Šibensko-kninska deklaracija o stanju naroda i države i apel za spas

Hrvatski je narod u protekla dva desetljeća prošao put krvave i slavne borbe za svoju slobodu i nezavisnost i put izgradnje vlastite države i demokratskog društva. Na tom je putu bilo pobjeda i poraza, uspjeha i pogrešaka. Trenutno stanje djeluje besperspektivno, tjeskobno i neizvjesno. A narod je postao zabrinut ili apatičan. Ključno je pitanje što i kako dalje i u kakvom se stanju uopće nalazimo. S tim u vezi HSP – dr. Ante Starčević želi vlastitom članstvu i simpatizerima, drugim političkim strankama Saboru i Vladi, znanstvenim i obrazovnim institucijama, medijima, nevladinim udrugama i cjelokupnoj javnosti uputiti izraze duboke zabrinutosti i poziv za razmišljanje prije donošenja novih odluka o budućnosti zemlje, koje bi mogle biti sudbonosne pa i fatalne.

1. Dok vojska nezaposlenih i gladnih ljudi raste, zaposlenici se upravo grčevito bore za očuvanje svojih radničkih prava. Izlaz iz aktualne gospodarske krize traži se isključivo kroz daljnje kresanje stečenih prava i socijalne sigurnosti građana, bez razvojnih programa, koji bi bili oslonjeni na prirodna bogatstva i komparativne prednosti zemlje. Umjesto vračanja otetog i otuđenog nacionalnog bogatstva u ruke onih koji su ga stvarali, najavljuje se nove rasprodaje prometnica, energije i izvora života, što smatramo krajnje nedopustivim. Pozdravljamo najavljenu oštru borbu protiv korupcije na svim razinama, ali na žalost, još uvijek ne vidimo dovoljno odlučnosti da se zadire u najmoćnije i u njihovo nelegalno stečeno bogatstvo.

2. Jedan od najvećih problema države i razlog njezine niske efikasnosti je neracionalna uprava i samouprava, u kojoj je preveliki broj općina, gradova i županija, koji se često ne mogu sami financirati. Podupiremo zahtjeve za decentralizacijom, ali ne one koji bi dovodili u pitanje jedinstvo zemlje.

3. Najnovije promjene Ustava Republike Hrvatske duboko zadiru u državnu suverenost, prepuštajući gotovo sve ovlasti nad-državnim asocijacijama i integracijama te dovodeći u pitanje samu definiciju Hrvatske kao suverene države hrvatskog naroda. Ograničavajući mogućnosti raspisivanja referenduma i novi Ustav ograničava mogućnosti utjecaja naroda na procese donošenja političkih odluka.

4. Domovinski rat kao istinski temelj državne neovisnosti nizom mjera, medijskim kampanjama, suđenjima pred Haaškim sudom i pred domaćim sudovima obezvrijeđen, a mnogi istinski branitelji kompromitirani. Umjesto toga se forsira laž o partizanskom pokretu kao izvoru državnosti te pristrana, crno-bijela interpretacija događanja iz Drugog svjetskog rata, prema kojoj je partizanski pokret bio isključivo antifašistički, pri čemu se prešućuje ili negiraju komunistička diktatura, srpski hegemonizam i masovni zločini čime je sve taj pokret rezultirao.

5. Hrvatske vlasti posljednjih godina ozbiljno narušavaju i teritorijalni integritet zemlje. Nakon što su odustale od gospodarskog pojasa na moru te suspendirali njegovu inačicu tzv. ZERP, vlast pokazuje zabrinjavajuću spremnost popuštanju u graničnim sporovima sa Srbijom, Crnom Gorom, BIH te Slovenijom.

6. Tzv. Manjinska prava postavljena su tako široko da nerijetko diskriminiraju većinski narod. Posebno brine umjetno forsiranje srpske manjinske zajednice nakon svih loših iskustava. Njezini predstavnici ponovo u samostalnoj Hrvatskoj preuzimaju ulogu kakvu su imali i u bivšoj državi i s mogućom ulogom kakvu su odigrali devedesetih godina. Sa zebnjom pratimo i postupno obnavljanje balkanskih integracija kroz kulturno, sportsko i političko povezivanje. Odnosi s balkanskim zemljama,posebice Srbijom, nadilaze odnose s bilo kojom drugom susjednom ili europskom zemljom. Zapadni Balkan,a ne Srednja Europa, ili Mediteran, prihvaćeni su kao regionalni okvir života u odnosu na kojega se mjere svi potezi i svi rezultati.

7. Istovremeno, prevladao je gotovo neprijateljski stav prema hrvatskom iseljeništvu, s kojim se s pravom nekada računalo kao čimbenikom gospodarskog i socijalnog oporavka, te posebice prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, koje se praktički isključilo iz izbornog procesa. Hrvatska država i njezini vodeći političari i stranke pokazuju neshvatljivo ignorantski odnos spram položaja hrvatskog naroda u susjednoj državi. Umjesto pomoći u njihovim nastojanjima da izbore jednakopravnu ustavnu poziciju stvaranjem vlastite federalne jedinice, oni, zajedno s hrvatskom politikom devedesetih, trpe uvrede i optužbe.

8. Hrvatska nacija već godinama izumire. Unatrag zadnjih 15-ak godina imamo negativan prirodni priraštaj. U Hrvatskoj se danas godišnje rađa više od 10 tisuća ljudi manje nego što ih umre. Problem je tim veći jer je hrvatsko stanovništvo nepovoljne dobne strukture, tako da nam je vitalni i radni potencijal društva zabrinjavajuće nizak. Suvremeni način života: kasni rjeđi ulazak u bračnu zajednicu, odgađanje rađanja djece te manji broj rođene djece, uz očekivano produljenje životnog vijeka i nepovoljna migracijska kretanja radno sposobnog i fertilnog stanovništva dovodi do rasta ukupnog udjela starijeg stanovništva u ukupnoj populaciji. Manjak radno sposobnog stanovništva uzrokuje ozbiljne socio-ekonomske posljedice: nemogućnost gospodarskog razvoja, rasta standarda, plaće, punjenje mirovinskih i socijalnih fondova i sl. Ne osvijestimo li se po pitanju demografskih problema i ne počnemo promtno djelovati, očekuje nas ili teška društvena, gospodarska, kulturna i svaka druga depresija ili veliki priljev emigranata s drugih kontinenata, koji može dovesti do nacionalne neravnoteže i postupno gubljenje nacionalnog identiteta. Hrvatska mora osmisliti i kontinuirano prioritetno provoditi sveobuhvatnu nacionalnu populacijsku politiku precizno razrađenim i usklađenim mjerama iz područja socijalne, gospodarske, stambene, obrazovne, pravne, financijske i porezne politike.

9. Mnogi su ovdje istaknuti negativni procesi izravno povezani i izravno motivirani s procesom priključivanja EU, procesom za kojega je utvrđeno kako nema alternative ni cijene. Stoga držimo kako je više nego opravdano i kako je ovo posljednji trenutak za argumentiranu analizu i raspravu uopće o smislu i potrebi ulaska u Europsku uniju. Najveće političke stranke o tome ne dvoje, one su postigle suglasje, one se i ponašaju kao produžene ruka europskih i svjetskih centara moći, a ne kao predstavnice i zagovornice svojih birača. U cijelom ovom procesu narod se zapravo zaobilazi, što potvrđuje i nova ustavna odrednica o smanjenju potrebnog broja glasova za odluku o priključenju, a svi koji sumnjaju u smisao integracija unaprijed su etiketirani i isključeni iz javne rasprave. Samo pravaške stranke i bliski im pojedinci, stranke koje svoje nadahnuće nalaze u ideologiji državnog prava i poglavito u politici i misli dr.Ante Starčevića mogu ponuditi istinsku alternativu.

10. Predstojeći parlamentarni izbori i predstojeći referendumi odredit će sudbinu Hrvatske za sljedećih možda sto godina. I zato upućujemo ovaj apel svim domoljubnim snagama, svim mislećim i nesebičnim ljudima da stave prst na načelo i da razmisle o budućnosti novih naraštaja, sjećajući se trauma, stradanja i snova prošlih generacija.

Predsjednik županijskog vijeća
HSP-dr.Ante Starčević
županije Šibensko - kninske
Damir Jakeljić upr.pravnik