je ispitati stotinjak. Kako su neki u međuvremenu umrli, odlučeno je da se istraga sada ubrza.
Boljkovca se u istragama spominje u nekoliko situacija. Svjedoci kažu da je bio redovito viđan u logorima, najčešće u logoru Dubovcu, kroz koji su u ljeto 1945. prošle tisuće domobrana, ustaša, legionara i ostalih, a od kojih ih je preživjelo samo nekoliko desetaka. Svjedoci su spominjali i da je Boljkovac sudjelovao u premlaćivanju zatvorenika, ali i u ubojstvu nekih od bjegunaca.
Sestre mučene strujom
Počeli su priču oslobođenjem Ozlja, u svibnju 1945., kada su Josip Boljkovac i Franjo Jagaš na željezničkoj postaji u Karlovcu uhitili Anu Crnić i Milicu Miljavac te ih vojnim džipom odvezli u Glazbenu školu u Karlovac, u kojoj je bio logor. Mučene su strujom i silovao ih je “NN pripadnika OZNA-e”. Stariju sestru Milicu, koja je imala dvoje djece, pustili su, a mlađu su odvezli iz zatvora i od tada joj se gubi svaki trag. Boljkovac, kao šef OZNA-e, potkraj lipnja 1945., skupini zatočenika, pošto ih je prethodno 12 povezano žicom i likvidirano, održao je govor uz napomenu “ako im padne ustaška ideja na pamet, bit će za glavu kraći”.
Dio je zatočenika pušten, a dio poslan na preodgoj. Neki od 60-ak ispitanih svjedoka spominjali su Boljkovca i kao rukovoditelja ispitivanja zatočenika koji su iz varaždinske vojarne vlakom prevezeni u Karlovac. Veći je dio njih uvijek oko ponoći bio kamionima odvožen na strijeljanja, a četvorica su pošteđena. Neki su svjedoci tumačili kako ih je Boljkovac i osobno tukao (drvenom palicom) te određivao koje ljude treba odvoditi. Iz Dubovca dobar dio odvođenih završio je u šumi Kozjači, odakle se većina nikada nije vratila. Kako je u Karlovcu bilo nekoliko logora za “nepoćudne”, Boljkovac je viđan i u vili Duga Resa, u kojoj su bile prostorije OZNA-e. U podrumu je bio zatvor iz kojega su zatočenici odvođeni u šumu Kozjaču. Svjedoci su potvrdili kako se iz tog smjera čula pucnjava, a ljudi se više nisu vraćali. Iz Dubovca su zatočenici odvođeni i vlakom, do Dubrave, gdje su likvidirani u predjelu zvanom Lužanjak. Neki su svjedočili da je noću odvoženo po sto do sto pedeset zatočenika te da je bilo najmanje sedam “transporta”.
“Ništa mu neće biti”
Skupina svjedoka koja je govorila o likvidaciji Valentina Banovca i Slavka Volovića tvrdila je pak da su se oni predali Boljkovcu, a da ih je on na prijevaru dao pobiti. Naprotiv, Banovcu je i “osobno prosuo mozak rafalom iz automata”. Sudu je, čini se, ovaj događaj iz listopada 1947. ključan. Ubojstvo Valentina Banovca simbolična je priča. Banovac je prije rata bio mačekovac, intelektualac. Od 1941. do 1943. ilegalno je potpomagao partizanski pokret te ljudima govorio da će “komunizam zavladati cijelim svijetom”. Iz tog vremena poznaje i Boljkovca i bili su jako dobri prijatelji. Tijekom 1943. posvadio se s partizanima, koji su ga lažno optužili da surađuje s ustašama. Valentina su uhitili partizani i osudili ga na smrt, no pobjegao je iz zatvora, preplivao Kupu i – javio se u ustaše. Nakon rata ponovno ga uhićuju partizani, no ponovno bježi iz zatvora. Skrivao se u Tončić selu, kod svoje majke, u posebno sagrađenu skloništu ispod stuba gdje ga nitko nije pronašao, sve do 1947. Tada, s još sedam partizana u kuću je banuo Boljkovac i “obradio” majku i očuha. Tvrdio je da je proglašena amnestija, da je Valentin radio prije za partizane i potpomagao partizanski pokret, da im treba i da mu se ništa neće dogoditi...
Nakon dugog nagovaranja, očuh je popustio i pokazao sklonište. U skloništu su bili Valentin i Slavko Volović. Predali su se. Kako je u skloništu bilo mnogo hrane, svi su zajedno sjeli i objedovali. Boljkovac je opet ponavljao da je Valentin jako sposoban čovjek i da mu se ništa neće dogoditi. Nakon završetka jela oznaši su žicom povezali Valentina i Slavka, pa je Valentin na vratima poljubio majku i rekao joj: “Ovo je moj kraj”. Majka Eva, sin Pavle i očuh Mija Draganjac stajali su na vratima dvora te se na udaljenosti 10-ak metara začula pojedinačna pucnjava, potom i rafal.
Zabranio im pogreb
Majka je poslije pričala da je sin Pavle povikao Boljkovcu; “Joža, ne pucaj, vidiš da je mrtav”. Međutim, Joža je pustio još jedan rafal po glavi Valentina koji je još davao znakove života.
– Potom su se Valentinu lubanja i mozak prosuli po cesti - kazao je jedan svjedok. Boljkovac je naredio da Slavka pokopaju u vrtu, a Valentina “kako zna”. No na dan pokopa stigla su dva milicajca i zabranila pokop na groblju pa su Valentina pokopali u šumi. Nekoliko je svjedoka reklo kako su vidjeli Boljkovca da osobno, iz automata, puca Banovcu u glavu.
Pošto sudac Perković obavi hitno ispitivanje još živućih svjedoka, daljnje poteze ostavit će tužiteljstvu. Vjerojatno je da će vrlo brzo biti ekshumacije nekoliko spominjanih grobišta, za lokacije koje je ŽDO već dobio od mjerodavnih službi.
Boljkovac: Tko su ti svjedoci koji sada mene terete?
“U logoru na Dubovcu nikada nisam radio. Glavni je bio kapetan Božić, zatim Matešić, Koričan, Vrbetić. Taj logor koji je bio na mjestu iza današnje Pivovare, prema Kupi, bio je u mjerodavnosti vojne Ozne. I moja dva rođaka su tamo nestala”, kaže Josip Boljkovac, koji je u Ozni, poslije preimenovanoj u Udbu, proveo sedam godina, od 1944. godine.
– Nitko me nije ispitivao o poratnim zločinima u Karlovcu. Tko su ti svjedoci koji sad mene terete? Pa ni jedan iz logora nije živ – govori, te dodaje da je i sam čuo za postojanje logora na karlovačkom području, ali u njima nikada nije bio: – Navodno su zarobljenici odvođeni i u Mačešić Potok, gdje su ustaše ubile nekoliko stotina Srba. Spominjala se i Brezova Glava, mjesto na kojem su 1942. godine potučeni ustaše i domobrani. Tako sam čuo, ne znam je li istina – uvjerava Boljkovac.
Ubojstvo Slave Volovića i Valentina Banovca, za što ga svjedoci sumnjiče, opisuje kao veliku profesionalnu pogrešku sebi podređenih. Tvrdi da su obojica ubijenih bili ratni zločinci: Volović Gestapa, a Banovac UNS-a: – Ne, nisam vidio kad su ih ubijali – keže. Taj je događaj opisao i u svojoj knjizi “Istina mora izaći van”. Napisao je da su na teren došli nakon dojave da se njih dvojica tamo skrivaju te da je jedan od članova obitelji pokazao sklonište u dvorcu u Tončić Selu, gdje su se skrivali. Ubijeni su, tvrdi Boljkovac, dok je on razgovarao s Volovićevom obitelji. U knjizi navodi da su mu podređeni odgovorili kako nisu izdržali Banovčevu provokaciju pa su zato impulzivno reagirali.
Večernji list (Davor Ivanković)
u ovoj KARIKATURI OD HRVATSKE DRZAVE?
U ovoj "DRZAVI" u kojoj se sudi JUNACIMA i HEROJIMA koji su je stvarali,
i svima onima koji DOMOLJUBNO misle i djeluju..
A sto se tice OSVETE ,ona je uvijek prisutna,
OSVETE za stvaranje HRVATSKE DRZAVE,
OSVETA za POBJEDU u DOMOVINSKOM RATU,
OSVETA sto se zove TUDJMAN koji je
ponistio diktat VERSAJA,
stvaranjem HRVATSKE DRZAVE kontra
JUGOSLAVIJE...
Kontra planova "MOCNIKA" koji pletu svoju mrezu na ovim prostorima,
Citava "SMISAO POSTOJANJA" vladavine
STIPE MESICA i nasljednika JOSIPOVICA a i 'lutaka'u Saboru je direktno i indirektno,
RUSENJE HRVATSKE DRZAVNE IDEJE otjelovljene u stvaranju
HRVATSKE NACIONALNE DRZAVE-
EPOHALNOG DJELA FRANJE TUDJMANA,
koji je unatoc nekim manjim greskama
(Uglavnom u izboru "Suradnika")
istinski OTAC HRVATSKE NACIJE
Zato sva ta silna MRZNJA na tu lozu TUDJMANA,na samo to ime,
koje predstavlja DRZAVNOST..
Zato ga MRZE,
kao sto mrze i MRZICE SVE HRVATSKO..
To treba da shvate danasnji HRVATI
u svojim opsesijama za MATERIJALNIM DOBRIMA..
Kojima ih "Danajci" obasipuju,
(A sada Vrag dolazi da "utjera" svoj racun Hrvatskom FAUSTU
ISTINSKA BITKA JE ZA IDEALE,a ne samo za "KRUH"
Kojim Svjetski"MOCNIC I" i LIHVARI tako
podmuklo manipuliraju ,
ruseci NACIJE i NARODE EKONOMSKI NA KOLJENA i u ROBSTVO "KAPITALA"
-"DUZNICKOG ROBSTVA"
Ali nemoze se sve bas NOVCEM KUPITI,
I suditi NAJBOLJIM SINOVIMA HRVATSKE NACIJE
Najvaznije stvari se nemogu kupiti:
ZDRAVLJE,LJEPOTA,IDEALIZAM,
i LJUBAV SE NEMOZE KUPITI,
LJUBAV PREMA DOMOVINI,
LJUBAV PREMA HRVATSKOJ...
Ne, usprkos svemu,unatoc svemu; (Usprkos ovim cinicnim vremenima)
TA LJUBAV i ODANOST NEMA CIJENE...
Birači to nisu slušali i sada se događa to što imamo - na žalost, mnogi birači, građani osiromašene Hrvatske, pritisnuti svakodnevnim brigama i neimaštinom i danas NE VIDE što se kroz medije (strogo kontrolirane iz centara moći) najavljuje, ne vide kako se CRVENA HRVATSKA, opet osjeća MOĆNO i već sastavlja Vlasdu i dijeli fotelje. U sklopu tog duha "prošlosti u današnjici", ta CRVENA HRVATSKA, normalno, stvara savezništva u regionu (preduvjet su bile isprike svakoga svakome - čemu su se normalni ljudi čudili!), a u "svom dvorištu", CRVENA HRVATSKA radi "obračun" s onima koji su "njeni neprijatelji". Dakako, vratili su se duhom u 1945...
Neopisivo su radosni što se nazire gospodarski slom Hrvatske, priželjkuju ga što prije, jer time bi lakše došli u "sedlo" da opet vode Hrvatsku !
Pri tome, ako izuzmemo frazeologiju i ispraznu propagandnu retoriku crvene ljevice s početka XX st., "naši crveni", kao recept iz KRIZE (kriza ekonomskog modela svijeta uvećana posljedicama tranzicije u na Hrvatskoj) nude jedino TISKANJE NOVCA ("znanstveno " to nazivlju terminom: "realni tečaj kune"), jer je taj model prevaljivanja tereta gospodarske krize na cjelokuno stanovništvo "uspješno" proveden bar 3 puta u bivšoj im miloj propaloj "regionskoj" bastard-državi !
Napad na g.Tuđmana i Haag pritisci da "zatvori svoje slučajeve", politički su EU komplot, koji je ODMAH našao zagovornike u zemlji, s Berijevskim "sudskim" objašnjenjima "dokaza".
Ne bi se trebalo na njih osvrtati, kada se ne bi znalo, da iza takvih glasina, optužbi i defetističkih laži, stoje moćne grupacije onih, što nam opet žele dugoročno "skrojiti" budućnost - kako njima odgovara.
Zato, učinimo sve da PROSVIJETLIMO što širji krug birača za predstojeće izbore u idućoj godini (ili možda izforsirane izbore već ove godine ?), kako ne bi nasjeli LIJEVIM slatkorječivim obećanjima !
Zašto je Franjo Tuđman 90-ih godina postavio J. Boljkovca za minstra unutarnjih poslova kad je sigurno znao za njegovu prošlost? Zašto je postavio J. Manolića na visoki položaj u HDZ-u i vladi RH-e, kad se zna za tisuće pobijenih zarobljenika 1945. pod njegovim, a neki tvrde i Tuđmanovim, vodstvom ? To se odnosi i na šestoricu nositelja partizanske spomenice 1941. u kabinetu Franje Tuđmana ?
Istrage se namjerno tako dugo vode dok ne poumru svi zločinci! To je i svakom debilu jasno. Zašto je F.Tuđman obustavio istraživanja i iskapanja posmrtnih ostataka u stotinama grobišta diljem Hrvatske ? Saslušavanje stotina svjedoka je igra za mase da se dobije dojam pravednosti i prava u ovoj državi.
Sve je to provjerena taktika "crvenih" još od Lenjiniv i Staljinovih vremena, koju su "naši crveni" naučili na njihovim iskustvima i u NKVD-u čiji su učenici bili.
Živi bili pa vidjeli !
Pametnom dosta.Tko još čita to novinarsko smeće sam je kriv.
Ovakovi " novinari " drugdje ne bi " imali čime leba da namažu ",osim u njihovoj majčici Srbiji /kao B.Dežulović , I.Mandić i ostala pijana bratija/.
Ali,vrč ide na vodu...
Ali su se malo z....ali ima nas Hrvata - krepat a ne molat.
Pzdrav našem mlađem TUĐMANU.
Prenesite ovu poruku prijateljima i znancima!
On je ono ... u onoj anti-hrvatskoj izreki: "Livno - Duvno - Govno."