Reagiranje: Ne maltretiraju učenike nastavnici

U posljednje se vrijeme često u medijima može naići na tezu kako 'i obrazovni sustav i nastavnici maltretiraju učenike', pa su se tako unazad mjesec dana i na ovom cijenjenom Portalu tri puta, iz pera istog autora, pojavile takve tvrdnje. Posebice je neukusno bilo pročitati spominjanje učenika u kontekstu nedavno održanog Žrtvoslovnog kongresa, koji bi se, kao, trebao baviti i učenicima – žrtvama nastavnika. Iako se podrazumijeva da se radi o mišljenju osobe koja potpisuje tekst, smatram potrebnim osvrnuti se na takvo shvaćanje, i kao roditelj učenika, i, posebice, kao štovatelj Hrvatskoga kulturnog vijeća i njegovog Portala. Naime, budući da se radilo o člancima koji se mogu pronaći u rubrici "Naši komentari", moglo bi se pomisliti da se radi o stavu Hrvatskoga kulturnog vijeća, za kojeg sam uvjeren da ne dijeli mišljenje o 'maltretiranju jadnih osmoškolaca od strane sustava i nastavnika'.

Ne tvrdim, nikako, da nema slučajeva maltretiranja učenika od strane nastavnika (i profesora) - zasigurno ima loših nastavnika i profesora. No, iako bi se obrazovni sustav morao pozabaviti sa svakim pojedinim slučajem takvog maltretiranja, maltretiranje učenika od strane nastavnika u svojoj je ukupnosti zanemarivo prema maltretiranju koje nastavnici doživljavaju od roditelja (uključujući vaše napise). Postavljam pitanje autoru – zaštitniku 'maltretiranih učenika': Jeste li se zapitali odakle inflacija odlikaša? Znate li koliki je postotak darovanih petica posljedica bezobzirnih pritisaka i prijetnji "ambicioznih" roditelja? Vjerujte mi, ogroman. Slažem se da je krivnja na organizaciji školstva, da je za upis u bolje i "bolje" srednje škole nužno da učenik bude "5,0" odlikaš, što, naravno, nije dobro. Takva se situacija, međutim, ne može riješiti pritiskom na nastavnike, a upravo se tako najčešće pokušava riješiti. Rezultat toga je taj da danas u osnovnim školama ima neusporedivo više odlikaša nego ranije, sa, u prosjeku, lošijim znanjem nego ranije, i to u uvjetima kada su kriteriji u školama niži nego ranije, i kada je učenicima daleko lakše u školi nego što je bilo kad ste vi išli u školu i kad sam ja išao u školu.

Danas, međutim, većina roditelja premalo 'radi' sa svojom djecom - ne mislim tu nikako na savladavanje školskog gradiva i na pomoć pri domaćim zadaćama, već roditelji premalo rade na izgrađivanju radnih navika i odgovornosti kod djece. I to je osnovni problem hrvatskog školstva, a ne nastavnici. Pa danas djeca točno znaju kada će biti pitana, što će ih se pitati, ne mogu pisati više od jednog kontrolnog dnevno ili dva tjedno, a svi se ispiti moraju najaviti - ta to su valjda prava djece koja su ušla u pravilnike. Nekada bi nastavnik nerijetko došao na sat i iz 'čistog mira' rekao: "Sklonite stvari sa stolova, izvadite list papira, pisat ćete kontrolni rad". I, ocjena dobivena iz tako iznenadne provjere znanja na kraju godine doprinosila je konačnoj ocjeni kao i svaka druga ocjena. Često bi učenici odgovarali po nekoliko predmeta istog dana – smatralo se, naime, da djeca moraju kontinuirano učiti, dakle raditi, a ne samo pred najavljenu provjeru znanja. Tako su djeca u glavama držala znatno veće količine znanja, i to je znanje time bilo kvalitetnije, budući da se povezivanje znanja i zaključivanje nametalo samo po sebi. Naravno da nije ni izdaleka bilo odlikaša koliko ih ima danas, ali nitko iz toga nije radio problem. Danas, kad su političarima i pedagozima puna usta o stalnom i trajnom obrazovanju (što bi oni rekli, edukaciji), pravila o provjeravanju znanja i ocjenjivanju u našim školama uče djecu kako ne učiti kontinuirano, već kampanjski.

Mnogi se roditelji danas 'dive' kako se djeca sjajno snalaze s računalima, play stationima i mobitelima, i kako na to, s njihovom dozvolom gube sate i sate, svakodnevno! Naravno, dijete za play stationom ili računalom, ili ispred televizijskog zaslona ne zahtijeva ništa više, roditelji imaju vremena za sebe! Naučiti služiti se s navedenim napravama je izrazito lako, takva se i osmišljavaju i prodaju - tko bi kupio, primjerice, računalo, da treba učiti njime se služiti, a ne samo pritiskati na sličice. Naravno da se u javnosti, tj. u medijima, gotovo uopće ne govori o pogubnom utjecaju primjerice televizije i igranja na play stationu ili računalu na koncentraciji djeca. Velika studija napravljena u Velikoj Britaniji pokazala je da je prosječno trajanje koncentracije dvanaestogodišnjaka 5-6 minuta, što odgovara prosječnom trajanju igrice ili crtanog filma. Naravno da ne zagovaram potpuno odstranjivanje tih uređaja od djeca, ali vrijeme takve zabave mora biti ograničeno.

Posljedica svega toga, i pritiska roditelja na nastavnike, je inflacija odlikaša, problemi tih 'odlikaša' u srednjim školama, da o fakultetima i ne govorimo – fakulteti jednostavno postaju preteški za većinu hrvatskih srednjoškolaca. Ako mislite da je rješenje problema u pritisku na nastavnike i škole, nastavite sa svojom harangom – takav će pritisak nužno dovesti do daljnjeg rušenja kriterija u hrvatskim obrazovnim institucijama.

U jednom od članaka spomenuti autor o državnoj maturi olako piše kao o 'jednoj priglupoj zamisli'. Što je loše u toj zamisli? Slažem se da se, za sada, ne provodi dobro, smatram da bi trebala, za odabrane predmete, sadržavati i pismeni i usmeni ispit, te da bi se više trebalo inzistirati na razumijevanju gradiva, a ne na poznavanju činjenica, što u sadašnjoj situaciji, nažalost, ne bi išlo u korist većini učenika. Tako bi se na najmanju mjeru svelo to da učenik samo zbog jednog loše napisanog uratka ne može, primjerice, upisati fakultet koji želi. No, u razgovoru s nekoliko znanaca, srednjoškolskih profesora, doznao sam da je uspjeh 'njihove' djece i na ovakvoj državnoj maturi bio u skladu s njihovim ocjenama tijekom srednje škole.

Kad bi se u osnovne škole uvela mala matura (državna, naravno), i kad bi se kvalitetno provodila, bio bi to sjajan sustav upisa u srednje škole. U svakom slučaju bolji nego što je to slučaj danas. Smanjila bi se sva maltretiranja i 'maltretiranja'. Danas najviše odlikaša u Hrvatskoj ima u gradu Zagrebu i okolici, a na državnoj maturi prva tri mjesta zauzele su srednje škole iz Splita, Zadra i Našica! Naravno da je uzorak premalen za punovrijedne zaključke, ali smatram da je navedeni primjer vrlo indikativan.

Davorin Lovrić

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Smisao škole — Guest 2010-07-07 22:21

U moje vrijeme nisi smio učitelja krivo pogledat, a danas je došlo doba da se učitelji boje đaka.
Koliko smo samo puta čuli tu rečenicu u današnje vrijeme.
Danas djeca jednostavno znaju da im nitko ništa ne može.S učiteljima se izruguju jer znaju da je Osnovna škola obvezna i da je pedagoška mjera preseljenja u drugu školu teško izvediva.
Pedagoške mjere trebale bi biti efikasnije,a ne probleme trpati pod tepih.Više bi trebalo angažirati stručne i socijalne službe. Neki roditelji trebaju se više pozabaviti svojom djecom,dolaziti na primanja i roditeljske sastanke i što je najvažnije zajednički raditi na odgoju djece.
Uvijek kažem - Sve polazi od obitelji!
Učenik dolazi u školu sa svojim genima, navikama, mukama, oduševljenjima...
Dolazi sa završenom obiteljskom školom i već je potpun čovjek.
U posljednje vrijeme, zaista smo bombardirani incidentima iz škola u kojima deblji kraj izvlače učitelji.
Zaista, nikad nije bilo teže biti učitelj nego danas.
Nepisano pravilo je da osmaš ne smije pasti godinu,ma koliko god on imao neopravdanih izostanaka, bez obzira što pri kraju školske godine zna imati i po šest, sedam jedinica i bezbroj opomena u dnevniku... nekako se uvijek dogodi da prođe godinu.
Danas u učionicama djeca doslovce laju, reže, ispuštaju neartikulirane zvukove,puštaju glazbu,snimaju učitelje mobitelom, na sve moguće načine ometaju nastavu... i nitko im ništa ne može.
Dokle?
Kakva će škola biti u budućnosti?
Traga li školstvo za pravim programom obrazovanja i odgoja mladih?

Prijavi Administratoru

#2 Nekoć i sada... — Guest 2010-07-08 09:15

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments